PROTIV TUNISA NIJE MOGLO LAKŠE Svi se upisali u strijelce, rukometaši se evidentno dižu

S četiri pobjede i jednim porazom, Hrvatska je kao broj 1 završila natjecanje u skupini A na olimpijskom turniru u Riju i u srijedu će u četvrtfinalu igrati protiv Poljaka. Bude li IHF poštovao termine utakmica utvrđene u ponedjeljak ujutro, igrat ćemo u 10.00 po brazilskom ili 15.00 po hrvatskom vremenu.

E sad, kada se sjetimo Poljske, svima nam je drago, jer onih 14 razlike iz Krakowa super zvuči, no ne treba zaboraviti da se takvi stvari ne ponavljaju lako i da nas je, uostalom, ta Poljska došla glave u četvrtfinalu na SP u Kataru prije godinu i pol.

Evidentno je da se dižemo, jer nakon mučenja s Katarom i Argentinom dobivene su dvije teške utakmice s Francuskom i Danskom, pa je na kraju zaslužena bila i jedna laka protiv Tunisa, koji je već ranije izgubio sve šanse za prolaz.

Bez Francuza do finala

Ono što je bitno naglasiti je “da smo mogli birati” pobjedom Poljsku, porazom Brazil, da smo “izabrali” Poljsku, a da to znači prođemo li u polufinale, idemo na pobjednika susreta Slovenije i Danske. Drugim riječima, Francuza nema do finala. Reklo bi se odličan rasplet nakon onog tragikomičnog početka s Katarom.

Bitno je bilo za primijetiti da je sastav bio standardan, da smo od starta bili ozbiljni, što je značilo već nakon desetak minuta da je Tunis razbijen. Djelovali su Tunižani kao mrtva momčad, uopće se nisu vraćali u obranu, što nije radila ni Australija u najboljim danima. Bilo je pregršt kontri, lakih golova.

Babić je krenuo s udarnom postavom, sa Štrlekom na krilu što je u stvari najbolja vijest cijele utakmice. Rebra su nakon Francuske ipak OK i to je najvažnije.

U 16. minuti je bilo +10 (15:5), na kraju prvog dijela imali smo prednost od čak 15 golova razlike (25:10). Već nakon dvadesetak minuta Babić je na klupu stavio Duvnjaka, Čupića, Štrleka, Kopljara i Sliškovića, igrali smo s, uvjetno rečeno, drugom postavom, u kojoj je Štrleka na krilu mijenjao Karačić, a Brozović sa sredine prelazio na crtu da bi napad lakše disao. Ritam je malo opao, ali ne previše jer Tunis uopće nije trčao i nije bio na tragu našeg najgrubljeg protivnika svih vremena.

REUTERS

Bezbolna neozbiljnost

Bila je to lagana pobjeda u kojoj je dobro bilo za vidjeti da se šuterski oslobađa Mamić. Svi su zabili, prešlo se 40. U drugom dijelu na golu je priliku već tradicionalno dobio Pešić, nismo više igrali Tunižanima napornih 5-1, povukli smo se u 6-0, a dogodila se i koja bezbolna neozbiljnost, što naravno nikad nije dobro, da ne bi prešlo u naviku. Boughami je upozorio kako bi to mogli kažnjavati Bielecki, Jurecki, Lijewski i društvo. No, nadajmo se da će to sve ipak biti OK.