Kada gube utakmice na pripremama, onda igrači imaju alibi u poruci “bolje danas nego u službenim utakmicama”. Kada u prvenstvu prospu bodove, onda kažu “dobro je da nam se ovo dogodilo sada, a ne u Europi”.
Ali u četvrtak je Europa i opravdanja nema. Koliko se remi iz Zaprešića odrazio na ozračje u bijelom taboru? Odgovor će pružiti utakmica u Kopenhagenu u četvrtak, ali Carrillo unatoč neugodnom zaprešićkom remiju ima dovoljno razloga za optimizam.
Prvi je razlog igra koju Hajduk prikazuje. U četiri utakmice na startu sezone Hajduk je redovito dominirao, bio bolji suparnik u svim dvobojima. Levskog je nadigrao u oba susreta, u 180 minuta ogleda s Bugarima stvorio niz prigoda i samo je nespretna realizacija Bijelih spasila momčad iz Sofije od uvjerljivijeg poraza. Kako u Dugopolju tako i u Bugarskoj. U prvih 45 minuta zaprešićkog ogleda mnogi su se pitali je li Hajduk toliko moćan ili je Inter zaista slabašan i skroman pa ne može ozbiljno izaći iz svojih 30-ak metara.
Drugi je razlog činjenica da je Carrillo prošle nedjelje počeo bez šest prvotimaca, a do kraja susreta samo je Ercega angažirao da se rastrči protiv Intera. Petoricu je sačuvao, skupo plativši kombiniranje s izgubljena dva boda, ali s druge strane ima odmornu momčad za Bröndby. Vidio je pritom Carrillo da je golema razlika između najbolje postave koju šalje na travnjak u europskim dvobojima i sastava kojem pruža priliku u prvenstvenim susretima.
Dva velika razloga optimizma ima Carrillo, igru i standardnost početne postave, ali ono što ga svakako treba zabrinuti jest realizacija. Puno prilika stvara Hajduk, istina, i zabija, ali često su protivnički vratari junaci njihovih dvoboja. Mitrev u Sofiji, Santini u Zaprešiću. Bijeli su najjači u napadačkoj liniji, s Futascem, Ercegom i Ohandzom te sve raspoloženijim Vlašićem imaju kvartet koji može svakom zabiti pogodak. Ali treba Bijelima previše prigoda, puno je propuštenih šansi, a zna se da u susretima jačeg karaktera, kakvim se smatra i dvoboj s Bröndbyem, takve pogreške skupo koštaju.
Ima se na čemu raditi, ima Hajduk prostora za napredak, ali zaprešićki se remi ne bi trebao odraziti na ozračje i stabilnost momčadi. Uostalom, iskusan je Hajduk, ne drži vodu priča o mladoj momčadi. Vlašić je na pragu dvadesete, ali igra već četvrtu sezonu, Radošević je s 23 već iskusan igrač međunarodnog iskustva, s igranjem u Italiji, Španjolskoj i Austriji. Nižić i Erceg su 27-godišnjaci, Futacs i Savvas ‘90. su godište, Ohandza i Stipica godinu mlađi... Sve redom igrači u najboljim godinama. Jedan remi, ma koliko bio nespretan, ne bi trebao poremetiti momčad takvog iskustva.