Koliko ste puta čuli izjavu nekog sportskog djelatnika da u HNL-u nema pojačanja za njegov, odnosno njihov klub? Prije otprilike dva mjeseca tako je rezonirao sportski director Hajduka Mario Branco, a nekoliko puta su se slično izjašnjavali u Dinamu dok je Zoran Mamić bio sportski direktor, pa trener.
Što se tiče Rijeke, podsjećamo na istu takvu rečenicu Marinka Koljanina iz 2006. godine, vremena kada je upravo on bio zadužen za provođenje sportske politike, odnosno ulaznih i izlaznih transfera.
Dizanje apetita
Aktualna Rijeka na početku je predsjedničke ere Damira Miškovića “probrstila” cijelo domaće prvenstvo. Iz Dinama su dolazili Maleš, Alispahić, Tomečak, Pokrivač te Boras, kao i Kramarić i Krstanović, Gradski vrt napustili su Jugović, Pušić, Vargić, Lešković i Kvržić, Mitrović je stigao kao najvredniji eksponat iz Vinkovaca… Kako se klub dizao, rasli su i apetiti, pa se počelo gledati na inozemno tržište gdje su Bijeli već napravili ime i prezime svojim europskim rezultatima. Sjećate se Španjolca Alexa, Bugarina Hristova, Albanca Balaja, pa još Samardžića, Jahovića, a sada su tu Gorgon, Matei, Zuta, iako je iz HNL-a, točnije Hajduka došla okosnica momčadi (Bradarić, Andrijašević).
Shodno tome, zanimljivo je pogledati gdje će Rijeka posegnuti za prijeko potrebnom zamjenom za prvog stopera Mateja Mitrovića. Matjaž Kek na raspolaganju od alternacija sada ima crnogorskog reprezentativca Šofranca koji je veliku većinu jeseni odsjedio, Franu Ikića koji nije odigrao ozbiljne minute otkako je došao na Rujevicu te Nigerijca Ayodejia koji neće odigrati ozbiljne minute barem još nekoliko sezona. Hoće li novi partner Elezu stići iz HNL-a, odakle su Bijeli uvijek znali dobro birati, ili iz inozemstva?
Licemjerno bi bilo tvrditi da na domaćim travnjacima nema pojačanja/prinove za Rijeku. Malo bi se koji navijač žalio na dolaske Vlašića, Futacsa, Borne Barišića, možda čak mladog Katića iz Belupa...
Ili, recimo, Jakova Filipovića iz Intera koji se u posljednje vrijeme (medijski) spominje budući se ove jeseni nametnuo u Zaprešiću, k tome sigurno nije skup, a Keku, eto, treba centralni branič.
Samardžić kao primjer
U nogometu nije ništa sigurno, međutim, Srećko Juričić i Ivan Mance će 99 posto zamjenu za Mitrovića tražiti na inozemnom tržištu. Što, jasno, ne znači da će prvi potpis u 2017. godini biti stranac, u pravom smislu te riječi… Nekoliko je razloga zbog čega se takva opcija čini gotovo definitivnom.
Prije svega, Rijeci treba provjereni igrač “sad i odmah”, netko tko može vrlo brzo uskočiti u Mitrovićeve kopačke. Stoperska pozicija je takva da je lakše nadomjestiva nego ona veznog, krilnog ili špic-igrača, pravila u liniji s četvoricom braniča se znaju, stvar je samo finesa i trenerovih zahtjeva koje iskusan stoper može pohvatati vrlo brzo. Recimo, Miral Samardžić je nakon 24-satne vožnje automobilom iz Moldavije i s treningom i pol zabio pogodak Dinamu u Superkupu i odigrao korektnu utakmicu. To je najbolji primjer…
S imenom i prezimenom
Zimske pripreme počinju sutra, a novi branič najavljen je u prvom tjednu što znači da bi mu preostalo optimalno vrijeme za uigravanje s momčadi. S tim u vezi, riječka struka traži igrača s našeg govornog područja koji još ne bi morao prolaziti jezičnu barijeru u kratkom, a delikatnom periodu prije početka nastavka prvenstva.
Modus operandi Bijelih dosad je bio dovesti inozemce s ovih prostora koji su zbog onih ili onih razloga nezadovoljni u sadašnjim klubovima. Primjeri za to su: Tomasov, Samardžić, Gavranović, Gorgon, Leovac, Jajalo, Ristovski… Shvatili ste poantu.
Nitko, dakle, ne tvrdi da Filipović ne bi bila dobra kupovina, ali u ovom trenutku Matjažu Keku treba drukčiji profil, iskusan igrač s “imenom i prezimenom” koji odmah može uskočiti u prvih 11, kojega ne treba mnogo čekati niti trpjeti njegove eventualne kiksove. A takvog se trenutno ne može naći ili dobiti u HNL-u već samo u inozemstvu.