Zlatko Dalić se bori za prvu nagradu i to zapravo već dugo nije osobita vijest. Lansiravši ‘vatrene‘ u finale Svjetskog prvenstva 2018., a onda i u finale Lige nacija 2023, izbornik nas je razmazio i naučio da reprezentaciju redovito očekujemo u završnicama glamuroznih natjecanja.
Zbog toga finale Acud Cupa, jedne domišljate natjecateljske zakrpe u Fifinu kalendaru, dolazi kao logičan nastavak Dalićeve priče o uspjehu, iako se objektivno u polufinalu s Tunisom malo toga odvijalo u skladu s logikom. Rezime kroz četiri sličice...
1. Ivušić - ostali smo paf(os)
U rujnu 2021. godine Ivica Ivušić je u Bratislavi neočekivano uskočio među vratnice nacionalne momčadi te do kraja kvalifikacijske utakmice sa Slovacima serijom velikih obrana izrastao u heroja pobjede (1:0). Trebao je to biti uvod u priču o velikoj vratarskoj karijeri, ali nogomet je za Ivušića očito rezervirao neke bizarne karijerne zaokrete pa se Osijekov vratar godinu i pol kasnije umjesto u kakvoj brendiranoj ligi skrasio na Cipru. Svaki je bolje obaviješten fan ostao paf shvativši da talentirani vratar "rješava egzistenciju" u Pafosu i time zapravo kupuje ulaznicu u jednom smjeru, prema anonimnosti.
Ali onda se dogodio Kairo u koji je izbornik poveo četvoricu vratara s namjerom da svaki tijekom tih 180 minuta brani po jedno poluvrijeme. Spletom okolnosti Ivušić je branio drugo poluvrijeme meča s Tunisom i nakon remija kroz raspucavanje jedanaesteraca dobio priliku demonstrirati kako se vratarski instinkt može brusiti i u okruženju skromne ciparske lige. Sa 29 godina bilo bi šteta da ne napravi iskorak prema jačoj ligi.
2. Diplomacija i ambasador
Respektirajući Dalićevu želju da proljetno okupljanje momčadi prođe u znaku "team buildinga", HNS je odlučio povesti "vatrene" na izlet do Abu Dhabija, ali taj je klimavi plan propao i reprezentacija je silom prilika osvanula u Egiptu. U megalopolisu od 20-ak milijuna ljudi uspjela je privući na stadion dvadesetak neizlječivih fanova "vatrenih", koji bi ih sutra pratili i na Mars, te nekoliko tisuća lokalnih Realovih fanatika koji sebi nisu mogli dopustiti da propuste Luku Modrića uživo.
Nećemo pogriješiti ako zaključimo da je jedna kilava diplomatska nogometna akcija spašena isključivo intervencijom velikog nogometnog ambasadora, jer bez Modrića na terenu dvoboj Hrvatske i Egipta gledalo bi samo nekoliko stotina zanesenjaka.
3. Dorian Gray sa šahovnicom
Ili u prijevodu - izbornik u reprezentaciji vidi vječnog mladića, iako mu je momčad očito ostarjela. Čak i kada u rosteru nema rekonvalescenata Ivana Perišića (35) i Ante Budimira (32), prva violina momčadi ostaje Luka Modrić (38) kojem najlakše sekundiraju Andrej Kramarić (32), Marcelo Brozović (31) i Mateo Kovačić (30).
OK, Joško Gvardiol je sa 22 na papiru tek odradio nogometni pubertet, ali je na svoj način već mali senator u ovoj momčadi kojoj nedostaje svježe krvi. Dok gledate kako se Florian Wirtz (20), Jude Bellingham (20), a onda i Endrick, Lamine Yamal ili Pau Cubarsi - odreda 17-godišnjaci - probijaju u prve redove velikih svjetskih reprezentacija, kroničar se više ne pita je li Dalić učinio dovoljno na pomlađivanju momčadi, jer nije, nego se pita je li izbornik previše zaljubljen u senatore s kojima je ostvario najveće rezultate svoje trenerske karijere. Spletom okolnosti u Kairu nema ozlijeđenih 21-godišnjaka Martina Baturine i Luke Sučića, ali s njima ili bez njih izbornikov popis uoči Eura 2024 vapi za osvježenjima.
4. Pašalići - diskretni dobitnici
Nakon 60 nastupa začinjenih sa 10 golova Mario Pašalić je provjerena vrijednost reprezentacije, a od subote je ionako široku lepezu uloga raširio novom rolom. U drugom poluvremenu se spustio na Brozovićevo mjesto i svidio se dok je kao ‘šestica‘ logično i brzo distribuirao loptu lijevo i desno. Marco Pašalić je ušao s klupe i nakon nekoliko početnih pogrešaka ulovio je ritam te svojim okomitim i konkretnim akcijama pokazao da bi na krilnoj poziciji u budućnosti mogao oplemeniti igru "vatrenih".