Franko Andrijašević vratio se sa stilom. Nakon što je izdržao pretjerane tri utakmice kazne zbog isključenja na utakmici protiv Slavena Belupa, ofenzivac Rijeke zauzeo je svoje mjesto u momčadi na utakmici protiv Splita i još jednom se prometnuo u ključnu figuru riječkog orkestra koji je, u izostanku Gavranovića i Gorgona, svirao po njegovim notama.
Proigravanje petom prema Martiću za prvu veliku priliku na utakmici, dubinska lopta za Vešovića koji je isprovocirao isključenje Tomislava Duke i na kraju dva pogotka kojima je potpisao pobjedu najbolji su pokazatelj koliko je ofenzivac Bijelih bio željan igre nakon što je neko vrijeme utakmice suigrača gledao s tribina ili na televiziji.
Pomogla i grba
- Stvarno mi je bilo teško gledati suigrače, bez obzira što su odlično odgovorili na moj, ali i još neke izostanke, u prošle tri utakmice. Veseli me povratak, odmah i ta dva pogotka pa doista mislim da nije moglo bolje nakon svega što mi se dogodilo u zadnje vrijeme - kaže Franko Andrijašević dodajući da mu je posebno teško pao izostanak na utakmici protiv Dinama.
- Kada si na terenu, puno je lakše, neke stvari koje su s tribina nejasne lakše podneseš kada ih doživiš iz prve ruke. Ja sam se u drugom poluvremenu u Maksimiru baš živcirao, gledao kako Gorgon i Ristovski dobivaju žute kartone, a da nisam znao koji je razlog. Pričao sam s Gorgonom i Gavranovićem koji isto kažu da je teže kada nisi unutra, kada ne vidiš kako momčad diše, što se događa… Sada će se polako i ostali uključiti u momčad pa će nam svima biti lakše.
Rijeka je pobjedom protiv Splita nastavila uspješan niz koji ima protiv splitskih momčadi, a Andrijašević još jednom pokazao da mu utakmice u rodnom gradu nose dodatni motiv. U debiju je zabio Hajduku, sada i Splitu, možda i zbog toga što u dobar dio od 565 gledatelja na Parku mladeži spadaju njegova rodbina i prijatelji, te Bradarićevi, Elezovi...
- Na tim utakmicama u Splitu uvijek sam među onima koji traže što više ulaznica, dođe obitelj, prijatelji s kojima se ne vidim često. Možda je i to jedan od razloga zašto me ide, ali u prvom redu fokusiran sam na ono što se događa na terenu.
Najbolji pokazatelj tome su dva pogotka. Ubačaj Ajayija u jednom trenutku nije se činio obećavajućim, ali ispala je odlična asistencija.
- Osjetio sam da ću doći prije golmana, čuo sam ga da viče “moja”, ali osjetio sam da mogu prije njega. Skok je bio pravovremen, lopta je otišla gdje sam želio i sve je ispalo odlično.
Uživanje u gradu
Rijeka je pobjedom na Parku mladeži i matematički osigurala titulu prvaka jeseni, ali više od tog dostignuća Andrijaševića veseli šest bodova prednosti pred Modrima za koje, sam priznaje, da ih nije očekivao.
- Znao sam da dolazim u dobru momčad, ali iskreno nisam očekivao ovoliku prednost pred Dinamom. Treba još odraditi tu utakmicu protiv Istre, nadati se da i Hajduk može zakočiti Dinamo pa ćemo onda podvući crtu, ali za sada je sve ispalo odlično. Kada sam dolazio, nisam znao što me čeka, bilo je nekoliko odlazaka, neki igrači su bili u dolasku, ali u kratko vrijeme se stvorilo zajedništvo koje se među nama osjeća na terenu i izvan njega. Ključna je bila ona utakmica protiv Cilbalije, znali smo da nas rezultat mora nagraditi, a željeli smo i utišati neke kritike.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-A!