Papa Franjo ju je proglasio Godinom milosrđa. Ujedinjeni narodi Godinom mahunarki. No za Hrvatsku je ova 2016. Godina vaterpola.
Kalendarsko ljeto u kojem je Jug CO zasjeo na krov Europe u Budimpešti, Barakude su igrale olimpijsko finale u Riju, a podmladak Barakuda ili juniorska vrsta do 18 godina postala je prvakom svijeta! S tim da još nije gotovo... Ima se još odigrati i EP do 19, ali o tome kad za to dođe vrijeme.
Na pravom putu
Sva pozornost i slava ovog trenutka pripada klincima Joška Krekovića. Nekoć briljantnog igrača, reprezentativca s olimpijskim srebrom iz Atlante 1996, danas stratega koji je ovu ekipicu mladića, tada još praktički dječaka, okupio i doveo do onog što je još u subotnjoj podgoričkoj noći, nakon finala protiv Crne Gore nazvao krunom dvogodišnjeg rada. Prvi medijski istup bio je za SN, negdje oko ponoći sa subote na nedjelju. Raspjevani autobus svjetskih prvaka napuštao je već Podgoricu u pratnji policijskih rotirki (zlu ne trebalo), klizeći u crnogorskoj noći prema svjetlima domovine.
- Emocije su još uvijek prejake. Ovo je ipak nekakav dokaz da smo radili dobro, da smo bili na pravom putu - zbori Joško Kreković.
- Pobijediti Crnu Goru pred onakvim auditorijem, krcatim tribinama, tisućama i tisućama ljudi, ne znam ni sam koliko ih je bilo... Ova djeca, ja ih tako zovem jer ovi dečki ipak imaju samo 17-18, nisu nijednom klonula duhom iako su svi do jednog prvi put odigrali utakmicu pred toliko ljudi. Malo smo gubili, pa se vraćali i vraćali, gurali, opet smo ostali bez dvojice igrača zbog tri osobne... Ponosan sam na ove momke, ponosan! Uspjeli smo u njih usaditi pobjednički mentalitet.
Ovo zadnje što je Kreković spomenuo jedna je od ključnih stavki kako prekjučerašnje pobjede, ali tako i glede kasnijeg puta svakog od ovih mladića i cijele momčadi. Činjenica da se nisu ustrašili mnoštva na tribinama, da ih nisu impresionirali domaćini, da se nisu zadovoljili finalom i osiguranim srebrom. Nisu pokleknuli pred ciljem, nisu zaželjeli mrvicu već cijeli zalogaj slasne torte. Mentalitet pobjednika gradi se baš u ovakvim utakmicama i u mladoj dobi.
- To je nešto što smo pokušali ugraditi, usaditi u njih otpočetka. Od starta smo napominjali, u svakom razgovoru, i javnom i našem internom da mi na SP idemo po zlato. Ne polufinale, ne finale, već zlato! Nije bilo lako dobiti jaku Crnu Goru u njihovu bazenu, pred njihovom publikom.
Imali ste i slično otvaranje utakmica u polufinalu i finalu, protiv Mađara odnosno Crnogoraca.
Suparnik bi poveo 2:0, a onda vi krećete...
- To je bila početna impresioniranost. Ti momci od 17-18 godina dođu na bazen, intoniraju se himne, tribine krcate, suparnik da jedan gol - svi na noge, pa drugi gol - svi opet na noge, sve se trese. To treba znati izdržati, ostati hladan. Smirili smo Crnu Goru na vrijeme, cilj je i bio držati ih što dulje u egalu jer i oni su mladi i oni su bili pod stresom. Jednostavno, mislim da smo pogodili formu. Odigrali smo zrelo.
Skepsa nakon Australije
Bit ćemo sada iskreni pa napisati i sljedeće. Nakon četvrtfinalne pobjede nad Australijom bili smo malo skeptični jer ostvarena je pobjeda, ali bitno teže od očekivanog. Mučili ste se...
- Mi smo gađali formu baš tako, za završnicu turnira. Glupo je ući u turnir i biti vrhunski prva dva kola. Mi smo izgubili, recimo, 2. kolo od Srbije, minimalno, bili smo izjednačeni, oni bi vodili, mi stizali. Porazi u skupini su koji put i dobro došli. Da se ekipa malo strese, da ne misli da je nepobjediva.
Iz ove se momčadi ipak da nazrijeti nekolicina igrača koji će ozbiljno konkurirati za momčad za Igre u Tokiju za četiri godine.
Osjetljive godine
- Ne bih ja rekao za četiri godine... Naime ovo su sada njihove osjetljive godine. Sada se vraćaju u klubove, pitanje je kako će se razvijati, kako će se s njima raditi, koliko će napredovati.
O konkretnim imenima trener neće. Ne samo stoga što je jedan od zlatnika i vlastiti mu sin, Karlo.
- Ne bi bilo korektno. Oni su ovo osvojili zajednički, oni su momčad. No ako baš inzistirate, kada bih baš nužno morao nekog naglasiti, onda je to vratar, Luka Podrug. Zadnje je dvije utakmice bio spektakularan. Svi su momci tijekom turnira imali boljih, ali i manje boljih dana. Međutim Luka je, posebno zadnje dvije utakmice, kada se lomilo, čuda radio na golu.