Znači, nekad je bilo ovako. Imamo najboljih 3-2-1 na svijetu sa Špoljarićem, Tončijem Valčićem ili Vorijem, Kalebom i Metličićem. A onda uđu Dominiković i Jović, pa kasnije Dominiković i Vori i dovrše posao. Pa smo imali 3-2-1 i 5-1 s Vorijem i Špremom. I budemo mi tako svjetski prvaci i olimpijski pobjednici, a protivnici i dalje analiziraju.
Jedan od “preživjelih” iz tog svijetlog vremena, koji još uvijek igra - a sve ih je manje - je Davor Dominiković. Danas 38-godišnjak, koji igra u Bundesligi za Balingen, nakon što je u karijeri promijenio puno dresova: Metkovića, Zagreba, Kiela, San Antonija, Barcelone, RN Löwena, koji se tada zvao Kronau, PSG-a, Ivryja... I svašta je osvojio, četiri zlata i dva srebra s Hrvatskom, Ligu prvaka u Barci, Kup EHF s Metkovićem.
Ne predaje se. Uvijek direktan, glasan, što mu je nekad bila prednost, a nekad baš i ne. Još uvijek propisno mlati u obrani i jedan je od glavnih razloga što Balingen drži ritam najjače lige na svijetu.
- Dobro mi je tamo. Grad je mali, ali nije ni Metković veći. Meni to odgovara. Osam minuta do treninga, ako je semafor zatvoren, osam i pol. Bila je opcija na dvije godine, ja sam želio jednu. Što će biti dalje, ne znam, ne razbijam glavu. Cilj je, kao i svake godine, ostanak u ligi, to je realnost i zasad smo na dobrom putu.
Makar je Balingen sitnica prema divovima u kojima je igrao?
- Jest, ali to je Bundesliga i sretan sam što trajem. Pascal Hens nam je bio pojačanje, no, odigrao je samo tri utakmice jer trbušni zid nije dao više. Ispalo je naporno svima, ozljede su nas lomile i moram priznati da sam jedva dočekao odmor nakon što sam odigrao 21 od 23 utakmice ove polusezone.
Lakša igra nego autobus
Umor je postao sastavni dio rukometa?
- Najviše me umaraju duga putovanja autobusom. Još kad se igra navečer kasno, pa dok kreneš, dok stigneš kući. A za dva dana opet utakmica. Nismo mi NBA da se leti avionima. A Njemačka liga je takva da ti ne da predah, opuštanje... Izdržavanje utakmica i treninga nije problem, radim čak i dodatno, iako nakon operacije ramena ne igram napad, imam svoju medicinku, pucam s mlađima penale, vidim u tome neko svoje osobno zadovoljstvo. I dok je tako, igrat ću.
Da su igrali Kaleb, Dominiković i Špoljarić, koliko bi zabio Bielecki?
- Hipotetičko pitanje, ne znam ima li smisla odgovarati. Mislim da je igračima koji su igrali teško i da bi drukčije postupili danas. Bilo bi nekolegijalno komentirati to.
Obrana je uvijek bila jaka strana kada smo osvajali, možda je to lakše pitanje?
- Napad dobiva utakmicu, obrana osvaja prvenstvo, to je rečenica Gregga Popovicha, koji me oduševljava kao trener i idol mi je u tom smislu. Preneseno s NBA na rukomet, Francuzi su sve svoje uspjehe izgradili na temelju obrane i uz našu malu pomoć postali su najbolja momčad u povijesti rukometa.
Obrana za pet
Možemo li mi ponovo izgraditi obranu kao nekad?
- Možemo. Musa mi je drago rješenje. Iz prve ruke mogu reći da je podigao kvalitetu igre u oba smjera. I produljenje ugovora u Magdeburgu dosta govori o njemu... Za mene je trebao tu biti cijelo vrijeme. Ima tu dozu agresivnosti koja je potrebna i u suradnji s Gojunom i Duvnjakom može puno. Duvnjak je u svakoj obrani važan igrač jer svojom igračkom inteligencijom i brzim nogama rješava neke situacije vrhunski. A zna biti i agresivan, što sam i sam osjetio u Njemačkoj... Ukratko, imamo potencijal za visoke obrane na visokoj razini. Pogledajte samo klubove.
A obrana 5-1?
- Iskreno, zasad je samo Duvnjak taj. Čitam po medijima za Jotića. Ovo što sam vidio u Zagrebu, mogu reći da mi se Jotić jako dopao, ali samo napadački, jer on to ne igra u klubu pa ne mogu komentirati. Bilo bi idealno da taj drugi u 5-1 bude lijevo krilo, kao kod nas nekad Šprem. Ne znam vide li Štrleka na toj poziciji, ali mislim da “gabariti” naših krila nisu takvi da mogu na to odgovoriti. Bojim se da se to rješenje ne može smisliti preko noći. Realnije je 6-0 i zbog godina, i iskustva, i trenutačne forme, i ritma....
Pako - naš idol
Vi biste bili dobar novinar, išlo vam je i na RTL-u prije nekoliko godina?
- Zanimljivo iskustvo. Nisam znao koliko ljudi stoji iza svega toga na TV. To mi je bilo najveće otkriće. Svako prvenstvo me zovu, ali ne mogu... Ali drago mi je što su tu Saračević, Džomba, Šprem i idol naše cijele generacije Pako Ćavar. Drago mi je što se vraća u taj svijet jer tu najviše pripada.
Počeli smo sumnjati u uspjeh?
- To nije dobro. Uspjeh je dobar za sve nas i kod kuće i za nas koji igramo u inozemstvu. Automatski dobivaš na cijeni. Trebali bismo imati puno više trenera vani. Malo je islandski lobi u modi, ali ne mora značiti da je moderno i dobro. Moda je, uostalom, prolazna. Španjolci su krenuli trbuhom za kruhom, imaju jak lobi i zato ih ima svugdje. A nas nema, u Bundesligi nitko, u Francuskoj Noka Serdarušić i Linci Obrvan.
Njemačka je u Poljskoj na Euru šokirala sve osvojivši naslov prvaka Europe?
- Iznenadili su najviše sami sebe. Imaju projekt Tokio 2020, u kojem je na kraju zapisano zlato kao cilj. Vodi ga Bob Hanning, koji je doveo Dagura Sigurdssona prvo u Berlin, pa u reprezentaciju, a on je napravio potpuno novu priču, dao povjerenje mladim igračima. Ono što je u tome bilo fascinantno, posljednje dvije utakmice imali su junake u naknadno pozvanim igračima Hafneru i Kuhnu, koji su igrači iz dva vrlo prosječna kluba, što daje sliku lige. No, mislim da je uz agresivnu obranu koju su promovirali njihov temelj uspjeha bio sjajni vratar Andreas Wolff. Nisu oni donijeli nešto posebno novo jer sve su to neke akcije, polazi koji su svakodnevica u njemačkom rukometu, iz koje ponekad iskaču tek Flensburg i RN Löwen. No, djelovali su nadmoćno, lagano, pretrčali su sve.
Šteta što nismo s njima igrali finale?
- I meni je to žao jer mislim da imamo rješenje za njih. Mislim da bi im 5-1 stvorilo golem problem. Kad takvim šabloniziranim momčadima spriječiš protok lopte, krenu s individualnim rješenjima, improvizacijom, a tu nisu najbolji. Tako vidim našu utakmicu u skupini na SP-u. Očekujem da će to biti sudar za broj 1 u skupini.
Ne Pekeler, već Wiencek
Nisu ni oni kompletni?
- Nisu jer im nedostaje Pekeler, koji je dugim rukama u toj agresivnoj obrani radio velik posao. Kaže da se umorio, što meni izgleda nevjerojatno jer je mlad, ali ako ćemo realno previše je to utakmica, napora, ljudi pucaju... No, tu je sada Wiencek iz Kiela, ima ih dosta.
Je li omiljena nam Francuska apsolutni favorit kod kuće?
- Jest, prvo iz razloga jer su napravili sve da to bude tako. Drugo, uz stare provjerene majstore, imaju i dobre mlade igrače. Recimo, tri desna beka odlična iz PSG-a, Barce, pa Mahea koji je vrhunski i nepredvidljiv, što pokazuje u Njemačkoj, pa N’Guessan koji rijetko griješi, koji je inteligentan, koji ne gubi previše. Efektivan. Prvi lijevi vanjski u Barci, a tek je došao i to sve govori. Imaju i mlade pivote kao Fabregasa, Gerrard im je super-alternacija za Omeyera. I ono bitno, od ‘85. do danas promijenili su dva izbornika, a uz našu malu pomoć su se i proslavili. Ma, bit će to zanimljivo na SP.