Kad Majer odigra to je poezija, kad Vlašić upali motore to je moć, kad Kramarić i Petković zabijaju otvara se šampanjac, ali kad Pjaca stupi na scenu - duša se razgali.
Ako Zlatko Dalić i nije imao potrebu za velikim zaključcima u Egiptu jer predobro poznaje ekipu i igrače koje je još jednom okupio, jedan je jasan – Marko Pjaca treba Hrvatskoj na Euru! Koliko god izborniku bilo teško utrpati sve koje bi htio na listu 23!
Nema mjesta euforiji jer Pjaci još nedostaje jedna stepenica i bilo bi fantastično da je dobije u završna dva mjeseca sezone, i za Rijeku i za Vatrene. Više golova i asistencija, još veća odlučnost i bolji postotak optimalno dovršenih akcija. Tada će i statistika biti dojmljivija od pet pogodaka i četiri dodavanja za gol u 20 HNL nastupa, no Pjaca je najbolja reinkarnacija Ivana Perišića koju smo u hrvatskom dresu vidjeli. Barem u ofenzivnom dijelu igre. Točno profil za kakvim reprezentacija vapi, krilo koje daje širinu, igra izravno, dribla, prolazi jedan na jedan, bježi i šokira obranu, ali i surađuje te otvara prostor suigračima. Baš ono što ne rade ni Ivanušec niti Brekalo koji se vole zabosti u sredini na "lažnu desetku".
Pjaca je u Kairu dao Dalić kvalitete za kojima čezne - okomitost i brzinu. Glavni je dobitnik puta u Egipat. Nakon 1959 dana zaigrao je za nacionalnu vrstu, smiješak mu ne silazi s lica, konačno je sretan nakon toliko godina frustracija, a čak i enigma za protivnike koji su ga već zaboravili. Još da odbaci zadnju zadršku u 29. godini mogao bi nastaviti gdje je stao onog ružnog ožujka 2017. Koliko puta smo se pitali u dobu punom grandioznih pobjeda i rezultata, finala i medalja, koliko bi Hrvatska brutalno bila jaka da smo na sve te asovi još imali i Pjacu kao svjetsku klasu. Da je postao ono što mu se predskazivalo kad ga je Juventus platio Dinamu gotovo trideset milijuna eura. Gdje bi nam bio kraj?
Da bi lomio obrane Španjolske, Italije ili Engleske, treba mu još ta jedna stuba. Ako je ima u sebi bit će sjajno...
Očekujemo Ivana Perišića na Euru, a u Pjaci imamo još jedno rješenje koje Vatrenim može dati drugu dimenziju. Njegova lakoća poteza, pokreta, tehnika i stil govore o klasi sami za sebe. Hrvatska je protiv Egipata bila razigrana, brza i lijepa za gledanje, a njegov je udio u tome velik. Danas zazivamo da u Njemačkoj bude Dalićev džoker iz rukava. Ako već Hrvatska neće ponuditi neku novu zvijezdu u dolasku, što ćemo tek vidjeti, radovali bismo se i velikom povratku igrača koji zapravo ništa specijalno nije napravio i gladan je pravih utakmica. Samo da bude zdravlja i dodatne sigurnost, tada će onakve lopte kakve je dao Petkoviću biti koji centimetar preciznije i postati – pogoci! Kontinuitet koji mu je osigurala Rijeka puno vrijedi, a u pojedinim utakmicama lakše mu je u reprezentaciji jer kad nosi dres Bijeli s Kvarnera fokusa obrane je najviše na njemu.
Cijela ekipa ima prostora da s njim zaživi, u niz situacija vidjelo se da je otvoren na krilu, a lopta nije došla. To je šansa za dodatan hrvatski napredak. Najviše navijača ističe Pjacu, dojam o njemu iz Kaira je najjači. Zbog kalvarije koju je prošao s dva oporavka od pucanja križnog ligamenta koljena, kao i svježine, nove geometrije i duha koji je donio u igru Vatrenih. I koji tek treba biti iskorišten do kraja kad ga softver u sredini uključi u svoj server.
Ne letimo u oblacima. Svjesni smo da je jedno turnir u Egiptu, a drugo Europsko prvenstvo. Kao i da je u prvom dijelu u Kairu igrao odličnu, a u drugom ipak manje zapaženo. No, imamo pravo željeti i nadati se da Pjacine najbolje igre za Vatrene tek dolaze. No, da bi lomio obrane Španjolske, Italije ili Engleske, treba mu još ta jedna stuba. Ako je ima u sebi bit će sjajno... Kako god, i s ovim što je ponudio ovog utorka, on je vrijednost više za Hrvatsku. Igrač koji nam treba.