Na sve strane svijeta jedna mantra. “What a brilliant Modric!” Hrvatski nogometni profesor pokazao je i protiv Grčke da je jedan od onih nogometaša koji djeluju kao da igraju drugačiju igru u odnosu na druge.
Na žalost nesretnih Grka, koji su rado u uvertirama podsjećali na njegove slabe partije iz dvije utakmice kvalifikacija za Euro 2012 (0:0, 0:2), Luka Modrić je odigrao kao Luka Modrić. To znači da je bio nadahnut, rastrčan, odlučan, prodoran, izuzetne vizije igre, maestralnih dubinskih pasova, realovskog učinka u oduzimanju lopti i zaustavljanju suparnika. Sve što je nogometno vrh potencijala veznih igrača u jednom pakiranju. Pri tom sve djeluje tako jednostavno kada on to izvodi da bi svatko pomislio da to i nije tako teško. Modrićeva klasa je upravo u tome što on i ono najkompliciranije pojednostavljuje u izvedbi, ali svaki igrač jako dobro zna koliku kvalitetu mora netko imati da bi tako dominirao. Pri tom ne mislimo samo na prezentaciji s Hrvatskom, recimo protiv Ukrajine i Grčke, nego i na globalno najteže izazove koje ima u Real Madridu…
Suvišno nam je na pijedestalu sada masovne euforije glancati Modrićevu izvedbu protiv Grčke. Imao je on niz takvih izdanja u reprezentaciji, imao je niz i boljih. Dakako imao je i red slabijih, što je za igrača koji 12 godina nosi jednu reprezentativnu priču, kroz 103 nastupa, šest kvalifikacijskih ciklusa i pet velikih turnira (2 SP i 3 EP) logično i neizbježno. No, u Hrvatskoj, i tu je bit aktualne priče o Modriću, šira je javnost uglavnom naglašavala ta slabija mu izdanja…
Gomila tričarija
Dok je dominirao u Tottenhamu, potom se senzacionalno prekvalificirao u odlučnu kariku velikog Reala, Luka Modrić je naličje fenomenalne mu karijere živio u domovini. Valjda je svaka spornost oko reprezentacija bila povezana s problemom Modrić. Kulminiralo je sa “svjedočenjem”, gdje je postao sporan za sudbinu cijelog HR nogometa i društva uopće…
Sporost igre, carinjene lopte, alibi igra prvom do sebe ili natrag, “sramotna” statistika… Kakvih se sve tričarija moglo čuti o Modrićevu nogometu, dok ga je svijet elitnog nogometa slavio i tretirao kao jednog od najboljih veznih igrača svijeta, zorno nam ukazuje na sve poremećene kriterije vrijednosti, procijene i pristupa u Hrvatskoj. Zato nam senzacionalno sada djeluje ovo stanje, u kojem je Hrvatska otkrila Luku Modrića, kakvim ga svijet doživljava već više od 7-8 godina. Je li to posljedica dvije pobjede kad se činilo da će ideja Vatrenih biti nepovratno poražena? Ili je to stvar shvaćanja da se u njegovim izvedbama više neće tako dugo uživati u reprezentativnoj zbilji? Je li nešto treće…?
Publika ga napunila
Zaista je zanimljivo, više od aktualnog mu realovskog tretmana u Hrvatskoj, kako je do svega toga došlo nakon što je u lipnju postao u dijelu javnosti persona non grata. I još je zanimljivije kako se sudbine doživljaja okruženja kojem pripada, mijenjaju. Naime, donedavno je Hrvatska bila u fazi čuđenja i iritacije što Modrić fenomenalno izgleda u Realu, a takvog izdanja nije u Vatrenima. Trenutno se živi faza u kojoj Španjolci, u izvještajima s utakmice u Maksimiru, iskazuju dubioze zašto Modrić u Realu ne izgleda kao sada u Hrvatskoj! Što je, analitički gledano, sasvim točno. Modrić je prije dolaska u tabor Vatrenih u Realu zaredao s nekoliko slabijih partija i pogrešnih stvari koje mu (primjerice, preciznost pasa) nikako ne priliče. S obzirom na to da se to poklopilo sa slabijim rezultatima Reala, gubitkom važnih bodova i zaostajanjem u prvenstvu, madridsko i Realovo okruženje brzo se uzbudilo. I propituje se upravo oko najvažnijih aktera, Ronalda, Modrića, Marcela, Ramosa, Benzeme, iako se o nekim drugim silno hvaljenima (primjerice Isco, Asensio) dade raspravljati u kontekstu forme i doprinosa padu moći igre Zidaneove momčadi…
No, dobro, zašto se doživljaj Modrićeve igre trenutno promijenio? Za to postoji vrlo uvjerljiv razlog. I seže upravo u kontekst “svjedočenja” i posljedica koje je proizveo u Hrvatskoj za Modrića. Posve je točno da je u jednoj ljetnoj fazi razmišljao da se povuče iz reprezentacije, suočen s golemim javnim vrijeđanjem i omalovažavanjem, odnosno omraženošću koja je mogla postati veliki teret i reprezentaciji. Smatrao je da nije učinio ono što mu se imputira. Dok se na sudu bude pokazalo što je istina, proći će vrijeme, a reprezentaciji je teklo njeno natjecateljsko vrijeme. U Madridu je, nakon početka sezone, odmaknut od ovdašnje centrifuge, nenogometnih peripetija i sudskih progona, prelomio da se neće povući dok ne završi akcija Rusija. Nije želio otići i ostaviti momčad na cjedilu, odlučan da istrpi sve uvrede i prozivke, htio je da finale njegove reprezentativne karijere protekne u nogometnoj logičnoj priči.
Luka Modrić nije znao kakva ga reakcija publike čeka u dvobojima s Kosovom, a pogotovo s Finskom nakon poraza u Turskoj. Nakon što je odigrao maestralno za Real u dva kolovoška osvajanja Superkupova (protiv Uniteda i Barcelone), Modrić je svu svoju energiju usmjerio u reprezentativnu priču. Koliko mu je stalo da bude dobar dalo se zaključiti iz redom odličnih mu partija protiv Kosova, Turske i Finske. Reakcija publike, koja mu je skandirala u Zagrebu i Rijeci, a odala priznanje kao najboljem pojedincu u porazu u Turskoj, dodatno ga je napunila energijom. Za Ukrajinu je adrenalin bio na maksimumu i tamo je Modrić bio najbolji pojedinac Dalićeve škvadre. Svatko tko površnije poznaje Modrića primijetio je da za Hrvatsku ove jeseni igra s naglašenim motivom. Njegovo izdanje protiv Grka zato je samo vrhunac tog trenda…
Kad igrač ima 32 godine, sasvim logično, ne može biti najbolji na svim stranama “svijeta”. Modrićev emotivni pristup Vatrenima, hoće-neće, oduzelo mu je svježine i energije za Real. Peh je za Blancose da se Modrićev pad forme u klubu osjetio zajedno s ostalim igračima. No, činjenica da je nakon toga u Zagrebu odigrao sjajnu utakmicu pokazuje da je Modrić trenutno više zaokupljen hrvatskom stvari. Za nju nema odgode odlučivanja. Za Real će itekako biti vremena nadoknaditi…