Robert Jarni i službeno je izbornik U-19 reprezentacije.
- To je sasvim drukčije nego u klubu, gdje radiš 24 sata, ali za mene je to velik izazov i drago mi je da sam napokon uspio ući u reprezentaciju kao trener. Naravno da nas čeka dosta velik posao. Na svu sreću, na početku imamo turnir u Japanu, kamo idemo 9. srpnja. To mi je prilika da bolje upoznam momke i da se znamo ravnati kako dalje - kazao je Jarni nakon dogovora s Davorom Šukerom.
Ekipa koju preuzimate zapravo je dobrim dijelom U-17 reprezentacija s ovogodišnjeg Eura u Hrvatskoj, koja nije prošla skupinu.
Krećem s 2000. godištem
- Gledao sam te utakmice. Da, na turnir u Japan vodim generaciju 2000. godišta, koja izlazi iz U-17 te upada u U-18, a odmah i u U-19, najbolji među njima. Oni sada kreću u drugi ciklus.
Rekli ste da volite raditi s mladim igračima.
- Naravno. To su momci od 18 i 19 godina, koje se treba pripremati da budu što spremniji za prvu ekipu, a ne da im kad uđu u seniorski kadar treba po šest mjeseci ili godinu dana da se naviknu na rad s prvom momčadi, jer u tom su slučaju izgubili godinu.
Jeste li si postavili ili je li Savez odredio neke rezultatske zahtjeve?
- Gledajte, u ponedjeljak opet imam sastanak u HNS-u, mislim da ćemo nešto detaljnije razgovarati o tome. Zasad nismo ništa precizirali. Dogovorili smo se za ugovor pa će se vidjeti dalje kako će biti. Prvo se moram upoznati s cijelim programom rada za sljedeću godinu, kakvi su planovi i sl.
Na koji ste rok dogovorili ugovor?
- Nismo konkretizirali, ali to će biti godina za godinom.
Dakle, ciklus po ciklus jer se u mlađim kategorijama u godinu dana odigraju i kvalifikacije koje startaju ujesen i završnica Eura.
- Da, tako je. Mislim da je to najbolje. Nemam nekih imperativa da to mora biti tri-četiri godine.
No to znači da ćete biti pod rezultatskom provjerom...
- Rezultat se više-manje uvijek traži. Svi mi želimo ići na europska i svjetska prvenstva, napravit ćemo sve da to bude što bolje. Na kraju, znate kako se kaže - sve je lijepo, divno igraš, krasno igraš, a bodova nema. Nakon svega se podvuče crta i traže se bodovi.
Jarni je na izborničkom mjestu naslijedio Ferdu Milina, koji se otisnuo u Saudijsku Arabiju. Zaželio se trenerskog posla nakon određene stanke.
- Jesam, jako, vjerujte mi. Najbolje se osjećam kad sam dolje na terenu s momcima, kad radimo, kad razgovaramo, kad treniramo, to je moj teritorij.
Kako ste generalno doživjeli trenerski poziv jer igrali ste u najvećim klubovima, a, eto, zadnjih ste godina radili u puno manjima, nije se jednostavno probiti?
Nije sa svima isto
- Nema to nikakve veze. I kao nogometaš sam počinjao od malih klubova pa sam išao stepenicu po stepenicu. Kao trener sam prošao Hajduk, Istru 1961, Sarajevo, bio sam u Pecsu i Puskas akademiji. Ono što je vrlo zanimljivo jest kako svi ti momci razmišljaju. Ne možeš svakome pristupiti na isti način, treba pojedinačno otkriti kako kome prići, kako tko gleda na stvari, ponekad je to malo teže jer su to sve mladi momci koji misle da mogu sve što požele, a da smo mi trener s druge strane. A, u biti, nije tako. Svaki im put kažem da im ne naređujemo što bi trebali raditi, nego ih pokušavamo osvijestiti da sa što manje trke naprave što više. Pritom mislim, prije svega, na taktički dio, a onda do izražaja dolazi individualna kvaliteta. Kako je tko napredovao, vidjet ćemo. Radit će se na tome da se stigne ne viši nivo, gdje će biti zadovoljni oni, a samim time i ja. To je drugačiji posao nego treniranje profesionalaca koji su gotovo igrači, ali nema veze, to je draž, čar svega toga.
Kvaliteta je malo pala
Hrvati su svakako nešto talentiraniji od Mađara, gdje ste dosta radili.
- Puno. Puno.
Koga ćete uzeti u stožer?
- To ćemo riješiti ovih dana, stožer neće biti posebno velik.
Kako gledate na kvalitetu današnjih mladih naraštaja u Hrvatskoj? Pratili smo nedavno u Ludbergu tri finala Kupa Hajduka i Dinama pa Euro U-17.
- Moram reći da nam je malo pala kvaliteta. No u te tri utakmice što sam gledao u Ludbregu kadeti su odigrali najbolji susret, s najviše sadržaja i vrlo zanimljiv. Međutim, i kod juniora, i u Hajduku i u Dinamu, postoje po dvojica-trojica igrača koji su vrlo interesantni.
A gdje smo u odnosu na europski vrh?
- Mi smo isto imali jednu generaciju 1998. godišta, u kojoj su bili Brekalo i drugi, došli su do četvrtfinala SP-a, ali, nažalost, raspali su se. Nisu htjeli poslušati savjet da ostanu u svojim hrvatskim klubovima još godinu-dvije, da stasaju u prave, gotove nogometaše, i sad onaj koji je odabrao klub s velikim prestižem, taj će jako teško igrati. Takvi traže formirane igrače. Ako već idu van, daleko je bolje da to bude na adrese koje vole odgajati mlade, kao što su Benfica, Sporting Lisabon, Villarreal... Oni se brinu o dečkima i iz njih izvuku prave stvari. Vidim da je Filip Krovinović završio u Benfici, on je plemenit igrač i mislim da je pogodio s klubom.
Vjerujemo da imate ambicije jednog dana biti izbornik A reprezentacije?
- Ma, gledajte, to mi sada ne pada na pamet. Ako kad bude bilo, bit će, ali sad trenutačno ne. Cilj mi je izvući što više od ove U-19 vrste.