FELJTON - hrvatska reprezentacija na ranijim svjetskim prvenstvima, Njemačka 2006.
Dva remija u tri susreta nisu nam omogućili prolaz dalje, u osminu finala otišli su Brazil i Australija. Kada priča o tom vremenu, dakako da Tomislav Ivković nema radosno sjećanja na ljeto 2006. godine. Bio je tada desna ruka, prvi asistent izbornika Zlatka Cice Kranjčara...
- Žao mi je što sam ostao jedini svjedok vremena, zadnji koji baš zna sve što se dogodilo - kazao je Ivković s dozom sjete u glasu.
Ždrijeb je izgledao idealan, šest mjeseci ranije kada je Hrvatska saznala s kim se bori u Njemačkoj svi su bili sretni i veseli...
- Nikako ne mogu reći da sam nezadovoljan. Dapače, vrlo sam zadovoljan što ćemo ponovo igrati s Brazilom, to će biti novi spektakl. Mislim da je naša skupina dobra, a jednog favorita uvijek morate izvući. Što se tiče Brazila, sve viđeno u prijateljskom susretu možemo itekako iskoristiti kako ne bismo bili poraženi u Njemačkoj - bile su prve Kranjčarove impresije u izjavi za HTV u prosincu 2005. godine.
Još je zanimljivija bila njegova ocjena Australije, reprezentacije koja se nakon 32 godine vratila na svjetsku smotru.
- Australci su se za Mundijal plasirali kroz dodatne kvalifikacije i s nama nešto ne bi bilo u redu kad bismo od njih strahovali. S obzirom na naše rezultate u kvalifikacijama, imamo potpuno pravo nadati se prolasku u drugi krug! Danas više nema reprezentacije koja je slaba, no realno nas je mogla dopasti puno lošija skupina - kazao je Kranjčar.
S puno optimizma krenula je Hrvatska u pripreme za Njemačku, a pritom je Cico igračima dao obećanje koje nije namjeravao pogaziti. Bio je čovjek od riječi...
- Razmišljali smo o igračima koje ćemo voditi na SP jer je Cico na zadnjoj večeri poslije utakmice sa Švedskom u Sheratonu obećao igračima da će voditi sve one koji su bili prisutni u kvalifikacijama. Ali, kako je vrijeme prolazilo, mijenjala se situacija. Međutim, Cico je znao da ne smije pogaziti svoju riječ. Uz sve moje nagovore ostao je pri svome. Tako smo vodili Juricu Vranješa, iako je bio lakše ozlijeđen. Kasnije smo dodali Modrića, a Eduarda nismo jer je Ivan Bošnjak, također igrač Dinama, bio prvi strijelac prvenstva. Možda smo mogli uvesti još nekog mlađeg, ali Cicino obećanje starijim igračima dovelo je do toga da u kadru nisu bili, primjerice, Ćorluka i Eduardo, koji su već kucali na vrata reprezentacije - objasnio je Ivković i dodao:
- Bilo je važno da nam se vratio Olić, koji je ljeto prije na prijateljskoj utakmici ozlijedio koljeno s Brazilom u Splitu.
Ali, nije sve u pripremama išlo po planu. Vatrene je uoči početka SP-a napala crijevna viroza, koja je umnogome poremetila pripremnu utakmicu s Poljskom u Wolfsburgu samo desetak dana prije otvaranja SP-a. Ali, momčad se ipak uspjela oporaviti za Brazil, utakmicu koju je Hrvatska izgubila 0:1 u Berlinu. Drugo SP zaredom identični poraz.
- Mislili su ljudi "u redu, izgubili smo od Brazila". Ali, to je pogrešno. Puno smo očekivali od te utakmice iako jk favorit bio s druge strane. Uvijek smo protiv takvih reprezentacija dobro igrali. I ovaj put je bilo dobro, ali nismo iskoristili naše šanse. Brazil je jednu pospremio u mrežu, dovoljno za pobjedu.
I onda utakmica u kojoj se očekivao lagani posao. Japan u Nürnbergu, po velikoj vrućini. Ostalo je 0:0, Srna je promašio kazneni udarac u 22. minuti. Ili, preciznije rečeno, obranio je Kawaguchi. Zašto je izvođač bio Srna, s 24 godine jedan od mlađih?
- Imao je 24 godine, ali dovoljno iskustva i, što je još važnije, Srna je već šutirao kaznene udarce. Nije bio određen samo za tu utakmicu, on je bio naš izvođač. Nije problem samo taj "penal". Pogodili smo i gredu, imali smo šanse, ali nismo znali zabiti. Šteta zbog tog jedanaesterca, da smo to pogodili okrenuli bismo tijek zbivanja. Ali, nema potrebe sada pričati "što bi bilo da je bilo".
I šlag na kraju, utakmica s Australijom u Stuttgartu. Opjevani dvoboj u kojem je Hrvatska dvaput vodila, ali je na kraju morala potpisati remi. Obrukao se sudac Graham Poll, koji je isključio Joe Šimunića tek nakon trećeg žutog kartona?! Naime, zaboravio je da mu je prethodno dodijelio drugi, pa je Šimunić više od 20 minuta igrao s dva žuta, sve do 89. minute.
- Čudna utakmica, i danas to tvrdim, čudna na terenu i oko njega. Australija je odigrala hrabrije, nisu Australci imali što izgubiti. Njihovi reprezentativci su ušli s više rizika. Rekao bih da je na kraju mentalitet presudio. Žao mi je i teško je to priznati, ali nismo zaslužili više. Nismo bili pravi.
Kakav je bio osjećaj na klupi nakon remija i eliminacije sa SP?
- Užasan. Kao na sprovodu. Očekivanja su bila ogromna, imao je i Tudor jednu veliku šansu. Ali, ostala je uvijek ista opservacija. Nismo bili dovoljno kvalitetni, nismo bili dovoljno koncentrirani da odigramo turnir na visokoj razini.
Niko Kranjčar ili Luka Modrić? Medijska priča je bila velika i snažna. Igrao je izbornikov sin, a mediji su brojali minute Luke Modrića. Dva velika talenta hrvatskog nogometa, tada 22-godišnji Niko iz Hajduka, te godinu dana mlađi fantazist Dinama, bili su u prvom planu dvojbe "tko treba igrati".
- Luka je ušao protiv Australije, uostalom, Cico je prvi uveo Modrića u reprezentaciju. Ali, nisu problem bili Niko ili Luka, mi nismo imali tri igrača koji su bili u top formi. Naši su igrači u tom trenutku bili negdje u sredini svojih kapaciteta. Ni gore, ni dole. Ni u formi, ni u krizi. Nedovoljno da se napravi rezultat.
Igrali su Pršo, braća Kovač, Dario Šimić, Klasnić, Tomas, Tudor, Pletikosa ... da ne nabrajamo dalje. Tko je bio najbolji?
- Nije bilo igrača koji je iskočio, to vam je moj odgovor. S Japanom nitko ništa nije napravio, protiv Australije pogotovo. Nije bilo nijednog igrača u vrhunskoj formi.
Prije dolaska na SP sigurno ste analizirali klupske sezone.
- Kada smo radili testiranja, dosta je igrača bilo u narančastoj i crvenoj zoni, što je bio znak da nemaju svježinu, da nisu u optimalnoj stanju. A što ćeš u dva tjedna priprema nego tražiti svježinu? Olić, koji je trebao biti glavni, oporavljao se od duge ozljede, Tudor se mučio zbog ozljede gležnja, pa mu je žena rodila i otišao je kući nekoliko dana. Moramo priznati, nije bilo ni prave kemije, ni dobrih rezultata. Po imenima smo imali odličnu reprezentaciju, ali u tom trenutku nismo bili pravi. Je li viroza imala utjecaja? Bespotrebno je sada ulaziti u to. U tom trenutku nedovoljna pripremljenost i nedovoljno iskazana kvaliteta su presudili. Momčad kao momčad nije bila u formi da je mogla nešto napraviti.
Zanimljivo je da je u anketi JL nakon SP-a Dado Pršo izabran za najboljeg među Vatrenima. Čitatelji su smatrali da je Kranjčar zaslužio ostati na mjestu izbornika, ali smjena se dogodila istog ljeta, samo mjesec dana nakon eliminacije u Njemačkoj. Kako je na SP vodio igrače ne pogazivši riječ, tako se i nakon svjetske smotre nije htio odreći svog asistenta Ivkovića.
Naime, medijska je jednadžba jasno govorila da će Kranjčar ostati izbornik ako smjeni svog prvog pomoćnika. Ali, karakter je vrlina, a ne fleksibilna varijabla. Kranjčar nije smijenio Ivkovića i krajem srpnja 2006. Cicu je naslijedio Slaven Bilić. Japan i Australija sigurno su Kranjčara i njegov stožer koštali nastavka posla, a navijače živaca i golemih razočaranja. Njemačke i te 2006. nitko se najradije ne bi ni sjećao.
1. kolo, 13. lipnja 2006.
HRVATSKA 0
BRAZIL 1
BERLIN Stadion Olympia. Gledatelja 72.000: Sudac: Benito Archundia (Meksiko).
STRIJELAC: 0:1 - Kaka (44).
HRVATSKA: Pletikosa - Šimić, R. Kovač, Šimunić - Srna, N. Kovač (od 41. J. Leko), Tudor, Babić - Kranjčar - Pršo, Klasnić (od 56. Olić).
IZBORNIK: Zlatko Kranjčar.
BRAZIL: Dida - Cafu, Lucio, Juan, Roberto Carlos - Kaka, Emerson, Ze Roberto, Ronaldinho - Adriano, Ronaldo (od 70. Robinho).
IZBORNIK: Carlos Alberto Parreira.
2. kolo, 18. lipnja 2006.
HRVATSKA 0
JAPAN 0
NÜRNBERG Stadion Franken. Gledatelja 41.000. Sudac: Frank de Bleeckere (Belgija).
HRVATSKA: Pletikosa - Šimić, R. Kovač, Šimunić - Srna (od 87. Bošnjak), Tudor (od 70. Olić), N. Kovač, Babić - Kranjčar (od 78. Modrić) - Klasnić, Pršo.
IZBORNIK: Zlatko Kranjčar.
JAPAN: Kawaguchi - Kaji, Miyamoto, Nakazawa, Alex - Ogasawara, H. Nakata, Fukunishi (od 46. Inamoto), Nakamura - Yanagisawa (od 61. Tamada), Takahara (od 85. Oguro).
IZBORNIK: Zico.
3. kolo, 22. lipnja 2006.
HRVATSKA 2
AUSTRALIJA 2
STUTTGART Stadion Gottlieb Daimler. Gledatelja 52.000. Sudac: Graham Poll (Engleska).
STRIJELCI: 1:0 - Srna (2), 1:1 - Moore (38 - 11m), 2:1 - N. Kovač (56), 2:2 - Kewell (79).
HRVATSKA: Pletikosa - Šimić, Tomas (od 83. Klasnić), Šimunić - Srna, Tudor, N. Kovač, Babić - Kranjčar (od 65. J. Leko) - Pršo, Olić (od 74. Modrić).
IZBORNIK: Zlatko Kranjčar.
AUSTRALIJA: Kalac - Moore, Neill, Chipperfield (od 75. Kennedy) - Emerton, Grella (od 63. Aloisi), Sterjovski (od 71. Bresciano) - Culina, Cahill, Kewell - Viduka.
IZBORNIK: Guus Hiddink.
CRVENI KARTONI: Šimić (85), Emerton (87), Šimunić (90).
Ovog puta su promijenili taktiku, Italija je do naslova svjetskog prvaka stigla kao prvoplasirana reprezentacija skupine. U Španjolskoj 1982. su se provukli kroz grupu, u Njemačkoj 2006. provlačili su se kroz posljednje minute knock-out utakmica. Italija je svjetski prvak postala nakon što je u skupini s Ganom, SAD-om i Češkom uzela prvu poziciju. Dvaput po 2:0 i remi s Amerikancima bili su dovoljni za sedam bodova i prolazak dalje. Ali, pravi show slijedi jer u osmini finala Australiju su dobili 1:0 u petoj minuti sudačke nadoknade iz jedanaesterca (Totti). U četvrtfinalu su bili uvjerljivi protiv Ukrajine (3:0), da bi u polufinalu domaćina Njemačku slomili u produžetku pogocima Fabija Grossa (119) i Del Piera (120+1). Za kraj epska utakmica s Francuzima za svjetsku krunu. Tricolori su poveli pogotkom Zidane s 11 metara, Materazzi je poravnao. Obojica su i kasnije imali važne uloge u finalu, ali pobjednik je ipak odlučen zgodicima. S bijele točke precizna su bila sva petorica Talijana, dok je Trezeguet pogodio gredu za veliko slavlje reprezentacije izbornika Marcella Lippija. U kadru je Lippi osim Del Piera i Tottija imao Buffona, Cannavara, Pirla, Tonija, Nestu, Gattusa i Pippa Inzaghija kao velike zvijezde tog vremena, ali junak polufinala i finala bio je Fabio Grosso, čovjek koji je pogodio za vodstvo protiv Nijemaca i zabio je odlučujući jedanaesterac u finalu.
Materazzi vs. Zidane
Događaj koji je obilježio SP svakako je bio udarac Zidanea, ali ne prema mreži, nego u prsa Marca Materazzija, zbog čega je isključen u 110. minuti finala. Zidane se kasnije opravdavao da je bio isprovociran, da mu je talijanski stoper spominjao sestru, ali nikakav alibi nije pomogao francuskom reprezentativcu, posebno nakon što su Tricolori izgubili utakmicu za svjetski naslov. Inače, obojica su bili i strijelci u tom dvoboju, čime je Zidaneu uspjelo dvaput zabiti u finalima SP-a (1998. i 2006.). Dobio je i Zlatnu loptu kao najbolji igrač turnira, ali unatoč svim priznanjima SP je ostalo upamćeno po njegovom udaranju Materazzija.
Maskota
Uvijek se smatra da svjetska prvenstva nepogrešivo donose veliki profit, ali događa se i suprotno. Upravo u Njemačkoj firma Nici, koja je za 28 milijuna eura otkupila prava korištenja i prodaje maskote za SP, bankrotirala je zbog izuzetno slabog interesa navijača za suvenire s likom lava pod imenom "Goleo". Njemačka je vlada, inače, uložila 7,7 milijardi eura u infrastrukturu stadiona i gradova, a SP je donijelo 60.000 novih radnih mjesta, od kojih je trećina ostala i nakon SP.
Rolls Royce
Kralj Saudijske Arabije, Abdula II, obećao je vrijedne novčane nagrade, kao i luksuzne automobile marke Rolls Royce reprezentativcima svoje zemlje ukoliko prođu skupinu na Mundijalu u Njemačkoj. Međutim, Saudijci su ostali daleko od nagrade jer u tri susreta uzeli su tek bod, ostavši kao posljednja reprezentacija u skupini gdje su dalje prošli Španjolska i Ukrajina. Ništa od nagrade, ali ni Rolls Roycea. Priča o nagradama još je zanimljivija kada se zna da je vladarska obitelj u Arabiji do 1951. zabranjivala nogomet u toj zemlji.
Gigi Buffon
Gigi Buffon dobio je nagradu Lav Jašin kao najbolji vratar SP-a u Njemačkoj. Legendarni Talijan primio je tek dva pogotka i to kakva! Prvi je dobio od svog suigrača, autogol je u susretu sa SAD-om potpisao Zaccardi, a drugog je polučio Zinedine Zidane s bijele točke u finalu. Buffon je čak 460 minuta bio bez primljenog pogotka na SP u Njemačkoj, s 28 godina bio je zaista u zenitu karijere. Uz Buffona u momčadi prvenstva (23 igrača) našlo se još šest talijanskih reprezentativaca (Cannavaro, Zambrotta, Pirlo, Totti, Gattuso i Totti).
Messi i Ronaldo
Dvije mlade zvijezde u usponu prvo Svjetsko prvenstvo odigrale su 2006. u Njemačkoj. Cristiano Ronaldo s 21 godinom za Portugal, a 19-godišnji Leo Messi za Argentinu. Katar će im biti peto SP na koje stižu kao veterani, ali u Njemačkoj su prije 16 godina bili "igrači koji obećavaju". Zanimljivo je da su obojica u Njemačkoj, na svom prvom SP-u, postigli pogotke. Ronaldo je zatresao mrežu Irana (2:0), a Messi je zabio reprezentaciji Srbije i Crne Gore (6:0).
Nije bilo jednostavno pronaći najboljeg pojedinca Vatrenih na turniru gdje je Hrvatska postigla tek dva pogotka, ostavši bez pobjede i plasmana u osminu finala. Ali, kapetan je ipak kapetan. Niko Kovač odigrao je dobro protiv Brazila, postigao zgoditak Australiji, koji nas je dugo držao "iznad vode". Premda ni Kovačevo izdanje nije bilo blistavo, zaslužio je epitet najboljeg u siromašnoj prezentaciji Vatrenih.
Niko Kovač prvobitno se trebao oprostiti od reprezentacije na SP-u u Njemačkoj, ali mjesec dana prije odlaska na svjetski summit odlučio je da će još igrati za Kockaste.
- Želim ostati u reprezentaciji. Dokle god budem u dobrom fizičkom stanju i dobroj formi, bit ću na raspolaganju izborniku. Uživam u ovom okruženju, volim igrati za svoju zemlju i budu li me trebali uvijek ću se rado odazvati - poručio je 34-godišnji Kovač na početku priprema za SP 2006. godine.
Nakon remija s Australijom, koji je zaustavio put Vatrenih na SP-u, kapetan Niko Kovač bio je silno razočaran. Dan poslije medijima je prenio svoja razmišljanja...
- Jučer je bilo teško, ali danas je još teže. Jutros kad sam se probudio bilo mi je jasnije što se dogodilo. I sad sam u depresiji, ali nadam se da će to kroz neko vrijeme proći - kazao je razočarani kapetan Kovač, uz naglasak da nije pričao s izbornikom i suigračima o ispadanju sa SP-a.
- Možete misliti kakva je bila atmosfera u svlačionici nakon utakmice. Bila je jako tužna i vladalo je veliko razočaranje, što je sasvim normalno. Tuga i jad su bili u svima nama. Australci bili malo sretniji i malo hrabriji, a znate kako se kaže - sreća prati hrabre. Na kraju, kada se sve zbroji, Australci su prošli zato što su imali više toga što je potrebno za pobjedu i prolaz, nego što smo imali mi. Ja im stvarno čestitam jer su momci odigrali kako treba. Hrvatska? Držim se poslovice "tko muči, dva uči". Drugi će analizirati što nije valjalo. Bilo je dobrih stvari, ali bilo je i loših. Imam mišljenje koje će ostati u mojoj glavi i mom srcu. Ne želim ništa drugo komentirati. Ja sam kapetan hrvatske reprezentacije i igrač i ne bih nikad rekao, a pogotovo sad, tko je dobar, a tko loš. Nogomet je kolektivni sport, nije pojedinačni. Kad u tenisu izgubiš, znaš da si sam kriv, ali u nogometu svi dobivamo i svi gubimo. Tko je bio dobar, a tko loš, analizirat će izbornik i stručni stožer. Njihov je zadatak otkriti gdje je zaškripilo i mislim da će se uskoro sve znati. Cijelo vrijeme, svakih pet minuta, vrti mi se po glavi pitanje što se dogodilo, zašto smo ispali, gdje je falilo, zašto nismo ovo, zašto nismo ono... Ne razmišljam ni o čemu drugome, samo o tome - kazao je razočarani kapetan Niko Kovač nakon ispadanja sa SP-a.
