Hrvatska na Euru nije imala Marija Mandžukića koji zabija, nosi ekipu i vodi prema velikim djelima. To se moralo odraziti. Vatreni su prvi put na završnom turniru dobili utakmicu bez gola napadača (osim Modrićeva kaznenog udarca koji je izborio Olić 2008. s Austrijom), Modrićev super udarac Turcima pokrio je Mandžukića, a kad je već izbornik Čačić odlučio da je on prva špica, a ne Kalinić, iako je centarfor Fiorentine bio u očito boljoj formi, Mandžukić je morao više učiniti s Portugalom.
Rado smo tijekom sezone čitali kako Mandžukić i Kalinić u klubovima “riljaju”, rade za ekipu i više su od običnog napadača. No vražji skepticizam stalno nas je kopkao, stidljivo su zabijali, a jasno je bilo da Hrvatskoj na Euru neće trebati napadači koji grade igru, jer za to imamo, po imenima, jedan od najboljih veznih redova na svijetu, nego egzekutori.
Mario Mandžukić to u Francuskoj nije bio jer izostao je njegov momentum, fizički nije djelovao kao američki komandos, više je nalikovao Nijemcu kod Staljingrada, potom ga je omela i ozljeda. Jer kad tijekom sezone imate četiri-pet zdravstvenih problema, tri kraće ili duže stanke dok traje prvenstvo, lako se može dogoditi da na kraju spremnici nisu puni. Pauze su ostavile traga, usto Juventus je u finišu sezone imao niži ritam nastupa i pogotovo treninga, na pripremama nacionalne vrste bio je kratko jer Čačić mu je dao tjedan dana odmora dok su dečki radili u Svetom Martinu na Muri, u Francusku nije došao moćan i kondicijski silan da bi mogao u svojem ritmu, 200 na sat, davati maksimum. Zbog golemog motiva način izvedbe nije mijenjao, ali falilo mu je snage u završnici, kad je trebalo doći u šansu ili realizirati je.
Sa 30 godina i sve češćim mukama s mišićima, morat će dobro paziti kako bi nastavio na vrhunskoj razini. Istegnuće mišića dodatno ga je pogodilo već u ogledu s Česima, taj hematom sanirao je bespoštednim angažmanom medicinske službe i svojom čeličnom voljom, ali Mandžukić u Lensu nije bio na sto posto. No, nije ta nepotpuna fizička sprema jedini razlog zašto Hrvatska nije dobila ništa značajno od Mandžukića. Vatreni su napadali prvenstvo na krilima individualne inspiracije,. Kao jedina špica dobro je čuvan, često između dvojice-trojice, centaršutovi ga nisu pronalazili.
Dojam nervoze
Mandžukić nije Messi ili Ronaldo, on je ovisan igrač, rijetko će kada sam sve napraviti. Njegovo najbolje lice vidjeli smo u Bayernu gdje je momčad “mljela”, a akcije te tečne donosile su mu prilike svaku večer kao na Božić. U Juventusu je počeo davati više kako je momčad bolje funkcionirala. Iako je svojeglav karakter, na terenu je izrazito momčadski akter. Njegov učinak je ogledalo pripremljenosti igre ekipe. Mandžukić nikad nije bilo “killer”.
Brojke su mu skromnije od matadora koji tresu mreže u dugim nizovima. Za Juventus je u tekućoj sezoni bio strijelac svega 10 puta u prvenstvu, pritom je dva gola zabio i u Ligi prvaka, a jedan u Superkupu još prošlog ljeta. Sve češće upada u crne serije bez pogotka, nije se to dogodilo samo u Atleticu gdje je godinu dana ranije stao u veljači i nije se “upalio” do svibnja. Ohrabrila su nas četiri gola koja je dao od 31. do 35. kola Serie A, međutim u završnici je ostao na “suhom” kao i u Francuskoj.
Hrvatska u Mandžukiću ima jako dobrog napadača koji u protekla tri tjedna nije bio u golgerskoj fazi, ali nije ni naplatila koliko vrijedi. Od njega se svejedno moglo više dobiti. Opet, kakav je nogomet, da je zabio šansu Česima, nikad Vrbina družina ne bi osvojila bod, da mu Vida protiv Portugala nije skinuo loptu pred glavom i usmjerio je, u silnoj želji, kraj vrata, možda bi on to pospremio iza leđa Ruiju Patriciju. I danas bismo pisali sasvim drugačije tekstove, najavljivali četvrtfinale u Marseilleu.
No, kad Mandžukić ne dobiva prave lopte na glavu, u čemu je najjači, nikako nije dobro. Jer brzanac nikad nije bio. Za Juventus daje gol praktično u svakoj trećoj utakmici jer u 36 nastupa zabio ih je 13. I o tome treba voditi računa jer u reprezentaciji ga znamo gledati kao da je Šuker. Kao da će matirati svakog golmana i riješiti utakmicu.
U Poljskoj je 2012. triput bio strijelac, što mu je bila ulaznica u Bayern, u Brazilu je u dva navrata matirao Kamerun, no Francusku nikako neće pamtiti po dobrom. Zbog ozljede s Česima i Kalinićeva puhanja za vrat bio je i nervozan. Ili je barem ostavljao takav dojam, kako su nam prenosili iz hotela Barriere du Golf.
Čačić je optužio novinare da ga guraju iz reprezentacije. Nije nam na kraj pameti, no jasno je da Vatrenima trebaju golovi. Tko god to bio, Mandžukić, Kramarić, Kalinić ili netko četvrti.