Nije to normalno napisati, jer zvuči prilično nenormalno, no plasman hrvatskih nogometaša na Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. bit će jedan od najvećih sportskih pothvata u Hrvatskoj ove godine. Zato što je sve oko nogometne reprezentacije toliko izokrenuto da nam je sve to nenormalno postalo sasvim normalno.
Najveća kušnja
Ono što je još na početku kvalifikacija izgledalo sasvim “normalno”, da momčad krcata zvijezdama iz Lige prvaka i najjačih europskih klubova, koje sve ne stanu u sastav, rutinski odradi pohod do prvog mjesta u skupini, rezultatski je zakomplicirao poraz na Islandu.
Poslije toga šoka u nadoknadi svaki bod do kraja kvalifikacija postao je presudan, ne samo za prvo mjesto i izravni plasman, nego i za drugo mjesto i dodatno pripetavanje.
Dinagoj Vida Goal HD - Croatia 1-0 Kosovo 03...
Bez obzira na kiks na Islandu, igračima i stručnom vodstvu reprezentacije ne može se osporiti da daju svoj maksimum da stignu do Rusije. Bog kao da ih je stavio na najveće kušnje - morat ćete i dolinom smrti proći da ugledate Rusiju i dođete tamo gdje po sportskim kvalitetama i loptačkim umijećem pripadate, na SP.
Hrvatska je dosad u kvalifikacijskoj skupini odigrala sve četiri domaće utakmice u potpuno nenormalnim, a posljednju protiv Kosova u neregularnim uvjetima.
Protiv Turske i Islanda moralo se igrati pred praznim tribinama za što su zaslužne ciljane skupine s javno proklamiranim planom “dabogda sve izgubili” i nasilnom, agresivnom strategijom i petokolonaškim metodama da Vatrene izbace iz natjecanja.
Stvorena je psihoza da će prva domaća utakmica pred otvorenim tribinama biti i posljednja, pa je treći, možda i najvažniji meč kvalifikacija, protiv Ukrajine, odigran pod policijskom opsadom Maksimira i uz najviše mjere osiguranja.
Četvrta domaća utakmica protiv Kosova protegnula se zbog prvih jesenskih oborina, na ruini od stadiona i terena, na dva dana. U razmaku od samo dva dana Vatreni moraju odigrati ključno gostovanje kod Turske i imperativno napasti za pobjedu jer gubitak već dva boda vodi u potpuno neizvjesnost do posljednje minute kvalifikacija u Ukrajini.
Izvan terena, ljetos je isproducirana hajka “izbacite kapetana Modrića”, javni linč i kampanja da se Luku ljudski i moralno “sahrani” i ukloni iz reprezentacije. To je trebao biti udarac na Vatrene od kojeg se nemoguće oporaviti, u što nas je mogao uvjeriti Modrićev značaj i njegov učinak u dvodnevnom kosovskom boju u Maksimiru.
Postalo nam je i normalno da se okupljanja reprezentacije i dolazak igrača u Hrvatsku koristi da ih se privodi na saslušanja, da dan prije utakmice satima daju iskaze u sudnici, da nam je vrišteći nametnut krimen da ta reprezentacija nije naša, da se ne smijemo radovati uspjesima Hrvatske, a naviknuli smo se i da je normalno da HNS ima predsjednika kojeg nikad nema…
Tužna istina
U svemu tome “normalno” je da je Hrvatska vodeća u kvalifikacijskoj skupini, da igrači i izbornik sve drže u svojim rukama i ovise samo o sebi.
I da mogu biti sigurni da je normalna, a tiha i utišana Hrvatska uz njih i da jedva čeka novu pobjedu i proslavu plasmana na Svjetsko prvenstvo. I možemo biti zahvalni da nas takve problematične i “nenormalne” FIFA i dalje trpi.
Na najvećoj svjetskoj sceni, u dalekoj Rusiji, bit će im lakše igrati nego u svojoj Hrvatskoj, jer naši igrači na SP-u će biti u svom prirodnom okružju, na vrhunskim stadionima i u ambijentu nogometnog spektakla. To je tužna nenormalna istina i naša “normalna” stvarnost.