Senzacionalna olimpijska pobjednica u bacanju koplja, Sara Kolak, oduševila je u ludom i povijesnom finalu cijeli svijet. 21-godišnja Hrvatica iz Ludbrega pomela je svih 11 konkurentica i to kao druga najmlađa finalistica, dva puta rušila hrvatski rekord i s dužinom 66.18 uzela zlatnu medalju.
To je peto zlato za Hrvatsku, a ukupno deveto u Riju. Ipak, ovo je nekako najluđe, najnevjerojatnije, jer je Sarin ulazak u finale već bio veliki uspjeh.
"Ja još ne vjerujem. Jesam li zaslužila ovo? Pa zaslužila jesam, borila se jesam, htjela sam pokazati da sam sposobna za borbu, da se mogu boriti s najboljim atletičarima ovog svijeta. Mama, tata, zlato ide doma!", poručila je Kolak u kameru HTV-a nakon ludog raspleta u finalu koplja.
Jesi li očekivala medalju?
"Pa mislim, kad uđeš u finale bilo kojeg natjecanja cilj ti mora bit medalja, mora. Možda nećeš bacit' za medalju ove godine, ali to ti je cilj. Zato je nas 12 bilo tu, zato sva ta borba. Meni je iskreno cilj bio 65 metara, ali ovo..., ovo je jako daleko. Ovo nikad nisam bacila niti na treningu. Zapravo, uvijek na treningu bacam kraće nego na natjecanju", rekla je 21-godišnja Ludbrežanka i zahvalila se svima koji su joj pomagali na putu do svjetskog uspjeha.
"Zahvalila bih se svome treneru koji sad plače više nego ikad u životu i svojoj sparing-partnerici Martini Ratej. Ona mi je velika podrška, prijateljica, bacam njena koplja..., pa Sandri, Edisu, košarkašima koji su me došli gledati. Hvala vam svima", rekla je emotivna Sara pa dodala još par riječi o najbližima:
"Martina je uvijek tu, vučemo jedna drugu, učimo zajedno, više ja od nje nego ona od mene...", počela je pa opet zastala: "Pa ja ne znam gdje sam. Jedva čekam da mi ju stave oko vrata. Rekli su mi prije natjecanja svi da samo uživam, da se prepustim osjećaju, govorili su 'to su ti prve olimpijske igre' i to sam i napravila".
Veliki uzor i podrška joj je dvostruka hrvatska zlatna olimpijka Sandra Perković, ali skromna Sara ne voli kad ju se uspoređuje s 'najvećom'.
"Jedna je Sandra Pekrović, bila i ostala. Ona je kraljica hrvatskog i svjetskog sporta. Ja još trebam puno radit'. Jesam, napravila sam veliku stvar, još nisam ni svjesna, ali svaka od nas ima nešto što nas čini dobrima. Jedna je Sandra, a ja sam Sara", rekla je simpatična Ludbrežanka i na kraju poslala dirljivu poruku domovini:
"Da nema mojih roditelja, ja ne bih uspjela. i puno drugih ljudi. Hvala vam svima, ja jedva čekam da čujem himnu".