U proteklih 25 godina iz Hrvatske je u talijanski nogomet pristiglo gotovo 50 profesionalaca. U odnosu na 1990-e godine, kada su ograničene kvote bile dvostruki limit našim igračima, u posljednjih 5-6 godina bilježi se značajan rast hrvatskih nogometaša. Više nema limita od samo tri stranca u Serie A kao u vrijeme brončanih, a otkako je Hrvatska postala dio Europske Unije (i prije službene 2013. godine, bili smo pridruženi član) talijanski su klubovi najznačajnije pojačali upravo dovođenje naših nogometaša. Naravno, nije više u pitanju samo lakši status (praktično kao da su domaći) nego i neprijeporno visoka kvaliteta hrvatskog nogometaša...
- Kad igrači takvog talenta uspiju postići kontinuitet koncentracije i rada, onda postaju posebni! - tako je još prije 23 godina ustvrdio Arrigo Sacchi, tadašnji izbornik Italije sipao je komplimente na račun talenta Hrvata, suparnika u kvalifikacijama za EURO.
Takav dojam o našim igračima učvrstio se na slavi i tradiciji reprezentacije, koja se na Apeninima smatra jednom od najtalentiranijih u Europi, uz ono obvezno “ali”. Talijani naime smatraju kako našim nedostaje upravo kontinuitet i maksimalna koncentracija kako bi velikim rezultat iskoristili vrhunski talent. U svim tim analizama tamošnjih stručnih autoriteta uvijek se prepoznavalo kako zavide kreativnost i tehnički talent Hrvatima, jer u njihovom reprezentativnom nogometu istim oskudijevaju.
Bokšić, Rapaić, Vlaović...
U 1990-im Hrvati su bili dio Serie A, u velikim klubovima (Milan, Juventus, Inter, Lazio, Parma, Napoli...) značajnih uloga. Kad bismo stvari ograničili na napadače onda je neprikosnoven bio Alen Bokšić, kojeg je iz europskog prvaka Marseillea doveo tada bogati Lazio Sergia Cragnottia. Bokšić je bio napadač kojeg su nazvali bijeli Ronaldo, kao pandan moći ondašnjem Fenomenu Intera. Igrao je Makaranin toliko uvjerljivo da ga je 1996. godine kupio Juventus, s kojim je osvojio naslov prvaka i svjetsko klupsko prvenstvo, ali i izgubio finale lige prvaka od Borussije Dortmund u Münchenu. Vrlo zapažen nogomet igrao je Milan Rapaić u Perugai, gdje je samo egocentričnost ondašnjeg vlasnika Gauccia, spriječila Splićanina da ostvari bogomdani (već dogovoreni) transfer u Juventus. Naposljetku je otišao u Fenerbahče gdje je postao za kratko vrijeme legenda. Vrlo dobro je igrao i u Padovi Goran Vlaović, pa se izborio za transfer u tada iznimnu jaku Valenciju. Osobito je omiljen bio u Parmi i Mario Stanić, koji je uz napadačke uloge kod trenera Ancelottija odrađivao i poslove veznog igrača.
Svi su oni, kao i niz drugih igrača iz Hrvatske imali zapažane statuse u Italiji. Ono što se međutim danas događa je ipak jedinstveno “poklapanje napadačkih zvijezda”. Dolaskom Nikole Kalinića u Milan kompletirana je Vatrena ofenzivna predvodnica za tri najslavnija talijanska kluba, dakle Juventus, Milan i Inter. Za prestiž hrvatskog nogometa definitivno sjajan ulog.
Već dvije godine Mario Mandžukić je dio šampionskog Juventusa. Dvije sezone ton ofenzivnoj moći Intera daje Ivan Perišić. Nikola Kalinić je pak dva prvenstva bio udarna igla Fiorentine. Njegovim transferom u Milan zaokružena je hrvatska top priča u Serie A.
Zanimljivo je primijetiti kako se govori o vrlo iskusnim igračima. Mandžukić ima 31, Kalinić 29, a Perišić 28 godina, dakle u punoj su zrelosti. To sugerira koliko su i respektirani u svojim klubovima, jer ne pripadaju današnjem prototipu idealnih transfera, dakle da su mladi i moćni te relativno jeftini. Naprotiv, Kalinića je Milan odlučio platiti 25 milijuna eura, što je za igrača, i to Hrvata, u tim godinama, veliki novac i ogromno povjerenje. Za Perišića je Inter odbio 45 milijuna od Manchester Uniteda, vjerojatno i više, jer ga se novi trener Spalletti nije htio odreći. Mandžukić je pak proljetos, već u 32. godini, produžio ugovor do 2020. godine, za 35% izdašniji novac od onog kojeg mu je jamčio prijašnji ugovor. Perišić će sada potpisati novi ugovor s Interom, koji će biti gotovo dvostruko bogatiji (sa 3 na 5,5 milijuna eura)...
#ACMilan have signed Nikola Kalinic from @acffiorentina, on loan with obligation to buy ➡ https://t.co/z0Hm13sGPS#welcomeKalinic pic.twitter.com/smMHJvrWTM
— AC Milan (@acmilan) August 22, 2017
Tehničko-taktički gledano pravog centarfora igra samo Nikola Kalinić. Mandžukić je stigao kao devetka u Torino, ali je od zimus odlukom Allegria pomaknut na bok. Od tog trenutka prerastao je jednog najvažnijih igrača Juvea i jednog od najvećih miljenika navijača. Perišić je krilni igrač, ali po Spallettiju važan je kao i najbolja devetka jer donosi veliku razliku u kvaliteti napadačke akcije.
Watch Nikola Kalinic's first medicals in Milan
— AC Milan (@acmilan) August 21, 2017
Guarda le prime visite mediche di Nikola Kalinic a Milano pic.twitter.com/QdxMsDibd3
Sjajno vrijeme i statusi za reprezentativne nam napadače, veliko priznanje hrvatskom nogometu i svakako dobar vjetar u leđa daljnjim angažmanima ofenzivnih nam igrača u Italiji. Uz veliki prestiž, kako osobni tako i klubova u kojem igraju, Mandžukiću, Kaliniću i Perišiću rastu odgovornosti, kriterij procjene učinka i ambicije. No, za to su se pripremali cijelu karijeru. Pred njima su sezone koje će im obilježiti karijere. Dodatnu draž njihovom sjajnom trenutku karijere daje i reprezentativna priča. Bit će osobito zanimljivo vidjeti kako će ih izbornik Ante Čačić posložiti u iduće dvije utakmice, odnosno u finišu kvalifikacija za SP u Rusiji. Njihov učinak bit će u redu onih presudnih za ispunjenje ambicija Vatrenih...