Teško je dokučiti pravu prirodu Floyda Mayweathera Juniora. Da li je riječ o arogantnom razmetljivcu ili vrhunskom profesionalcu kojem se u ringu još nije našao dostojan suparnik? Njegovi fanovi, nipošto malobrojni, rekli bi da je jedan od najboljih boksača svih vremena, pritom na sva zvona ističući brojku od nula poraza tijekom Mayweatherove dosadašnje karijere. „Hejteri“, kako bi kolokvijalnim anglicizmom nazvali ljude kojima Mayweather Jr. nije toliko drag, sigurno bi se priklonili definiciji o razmetljivcu te vjerojatno pridodali još nekoliko sočnih epiteta koji nisu za pristojne uši. Po onome što smo imali prilike vidjeti, čuti i pročitati o tom sportskom fenomenu, čini se da je istina i jedno i drugo. Kako večeras Mayweather Jr. 46. puta u karijeri stavlja svoj neporaženi rezime na test u ringu, pripremili smo životnu priču najboljeg boksača današnjice.
Put ovog neporaženog boksača koji je bio svjetski prvak u pet težinskih kategorija (dapače, dva od tih naslova, onaj u velteru i polusrednjoj kategoriji, još uvijek drži) započinje 24. veljače 1977. g. u gradu Grand Rapids, Michigan. Budući da je rođen u obitelji kojoj je boks bio glavna profesija, čini se da je Floyd Mayweather Jr. od malih dana bio predodređen da nastavi tradiciju. Njegov otac, Floyd Mayweather Sr. svojedobno se borio za svjetski naslov u velter kategoriji protiv legendarnog Sugar Ray Leonarda (i završio meč na nogama), dok su njegova dva strica također bili profesionalni boksači. Jedan od njih, Roger, postao je njegov trener koji i danas stoji u kutu ringa i pomaže savjetima na svakom meču i treningu.
Naravno, neosporni boksački pedigre nije bio garancija sretnog djetinjstva. Koliko god je Maywather stariji bio dobar boksač, toliko je bio loš otac. Kod kuće ga često nije bilo, te je Mayweather Junior na odgoj bio prepušten majci koja je bila ovisnik o drogama. Tek je njegova baka koliko-toliko pazila da dijete ima što jesti i da ga ne pogodi zalutali metak u opasnoj četvrti. Da stvar bude još gora, Mayweather stariji se u to vrijeme ozbiljno počeo baviti dilanjem droge te je ubrzo postao dužan određenim ljudima koji nisu poznavali odgodu plaćanja. Prema njegovoj vlastitoj priči, u jednoj situaciji je nekolicina njih banula u kuću s oružjem prijeteći mu smrću. „Hrbari“ otac je na to podigao svog Juniora i privio ga uz prsa računajući da ako momci već nemaju milosti za njega, sigurno neće pucati u dijete. Koliko god odvratna i kukavička, kocka mu se isplatila te mu je jedan od njih sačmaricom raznio „samo“ potkoljenicu. Iako je Mayweather Junior srećom bio premlad da bi to zapamtio, njegov odnos s ocem je i bez toga prolazio kroz razne turbulencije te se ni danas zapravo ne zna koliko su bliski, usprkos činjenici da je i Mayweather Senior u međuvremenu postao jedan od trenera svog sina.
Međutim, sve je ovo Mayweathera Jr. od najmanjih dana guralo u dvoranu. Uz, blago rečeno, nesređenu situaciju kod kuće te boksačku tradiciju u obitelji, ovaj je dječak od najmanjih dana pokazivao ogroman talent za „plemenitu vještinu“. Već je s osam odlučio da će biti profesionalni boksač, a u 2. razredu srednje škole odustao je od daljnjeg obrazovanja te se posvetio samo treninzima. Imao je jasan cilj u životu i nije dopuštao da mu se išta ispriječi na putu da postane uspješan boksač pa su tako i satovi matematike pali u zapećak na račun dodatnog treninga.
Amaterska karijera junaka naše priče počela je blistavo - od 93' do 96' tri puta je osvajao titulu najboljeg amaterskog boksača u SAD-u (tzv. „Zlatnu rukavicu“) te je na Olimpijske igre u Atlanti došao kao favorit u perolakoj kategoriji. S Igara se vratio tek s broncom oko vrata, ali samo zbog skandalozne sudačke odluke u polufinalu kojom je pobjeda dodjeljena Bugarinu Serafimu Todorovu. Amerikanci su uložili žalbu na odluku (bez efekta, jasno), a Mayweather Jr. se proglasio prvakom, tvrdeći da ionako svi znaju tko je pravi šampion. Već tijekom amaterske karijere Mayweather Jr. razvio je svoj prepoznatljivi obrambeni stil borbe kojim je izluđivao protivnike čiji bi ga udarci ili promašivali ili završavali na njegovim rukavicama. Kako zbog takvog stila nije zaradio ožiljke po licu tipične za boksače, suparnici su mu dodijelili nadimak „Ljepotan“ (Pretty Boy) kojeg je s ponosom nosio do trenutka kad se samoinicijativno prozvao „Novac“.
Nepošteno suđenje na Olimpijadi te želja za zaradom gurnuli su Mayweathera Jr. prema profesionalnom boksu gdje je u roku od samo dvije godine protiv Genara Hernándeza osvojio naslov prvaka u kategoriji do 59 kg. Njegov suparnik je poslije meča uz vidni respekt kratko sažeo ono što su svi boksački znalci tvrdili: „Bio je prebrz i prepametan - on je pravi šampion.“ Te 1998. Mayweather Jr. osvojio je nagradu uglednog boksačkog magazina The Ring za najboljeg boksača godine, pridruživši se time elitnom društvu Mohammada Alija i Sugar Ray Robinsona koji su tu nagradu osvajali prije 21. godine. Kako je njegova karijera odmicala tako su i usporedbe sa spomenutim dvojcem bile sve učestalije.
Jednom kad je osvojio naslov, Maywaeather Jr. nije ga ispuštao iz ruku. Do 2000. je nanizao pet obrana od kojih je pamtljiva bila ona protiv „Goyo" Vargasa tijekom koje je nekoliko puta promijenio gard. Anegdota s tog meča govori da je komentator HBO-a uz ring primijetio kako je Mayweather Jr. po drugi put zauzeo lijevi gard, na što se ovaj, ne prekidavši borbu, nagnuo niz konopce i rekao: „Bila je to treća promjena.“ Osim što je demonstrirao nadmoć, time je pokazao i da njegova poslovična pričljivost ne staje čak ni za vrijeme borbe.
Godinu dana kasnije Mayweather Jr. održao je Diegu Corralesu boksačku lekciju za pamćenje. U to vrijeme su obojica bili neporaženi te su mnogi analitičari predviđali da bi eksplozivni Corrales mogao predstavljati prvi pravi test za nadobudnog Amerikanca. Mayweather Jr. se nije dao smesti – pred meč je na sva zvona objavio da će prebiti svog suparnika kako bi osvetio Corralesovu trudnu ženu koju je ovaj navodno zlostavljao. Obećano – ispunjeno. Mayweather Jr. dobio je svaku od 10 odboksanih rundi i pritom rušio Corralesa čak pet puta – nakon petog knockdowna meč je prekinut, a publika i stručnjaci ujedinili su se u glasnim pohvalama mladom prvaku. Ironično, Mayweather Jr. je kasnije u životu odslužio tri mjeseca u zatvoru zbog nasilja prema svojoj djevojci. Pa vi prosudite koliko je bio iskren u obrani zlostavljanih žena...
Nakon što je u nekoliko sljedećih borbi počistio konkurenciju u kategoriji do 59 kg Mayweather Jr. je nabacio par kila te izazvao svjetskog prvaka u lakoj kategoriji po WBC verziji, Josea Luisa Castilla. To je bez dvojbe bio njegov najteži i najkontroverzniji meč karijere iz kojeg je izašao kao pobjednik sudačkom odlukom u koju nisu svi bili uvjereni. Da bi otklonio dvojbe oko pravog pobjednika prvog meča, Mayweather Jr. je prvi i jedini put u karijeri pristao na revanš u kojem je ponovno pobijedio tijesnom sudačkom odlukom. Poslije mečeva s Castillom okrenuo se višim kategorijama te je do 2007. osvojio naslove prvaka u poluvelter, velter i polusrednjoj kategoriji pritom deklsiravši velikane poput pokojnog Artura Gattija, Zaba Judaha, Carlosa Baldomira te Rickyja Hattona. Najupečatljivija pobjeda u tom razdoblju bila je ona protiv legendarnog Oscara De La Hoye – taj meč i danas drži rekord kao najprodavaniji pay-per view (tj. plati pa gledaj) prijenos u povijesti boksa. Čak 2.4 milijuna ljudi u direktnom je prijenosu gledalo kako se agresivnost nemoćnog De La Hoye razbija na nepropusnoj Mayweatherovoj obrani.
Poslije meča s Hattonom Mayweather Jr. objavio je da više nema što dokazati te se na 21 mjesec povukao u svojevrsnu mirovinu. Međutim, kako je u to vrijeme filipinski boksač Manny Pacquiao harao kategorijama u kojima je on bio vladar, vratio se u sport na velika vrata pobijedivši „El Dinamitu“ Marqueza i Shanea Mosleya. Te 2010. cijeli svijet je iščekivao borbu dvojice najboljih boksača na svijetu, ali do nje ipak nije došlo. Mayweather je tvrdio da Pacquiao ne želi pristati na doping test po olimpijskim standardima, Pacquiao je tvrdio da ne želi da ga se bocka iglom dan prije meča da bi potom uslijedio cijeli niz optužbi, izvlačenja, demantija itd. Meč se do danas nije održao, a boks je time ostao bez potencijalne borbe stoljeća.
Kako je Pacquiao posljednje tri godine postepeno padao u formi te izgubio dva važna meča, Mayweather Jr. je pobjedama protiv Ortiza, Cotta i Guerrera suvereno preuzeo titulu najboljeg „pound for pound“ boksača na svijetu (slobodni prijevod: „kila za kilu“ – ovaj ustaljeni termin služi rangiranju boksača neovisno o kategoriji u kojoj se bore) ujedno postavši i najplaćenijom zvijezdom u povijesti sporta. Koliko seže njegova popularnost, najbolje se vidjelo u posljednjem meču protiv Saula “Canela“ Alvareza - za 12 rundi male škole boksa Meksikancu, Mayweather Jr. je po nekim procjenama zaradio između 80 i 100 milijuna dolara (42 milijuna su bila garantirana, još neodređeni ostatak odnosi se na postotak od pay-per view prijenosa).
Večeras Mayweathera Jr. u ringu čeka boksač gromovitog udarca – Marcos Maidana. Argentinac je do šanse protiv najboljeg došao neočekivanom pobjedom nad pretjerano razvikanim Adrianom Bronerom. Iako su svi očekivali da tehnički potkovani Broner dominira nad Maidanom, ovaj ga je pošteno namlatio u 12 rundi i time poslao poruku Mayweatheru da nije riječ o boksaču koji zna samo nokautirati slabije protivnike, već je u stanju držati pritisak na suparnika tijekom cijelog meča. No, imajući na umu protekle mečeve neporaženog šampiona, nemojte se nadati iznenađenju.
Ovaj tekst ne može proći a da se ne osvrnemo na novac, jer ipak je to nadimak pod kojim je Mayweather Jr. poznat široj sportskoj javnosti. Ako prosječno upućena osoba ukuca ime Floyd Maywather Jr. u sveznajući web pretraživač Google, iskočit će stotine članaka koji opisuju na što i kako dotični gospodin troši svoj teško zarađeni novac (ovo posljednje pišemo bez imalo ironije). Tu su luksuzne vile u Las Vegasu, Miamiju i Los Angelesu, tu je Gulfstream V - najskuplji privatni avion na svijetu, tu je i vozni park od nekoliko Bentleya, Mercedesa, Ferrarija i naravno, Bugatti Veyrona. Po jedan za svaku vilu koje posjeduje, u različitim bojama (bijeli za Las Vegas, crni za Miami) kako se gospodin slučajno ne bi zabunio na kojoj je lokaciji. Mayweather Jr. također obožava nakit, po principu čim više bliješti, to ga je više sklon kupiti – tako je prošle godine pred kamerama u manje od 20 minuta iskeširao (prava riječ, pošto se ponosi činjenicom da posluje samo u gotovini) više od milijun dolara za narukvice, satove, prstenje i sl. drangulije koje je zatim razdijelio među svojom pratnjom. Ukratko, radnici u Južnoafričkoj republici nisu u stanju iskopati toliko dijamanata koliko ih ovaj može kupiti kad je u elementu.
Ovakvih primjera ima bezbroj, ali budući da namjera teksta nije divljenje unikatnom perzijskom sagu Mayweathera Jr., već osvrt na njegovu karijeru, stat ćemo na gore opisanom. Poanta tih primjera je istaknuti sličnost, ili bolje rečeno, kontinuitet obrasca ponašanja između Mayweathera Jr. i legendarnih boksačkih šampiona iz prošlosti. Naime, još od početka 20 st. mnoge je prvake, naročito one u teškoj kategoriji, krasio osebujni stil života koji je uključivao kupovanje skupih vila, brzih automobila i uzdržavanje svite ljudi koji su uz prvake išli kao njihova pratnja (ne nužno kao njihovi prijatelji - u pravilu, kad bi nestalo novaca, prvo bi nestalo pratnje). Počelo je tako da su neki unajmili osobne brijače, masere i sl. , a kulminiralo s neponovljivim Tysonom koji je u jednom trenutku na svom imanju valjda držao više bengalskih tigrova nego ih je bilo u cijeloj Indiji.
Taj stil su kasnije preuzeli bogati sportaši iz drugih sportova (npr. košarkaši NBA lige), ali je zahvaljujući Mayweatheru i još nekolicini drugih boraca ponajprije ostao svojstven boksu. Lako je takav način života okarakterizirati samo kao hvalisavo razmetanje, ali i to služi svojoj svrsi, barem što se Mayweathera tiče. Ovako je stalno u središtu pozornosti te stoga za svaki novi meč lako privuče milijun i pol gledatelja koji će platiti 60 dolara da gledaju direktan prijenos njegovih borbi pa makar novac potrošili samo u nadi da vide njegov prvi poraz.
On je ipak vrhunski biznismen, čovjek koji uz zavidnu boksačku vještinu ima i među sportašima rijetko viđen talent za dobru zaradu (ovo shvatite kao eufemizam). Kao prirodni showman Mayweather za javnost igra ulogu koja mu se višestruko isplati – nije teško biti „bad guy“ ako znate da to donosi garantiranih 200 milijuna dolara za samo 6 mečeva, koliko mu se prošle godine obvezala isplatiti TV kuća Showtime.
Kakav je Mayweather privatno, za boksačke fanove nije toliko važno. U konačnici, ni Mohammad Ali nije bio ružica prema svojim bližnjima, a kamoli suparnicima (pokojni Frazier je imao što reći na tu temu) pa ga to nije spriječilo da postane jedna od istinskih ikona dvadesetog stoljeća. Naime, ako u nešto možemo biti sigurni, onda je to činjenica da se ispod arogancije, razmetljivosti i tisuća zelenih novčanica krije iznimno talentirani borac i dosad neviđeni profesionalac čije pripreme za meč ništa ne ostavljaju slučaju. Uostalom, nije bez razloga još uvijek neporažen.
Hoće li tako ostati i nakon večerašnje borbe s Marcosom Maidanom, tek trebamo vidjeti. Ako ste spremni uzeti savjet od čovjeka koji rijetko zalazi u kladionicu, slobodno uložite koju kunu na pobjedu Mayweathera. Istina, koeficijenti su strašno nepovoljni, ali kad se već vrti tolika lova oko meča, zašto ne zaraditi barem za kavu i novine?
Nemojmo zaboraviti, ipak je riječ o boksaču kojem je nadimak Novac.