Jedna scena je nakon utakmice rekla sve. Ostao je posljednji na terenu, drugi su se povukli prije proglašenja. Svjetla su se pomalo gasila i krenuo je i on nakon što je Aleca ostavio mami i baki. Došao je do centra, a Bercy je poludio od skandiranja “Niko, Niko”. Dignuo je ruke, pozdravio se i otišao uz ostatak momčadi. Nikola Karabatić, div, čudesan igrač na čijim leđima danas počiva najbolja momčad svih vremena.
Četverostruki svjetski prvak, dvaput najbolji igrač svijeta, a nakon ovog će vjerojatno biti i treći puta, prvi u povijesti takav. Nakon Poljske kada se Francuska nije plasirala u polufinale uopće rekli su, “ne može više”, onda su nakon Rija rekli nakon što je izgubio od Danske, “izgleda da stvarno ne može više”, a onda se dogodilo SP u Francuskoj i pokazao je da može, da je najbolji kada ga se prekriži, naravno, uvjetno rečeno.
LA FRANCE CHAMPIONS DU MONDE DE HANDBALL POUR...
Možda nije brz kao nekad, ali je jak k’o zemlja i kada krene, zaboravite da se to može zaustaviti. U obrani, naravno, neprelazan, čak i kada je Francuska presloži zbog ozljede brata Luke. Čovjek silne energije kojeg Francuska obožava, kojem je vidjelo se i zaboravila kladioničarske slabosti, jer ih je jednostavno kao zemlju učinio ponosnima.
Sedam dana odmora
Car uvijek dolazi posljednji, nakon što prođu svi, jer on je najduže gost tv-kamera. Ako mislite da mu je nešto teško, da je problem, nema šanse. Stat će. Od njega nikad nećete čuti neku ružnu riječ o bilo kome. Zna se namrštiti kada ga udave s pitanjima, pa skrati odgovor, zna pogledom ispratiti bedasta pitanja, ali nikad, čak i kada je vjerojatno jedva čekao popiti jedno pivo s prijateljima, pa i dva što ima veze, nije pokazao da mu se žuri. Čak je i šaljiv bio.
FRANCE- NORVÈGE VIVEZ LA MARSEILLAISE AU COEUR...
- Znaš što je novo? Malo sam se umorio, ali mi je Noka dao sedam dana odmora.
Noka? Sedam dana?
- Da, da, nije pogreška. Dobro će mi doći.
Bila je sjajna atmosfera u Bercyju?
- Osvojiti svjetsko prvenstvo kući, pred svojom publikom, prijateljima, familijom, nije lako. Svi te čekaju na toj visokoj razini, svi pričaju samo o zlatu. I nema tu alternative. Sigurno je publika bila naša velika prednost.
Nije bilo lako kako se čini?
- Bilo je puno pritiska i na mene, ali naučio sam se nositi s tim. Dobili smo odličnog protivnika u finalu, dokazali smo na terenu da smo najbolji. I to me čini jako sretnim.
- Imamo devet pobjeda na SP, to je danas u rukometu skoro nevjerojatno.
Koliko će još tako Nikola moći?
- Teško je, nije lako izdržati. Imam i puno sreće i znam da sam puno radio za to. Ovakvi uspjesi te dižu, tjeraju dalje, više i nakon njih nikad nije teško vratiti se. Već dugo igram na toj razini, puno sam dobio, ali se nisam umorio.
Svi kažu Nikola je malo pao, a onda on opet bljesne?
- Kada sam ja to pao? - ozbiljno je upitao.
Kao sedmi na prošlom Euru, pa srebro u Riju?
- Aha, to. E pa, jeb... ne možemo svaki put osvojiti. I drugi rade, napreduju, evo, Norveška dođe s pozivnicom i osvoji srebro. Poštujem svakog protivnika. Rukomet je napredovao.
Što je ključ trajanja u svjetskom vrhu?
- Svake sezone je početak od nule. Svi me očekuju na vrhunskoj razini i ja moram puno raditi za to. Ima dana kada je lakše, teže, ali kada te nešto čini zadovoljnim sretan si i lakše to radiš.
Iza svega je još jedan razlog za sreću...
- Sretan sam i zbog novog izbornika, i on je bio pod velikim pritiskom ovdje, a bilo mu je prvi puta. Da nije uspio, svi bi rekli Claude (Onesta) je otišao, a on nije uspio, no eto uspio je. Bilo bi je to prvo samostalno iskustvo. Znam koliko je to želio, a toliko je Didi toga osvojio s nama.
IMPRESSIONNANT CLAPPING France Suede Handball...
Postali ste lider jedne nove mlade generacije FR rukometa u pravom smislu riječi?
- Sretan sam da sam se stavio na razinu da mogu donijeti momčadi ono to najviše treba. To je kvaliteta.
Od Remilija ste u Parizu napravili senzaciju za Svjetsko prvenstvo?
- Lijepo je to čuti, vidjeti. Nisam star, ali sam kako se kaže - iskusan. Kada vidim koliko su mladi sretni da su s nama i da imaju priliku osvajati s nama titule, to mi je čast i to mi daje energiju da ih i dalje vodim na vrh.
On partage le bonheur en famille du côté de @FRAHandball #Handball2017 #FRANOR pic.twitter.com/ztqyotlMSO
— France Handball 2017 (@Hand2017) 29 January 2017
Gledali ste Hrvatsku?
- Jesam, nevjerojatno, teško je naći odgovore. Ne događa se svaki dan, ali u sportu je sve moguće.
Ma, najbolje bi bilo da uzmete malo dulji odmor, pa da recimo preskočite Euru u Hrvatskoj iduće godine, da vidimo kako igra Francuska bez Nikole?
- Ha, ha, bit će dosta i ovih Nokinih sedam dana.
Brat Luka je stao prije njega. Boli ga noga, nije igrao finale i kaže:
- Brat je nevjerojatan, on je u pravom smislu riječi naš lider u svemu. Ja sam jako ponosan na njega i zahvalan momčadi koja je i za mene osvojila ovo zlato.
Sad još morate Ligu prvaka?
- Idemo prema tome. Važno je da sada ozdravim, još su dva tjedna pauze, jer je stradao ligament.
I on se osvrnuo na Hrvatsku.
- Nevjerojatno, stvarno nevjerojatno. Igrati tako 55 minuta i onda... Slovenija ima iskusnog trenera koji je osjetio trenutak, makar mislim da je i Hrvatska zaslužila tu medalju.
Korektan kao i uvijek. Veliki brat je pokazao put u svlačionicu, slavlje je moglo početi.