Mogao ga je Dinamo ovog ljeta prodati za određen iznos. Ali za iznos daleko od onoga kojega u Maksimiru očekuju i svote kojom se baratalo. Odlučili su se ovoga puta za drugačiji pristup. Ante Ćorić je dobio “desetku” na leđa, jasnu poruku da klub stoji iza njega, da ima otvoren put prema zvijezdama. Ako je dosad i bilo nesporazuma, a bilo ih je, ajmo sad ispočetka. “Reset”, ima još vremena.
Pomirio se Ćorić u Sloveniji i s tadašnjim trenerom Ivajlom Petevom, promijenio i ponašanje, postao nešto ponizniji i ozbiljniji. Interes je zapravo svima bio isti, neka Ante proigra, neka taj talent konačno “eksplodira”, malo tko će tada ostati imun, a transfer od 10, možda i više milijuna eura za koji mjesec ili godinu dana tada bi postao realnost. Jer, kod Ante Ćorića je samo pitanje tog iskoraka.
Svježiji i agresivniji
Međutim, prvi dvoboj play-offa Europske lige protiv Skënderbeua opet je unio nervozu u priču oko Ćorića. Trener Mario Cvitanović izvadio ga je iz igre već u 36. minuti, publika je zviždala, dok je izlazio s terena, zamjerajući mu nonšalanciju u jednom obrambenom duelu i činjenicu da u napadu nije napravio ništa. Cvitanovićev pomoćnik Ivo Milić na poluvremenu je u TV kamere kazao kako su trebali svježeg i agresivnijeg igrača, dok trener Cvitanović nije na kraju utakmice želio konkretno reći zašto je Ćorića zamijenio.
Ozljeda, očito, nije u pitanju, jer da jest bilo bi lako odgovoriti na pitanje o zamjeni. I tako jedna obična priča o igraču kojemu ne ide i koji ne igra dobro pa ga trener izvadi prije poluvremena, razvija dodatne polemike jer je u pitanju Ante Ćorić. Dečko koji želi postati igrač, kojemu svi žele da postane igrač, ali čija “eksplozija” nikako da dođe. Da spoji dvije tri dobre utakmice, nekoliko sjajnih poteza.
Zabljesnuo je u nedavnom derbiju s Hajdukom, zabio gol, a onda se opet ugasio. Borio se s ozljedom, nije trenirao, pa je s te strane možda i Cvitanovićeva odluka da zaigra od prve minute protiv Skënderbeua bila pogrešna. I onda ispadne žrtva loše igre čitave momčadi, izađe pred zvižduke i kritike, iako daleko od toga da je jedini bio na razočaravajućoj razini. Ispalo je to malo nespretno i zbunjujuće, a Ćorić - Pedro, sve to skupa dovoljno za nove frustracije i teorije. Fokus je s priče o lošoj partiji i razlozima neočekivanog domaćeg remija sa Skënderbeuom tako prebačen na Ćorića, malo i pretjerano.
Jer, možda smo svi samo previše nestrpljivi i previše očekujemo od tog dječarca. Igrač veću minutažu pozivajući se u svoj nadnaravni talent, klub u njemu vidi potencijalni veliki transfer od 15-20 milijuna eura, navijači se sjećaju Modrića, Mlinarića, Prosinečkog..., žele jednog takvog, treneri se uzdaju da će njegov magični dodir i potez presuditi kad nitko drugi ne može i kad taktičke postavke ne funkcioniraju.
Novo iščekivanje
I u tom iščekivanju svi postaju nervozni i nezadovoljni. A možda Ćorićeva eksplozija nikad neće i doći, možda on ipak nije “taj”? Možda nije igrač koji će se prodati za 20 milijuna, možda nije tip koji ima osobine vođe Dinama, možda nije čovjek koji će predriblati trojicu u svakoj utakmici i tako riješiti sve Dinamove probleme. Niti je karakter koji trči za svakom izgubljenom loptom, možda ni ne može biti brži, agresivniji, moderniji...
Ne bi bio ni prvi niti zadnji “neizbrušeni dijamant” čiji talent ne dotakne zvijezde. Pokušajmo maknuti taj teret nekakvog spasitelja i vjesnika nove ere s njegovih leđa, koliko god za veliki dio tog “kamena” bio i sam kriv. Kad je dobar i zasluži, neka igra, kad nije, neka bude na klupi ili bude zamijenjen. To je jedini način u ovom slučaju, jedini pravi izlaz, sve ostalo je - zabluda!