Bez objašnjenja, bez najave i velikih riječi, na temelju jednog pokajničkog intervjua, Davor Lovren je vraćen u reprezentaciju. Provaljen zašto je izazvao svađu s izbornikom, vraća se, ne baš u komfornu situaciju, jer su se Vedran Ćorluka i Domagoj Vida na Europskom prvenstvu pokazali kao najpouzdaniji dio Čačićeve momčadi. Unatoč povrijeđenim taštinama, Lovrena se, zbog nogometnih kvaliteta, moralo vratiti, sve drugo bila bi djetinjarija.
Njegovo izostavljanje s izbornikovog popisa nije šokiralo našu nogometnu javnost, više su se zgražali Vicente del Bosque, Jürgen Klopp i engleski tisak, nego na ovom meridijanu. Logično, Dejan Lovren nije Leo Messi, koji je uznemirio Argentinu kada je izjavio da više ne želi igrati za svoju zemlju. Dejan Lovren nije ni Luka Modrić ni Ivan Rakitić, da bi njegov izostanak bio dramatični gubitak za hrvatsku reprezentaciju. On je stoper, dobar stoper, ali više ne stoji u prvom redu kada se bira momčad, ispred su i Vida i Ćorluka, a i Tin Jedvaj se penje na ljestvici nogometnih vrijednosti.
The Sun, najznamenitiji londonski tabloid impresivne naklade, Lovrenov je život pretvorio u travestiju. Za The Sun se zna da uživaju u otkrivanju prljavština, da im je omiljena pozicija odškrinuta vrata spavaćih soba, bezobzirni su i neosjetljivi na duševne boli i bez grižnje savjesti kopaju po privatnosti, tražeći sočne detalje. Naročito obožavaju kada ministre i slavne sportaše otkriju sa spuštenim hlačama. U tom krugu bezobzirnosti našla se i obitelj Dejana Lovrena. Hrvatski mediji, ni približno tako nemilosrdni kao The Sun, samo su prenijeli ono što su Englezi napisali. Bez obzira što pola svijeta prezire to “tabloidno smeće”, mora da se uredništvo The Suna jako uzrujalo kada im je Jürgen Klopp zaprijetio da nikada više neće dati izjavu za taj list, ili, kada je gospođa Lovren pokazala srednji prst njihovim novinarima, koji su namjeravali “produbiti priču”.
Naravno da je Lovrena sve to pogađalo, da mu je duša izranjavana, ali, nije se oglašavao. Spašavao je svoj privatni život i nogometnu karijeru. Više od naslovne stranice The Suna brinule su ga poruke hrvatske policije, koja ga je željela ispitati o transakcijama s čuvarem njegovih interesa Zdravkom Mamićem. Oklijevao je Lovren, sve do časa kada su mu zaprijetili potjernicom Interpola. Sada je i to obavljeno, nije “zakopao” velikog gazdu, koji je vjerojatno izborniku prišapnuo da bi Lovrena trebalo što bezbolnije i tiše vratiti u nacionalnu momčad.
I dok je Ante Čačić bez objašnjenja vratio Lovrena, bez objašnjenja je još jednom ignorirao Alena Halilovića. Prekrižio ga je i uoči Europskog prvenstva, hrvatski nogomet je dobio u Marku Pjaci i Marku Rogu nove heroje, a Alen Halilović, nogometaš božjeg talenta, sve je dalje od oltara, njegova nadarenost trenutno čuči u rezervatu Nenada Gračana. A ne tako davno me Romeo Jozak, glavni koordinator svih hrvatskih selekcija, uvjeravao da će Halilović biti stožerni igrač za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine. Čačić smatra da još nije vrijeme za Alena Halilovića, ali nisam siguran da je to pametna prosudba...
Ante Čačić je u panici, gužva u reprezentaciji, a i oko nje, sve je veća. Postoje nedodirljivi, prioritetni igrači, ali i novi, još bolji i moderniji. Naročito je gužva u veznoj liniji, gdje se pored Modrića, Rakitića, Brozovića, Kovačića i Badelja, pojavio Marko Rog, nogometaš neiscrpne energije, naglašenih nogometnih kvaliteta, jedan od modernijih europskih veznih igrača, on ozbiljno prijeti nedodirljivima, ali i Čačićevim ljubimcima. I Pjaca napada zacementirane pozicije u napadu (Mandžukić, Kalinić, Perišić, Čop). U međuvremenu su dvojica igrača, Vrsaljko i Pivarić, “napali” bekove...
Ante Čačić, uz teške kvalifikacije, bori se i sa smjenom generacija. Biološki su otpali Ivica Olić, Dario Srna, Ognjen Vukojević i Eduardo da Silva, izbrisani su Ante Rebić i Sammir, Nikica Jelavić se sam povukao. Neće to biti bezbolni rezovi, kao što nisu bili ni kada je Otto Barić lutao, tražeći novu reprezentaciju, nakon što su otišli Davor Šuker, Robert Prosinečki i Alen Bokšić. No, Čačić barem ne mora lutati, on šiva iz “donesenog materijala”, štof mu je na stol bacio Zdravko Mamić. I to prvoklasni štof, treba samo biti vješt sa škarama i šivaćom mašinom. I nema puno vremena, 5. rujna u Zagreb dolazi Arda Turan, preporođeni nogometaš Barcelone, gladan osvete za onu mizeriju od nogometa kakav je igrao na Europskom prvenstvu. A ni Fatih Terim nije još prebolio Park prinčeva...