Ulovili smo ga taman prije popodnevnog sna. Ujutro je od 9 do 11 “umirao” na prvom treningu, popodne ga je od 17 do 19 čekalo novo “mučenje”. No, Filip Ude se ne žali. Tek malo na hranu, “ne volim ovu rusku”. Trpi je od nedjelje, a trpit će sve do sljedeće srijede koliko mu traju završne pripreme za treće uzastopne olimpijske igre. Pripreme na Okruglom jezeru (Ozero Krugloye), u ruskom olimpijskom centru u blizini Moskve.
- Ma, za Rio bih i gladovao ako treba - smije se Filip.
Nije prvi put ovdje. Peti je ovo njegov posjet ruskom olimpijskom centru za gimnastiku, plivanje, mačevanje, skokove u vodu... Centru koji postoji od 1953. i nalazi se na površini od 96.000 četvornih metara. U šumi kojoj samo odabrani smiju primirisati. I koju čuva vojska.
- Ovdje nema straha. Kamere su svuda oko nas. I da hoću, ne mogu pobjeći. Ali još je teže ući...
Doktor po sportašu
Ruskim sportašima najveća je čast kada dobiju tu dozvolu. To znači da su jedni od najboljih u zemlji. Ude ima sreću što mu je trener Igor Križimski Rus, koji je prije preseljenja u Hrvatsku, kada je od Udea odlučio napraviti jednog od najboljih svjetskih vježbača na konju s hvataljkama, bio jedan od trenera reprezentacije.
- Ma, ovdje je med i mlijeko za gimnastičke pripreme, ali iskreno, ne bih se ja mijenjao s Rusima. Meni je ipak ljepše kod kuće. Oni su 275 dana u godini u ovoj šumi. Tri tjedna su ovdje, pa tjedan doma i tako godinama. Prođe im život u ovoj karanteni. Ovdje je trenutačno po 10 odabranih muškaraca i žena u gimnastici, 5+2 ih ide u Rio, imaju sve što požele, po jedan doktor na svakog sportaša, fizioterapeuti, maseri... Sve.
Čak i savršene uvjete za obrazovanje, učionice, knjižnice, hotel za život, najmodernije gimnastičke sprave, još moderniju medicinsku opremu... Primjerice, najnovije uređaje za terapiju udarnim valom, a jedan košta više od 60.000 dolara. To imaju rijetki.
- Meni su na raspolaganju i njihovi doktori, fizioterapeuti...
Nadamo se da je oprezan jer ruska sportska medicina nije baš “in” posljednjih mjeseci...
- Mislite na doping? Ma, ovdje se uopće ne govori o dopingu. Gimnastičari se ne zamaraju s time.
Dolazi li tamo uopće doping kontrola?
- Ja ih nisam vidio ni jednom kada sam bio. Niti je mene itko kontrolirao. Ali posljednja tri mjeseca u Hrvatskoj imao sam tri kontrole. Nemam ja problema s time. Mogu mi dolaziti svaki dan.
Budući da je Rusija toliko sumnjiva, a Filip ima ruskog trenera, nikada se nije zabrinuo, posumnjao...?
- Ne. U gimnastici je doping i inače rijedak. Ne znam baš kaj bih morao uzeti da bih bio bolji na konju. Ne postoji to sredstvo koje ti može pomoći da budeš bolji u gimnastici, osim da se godinama “ubijaš” u dvorani. Trening je jedini “doping”. I sigurno se ne bih bavio sportom da moram varati. Meni trener ne može ništa dati a da ja to ne provjerim. Poznavajući sebe, ja i čašu vode “skeniram”. A ni inače nisam sportaš koji koristi puno preparata. Samo vitamine. I popijem kavu. Ja i kad se prehladim, tri puta provjerim antibiotike, mislim da sam jedan od onih koji najviše “gnjave” nutricionisticu HOO-a Mimi Vurdelju.
Spremniji nego ikad
Danas će imati kontrolni trening s ruskom reprezentacijom. Simulaciju Rija. I tamo je s Rusima u skupini.
- Ono ključno što imam ovdje je konj koji je identičan onome koji me čeka u Riju.
Kakvi su si ovih dana?
- Dobri, prijateljski je nastrojen - nasmijat će se.
- Posljednje dvije godine nisam napravio toliko vježbi koliko sam odradio u ovih mjesec i pol. Ne bih da zacopram... - zastao je.
- Ma zašto bih šutio? Nikada nisam bolje trenirao nego sada! Nikada nisam bio tako spreman. Da su sutra Igre, spreman sam. Super se osjećam. Ne znam kako bolje trenirati od ovoga što sada radim.
Mnogi sportaši se boje odlaska u Rio. Zika virus, kriminal...
- Mislim da je to sve prerazvikano. Ne bojim se ja ničega.
Ni konja?
- Nadam se da će biti razloga da se on boji mene. Sanjam zlato već dugo, nema valjda osobe koja sanja biti na Igrama peti, ali ja ću za početak dati svu snagu u kvalifikacijama.
Filip nastupa u 3. subdiviziji i to prvi na konju.
- Za mene će Igre trajati jednu minutu ili sedam dana. Nema trećega. Ili ću iskoristiti tu svoju minutu koju toliko čekam pa pokušati ispuniti san u finalu tjedan dana kasnije ili...
Ili neće.
- Ja samo želim za tri tjedna stati pred ogledalo i reći si “napravio si sve što si mogao”. Pa kaj se dogodi Riju, dogodi se. Medalja, zlato ili nešto treće. Sve, baš sve sam dao za taj Rio.