Poljak Lukasz Rozanski, suparnik našeg Alena Babića u pohodu na naslov svjetskog prvaka načelno je, poglavito izvan Poljske malo znani boksač. Kako i ne bi bio kada se ovaj 37-godišnjak nikada u profesionalnoj karijeri koja traje od 2015. nije borio izvan Poljske.
Istina, perfektan je, razoran udarač. Ima sjajan omjer (14-0), a još je dojmljivije da je od tih 14 pobjeda čak 13 okončao nokautom. Međutim, pet je godina stariji od Alena, a dosad nije imao baš ni neka zvučnija imena u ringu kao suparnike. Netko će reći možda, slično kao Babić, iako nije baš posve točno. Eric Molina, Tom Little ne spadaju možda u kremu svjetskog boksa, ali ti Babićevi suparnici nisu baš bili niti “mačji kašalj”. Rozanski je imao suparnike dosad iz Turske, Latvije, BiH, Njemačke, Poljske, Mađarske, Bjelorusije, Engleske. Ništa od toga “prva liga” i sve su mu dovodili “na noge”, u Poljsku.
Temeljna karakteristika Rozanskog je beskompromisna borba, napadački boks u kojem je (istina vrlo rijetko) zna “naletjeti”. Primjerice, baš u posljednjoj borbi protiv sunarodnjaka Artura Szpilke, baš je Rozanski prvo “legao”. Točnije, brojano mu je, ali je to onda Rozanskog u tolikoj mjeri ražestilo da je četiri puta uzastopno rušio Szpilku na pod! Četiri puta u 1. rundi. Ono četvrto je bilo i kraj borbe.
- Očekujem tešku bitku, ali spreman sam za svaki scenarij. Vidjet ćemo u ringu, bit će ovo žestoka bitka, neću napraviti nijedan korak unatrag, samo naprijed i zato ću pobijediti - rekao je Poljak na posljednjoj konferenciji za novinare uoči borbe.
Da, ima još jedan podatak. Možda nije presudan, ali jest znakovit. Zadnji se put Lukasz Rozanski borio prije 23 mjeseca. U svibnju 2021.