U desetom danu idućeg siječnja održat će se, po mnogočemu, povijesna sjednica Izvršnog odbora FIFA-e. Povećanje sudionika SP-a s 32 na 48 selekcija više nije sporno. Ono što je već najavljivao Blatter, a podržavao kao ideju i Platini, sada će realizirati na svoj način novi šef FIFA-e, Gianni Infantino.
U prvoj varijanti koju je švicarski odvjetnik promovirao, u završnicu bi se kroz kvalifikacije direktno plasiralo 16 reprezentacija, dok bi 32 ušle u doigravanje u zemlji domaćinu te odlučile još 16 sudionika. No nakon što su kontinentalne federacije reagirale u raspravama, prijedlog je redizajniran. Pogotovo je to tražio novi predsjednik UEFA-e Aleksandar Čeferin, svjestan da bi njegov mandat jako loše počeo ako bi dopustio da Europa riskira manje sudionika na Mundijalu nego dosada.
Naposljetku se nametnula formula 16 puta 3. Format u kojem se dvije od tri reprezentacije u grupi plasiraju u šesnaestinu finala (32), a potom slijedi kup-sistem. Rekli bismo vuk sit i ovce na broju, tim prije što bi SP trajao više-manje isto koliko i dosadašnji, odnosno maksimalan bi broj utakmica za finaliste bio 7. FIFA još raspravlja o opciji ukidanja produžetaka i jedanaesteraca, a svoje povijesne presvlake ukazuje i uvođenjem videopomoći sucima.
MODERNIJE RUHO
Od 13 sudionika na prvom skupu u Urugvaju, 16 od 1934, 24 od 1982, a 32 od 1998. godine, Mundijal je narastao na četvrtinu članica FIFA-e. U siječnju će se razgovarati, ali se još neće definirati start novog formata. Realno je to Mundijal 2026, ali u FIFA-i drže da je to predaleko, pogotovo za odjek promjena među članicama. Zato se razmatra opcija starta već 2022. u Katru.
Kao i u svakoj promjeni, bit će za i protiv stavova. Vrijeme međutim čini svoje. Prisjetimo li se 1976. godine, kada je Zagreb, uz Beograd, bio domaćinom završnice Eura, uz četiri sudionika. Tada je to bilo normalno, kao što je djelovalo nenormalno kada je odlučeno kako će se Euro 40 godina kasnije u Francuskoj odigravati s 24 sudionika. Može se raspraviti o dojmovima proširenog formata EP-a, ali ostaje činjenica kako je natjecanje u Francuskoj bilo istovrsnog doživljaja kao svaki veliki turnir. Može se predvidjeti da će Mundijal s 48 aktera u drugačijoj dinamici turnira,polučiti slične efekte. Nekome možda to djeluje odveć omasovljeno, pogotovo elitistima, ali nogomet je po habitusu masovna priča, u svakom kontekstu.
Točno je da će širenje Mundijala, kao i u slučaju Eura, umanjiti napetost kvalifikacijskog ciklusa. Jačim reprezentacijama će, svakako, biti lakše, ne lako, ostvariti vizu za završnicu. Na tom tragu, kako UEFA tako i FIFA olakšat će život klubovima a i sebi. Naime, manje stresa oko reprezentacije jamči manje ozljeda. To može otupjeti snagu inicijativa odvajanja bogatih klubova u zasebnu, zatvorenu poslovno-nogometnu ligu. Pogotovo što će kvalifikacijske utakmice, a da ne govorimo o završnom turniru, donositi velike profite od TV prava nacionalnim federacijama.
KLUPSKI MUNDIJALITO
Novo ruho nogometa koje je definitivno posljedica vrlo značajnih promjena u globalnom svijetu vrlo će se jasno prepoznati i u skorašnjem pokretanju klupskog mundijala. FIFA je pod vodstvom Giannia Infantina, uz glavnog mu sportskog asistenta Zvonimira Bobana, nogometnu budućnost zamislila bez Kupa konfederacija. Natjecanje kao uvertira SP-u, u zemlji domaćina, nikad nije preraslo u atraktivno, a još manje isplativo natjecanje. Borili su se pored njega pogotovo klubovi, ojađeni što im igrači gube ljeto na suvišnoj turneji.
Posljednje takvo izdanje dogodit će se iduće godine u Rusiji. Zamijenit će ga novo natjecanje koje će ujedno značiti ukidanje Svjetskog kupa za klubove, koji se upravo održava u Japanu. Dakle, pokreće se Mundijal za klubove, na kojem će sudjelovati 24 kluba, umjesto prvotno zamišljena 32. Oni će se u zemlji domaćinu natjecati u osam grupa po tri sudionika, a dva idu u osminu finala. Tada počinje kup-sistem do finala, za turnir koji će trajati oko tri tjedna, otprilike od 10. do 30. lipnja. Održavao bi se svake dvije godine i na njemu bi klubovi ostvarivali plasman temeljem dvije godine nastupa u kontinentalnim kupovima.
UEFA bi imala najviše mjesta, 9-10, nešto manje Južna Amerika i proporcionalno manje ostali. Realni je plan kako bi se prvo izdanje klupskog Mundijala održalo 2021. godine u Katru, ali Infantino i tu želi požuriti. Vrlo se ozbiljno tretira opcija domaćinstva Kine već 2019. godine. S obzirom na neviđenu ekspanziju ulaganja u infrastrukturu i nogomet uopće, Kinezi to mogu bez problema preuzeti i zapravo bi jedva dočekali organizaciju takve manifestacije za promociju svog novog nogometnog čuda. Definitivno se zato treba priviknuti da će nogometna ljeta biti bogatija i raznovrsnija. Parnih godina uz SP, EP, Afrički kup, neparnih uz klupski mundijal, stalno u Europi uz Ligu prvaka.