U “normalnim” godinama sad bi već bili kod kuće, a medalje bi bile pospremljene. Svjetska veslačka prvenstva obično se održavaju krajem kolovoza i početkom rujna, no, ovogodišnje, koje se održava na Floridi, “kasni” punih mjesec dana. I ne, ne kasni radi zločeste Irme, koja je proteklih dana dobro oplela po Floridi, to je termin koji je u startu određen, a braći Valentu i Martinu Sinković i njihovu treneru Nikoli Braliću takvo je “kašnjenje” savršeno dobro došlo.
Valent neće srebro
Prelazak iz dvojca na pariće (u kojem su potpuno dominirali tri godine i tu dominaciju okrunili olimpijskim zlatom prošlog ljeta) u dvojac bez kormolara, u kojem žele sve to ponoviti, bio je dosta poremećen Valentovom ozljedom i ovako kasan termin najvažnijeg natjecanja ove godine omogućio im je da većinu, ili gotovo sve kockice ipak stave na pravo mjesto.
- Idemo po zlato.
Rečenicu je koju nam je Valent Sinković izgovorio prije otprilike tri tjedna za SN, jučer je ponovio jednako uvjereno pred svim hrvatskim novinarima, koji su braću došli ispratiti na druženju organiziranom uoči nedjeljnog odlaska na Floridu.
- Ne bih prihvatio srebro.
Rekao je i to. I mirno objasnio zašto je tako:
- Puno smo napredovali od posljednje Svjetskog kupa u Luzernu, gdje smo bili srebrni, i u sebi osjećam da smo spremni za zlato. Ne mogu, naravno, 100 posto reći da će tako i biti jer ovo nam je ipak nova disciplina. U dvojcu na pariće smo točno znali tko od konkurencije u kojem trenutku još može i koliko dignuti formu, a ovdje ipak nemamo te informacije. Ali znam što smo mi radili i da se dobro osjećamo i ako na SP napravimo ono što radimo na treninzima, borit ćemo se za zlato.
Kad je izgovorio posljednju rečenicu, shvatio je da ona ne odražava dovoljno jasno što osjeća...
- Ako sve napravimo, ne da ćemo se boriti, nego smo favoriti za zlato.
A što misli brat Martin, biste li i vi bili nezadovoljni medaljom bilo koje druge boje osim zlatne?
Brzo našli osjećaj
- Ne mogu baš reći da bih bio nezadovoljan, ali mislim da vrijedimo za zlato.
Što vam je bio najveći izazov u ovom prijelazu u drugu disciplinu?
- Dobiti balans u čamcu. U dublu svaki on nas ima po dva vesla pa se lako nađe balans, ovdje je to kompliciranije, ali uspjeli smo i to.
Je li to “traženje” trajalo dulje nego što ste očekivali?
- Da, trajalo je i znalo je biti dosta frustrirajuće jer ti jedan dan ide bolje i onda očekuješ da će tako ili bolje biti i idući, a bude lošije. No, to je normalno, iako je znalo biti trenutaka kad bismo pop....., no, samo zato što nismo mogli napraviti ono što smo htjeli. Iako zapravo nemamo nimalo razloga požaliti se, jer neki taj osjećaj u dvojcu traže godinama, a mi smo uspjeli u nekoliko mjeseci.
U tom traženju, borbi da balans bude kakav treba biti, znalo je zaiskriti između njih dvojice, ne skrivaju to ni Valent ni Martin, baš kao ni njihov trener...
- Sad se moramo skroz poklopiti da bi balans bio dobar i onda je normalno da se nekad dogode različita mišljenja, ali mislim da smo i to dobro odradili - sa smijehom govori Valent i nastavlja...
Zajedno do cilja
- Kad smo ulazili u ovo, znali smo da će biti tih izazova, posebno je to trener znao. To što smo braća olakšava nam te situacije kad se posvađamo jer brzo se sve to smiri, a to nam je na kraju i pomoglo da se puno prije uveslamo.
Tko je u tim “razmjenama mišljenja” bio češće u pravu, vi ili brat?
- Najčešće nije nitko u pravu, stvarno - bez ustezanja priznaje Valent.
Tko je brže usvajao nove stvari, brže napredovao?
- Mislim da sam prvo to bio ja, pa je Valent mene prestigao, pa opet ja njega, pa on mene, a na kraju smo zajedno došli do cilja, a to je najvažnije - kaže Martin.
Je li teže veslati u dvojcu “bez” nego u dvojcu na pariće?
- Ne bih ja rekao da je teže, ali ima nekih izazova. Osim toga neke stvari iz dubla morali smo zaboraviti, nismo ih smjeli koristiti. Malo je nestabilnije u ovom čamcu, ali što se tiče fizikalija dođe na isto, “ubiješ” se i ovdje i ondje.
Koliko vam je drukčiji ili sličan osjećaj u odnosu na prvi nastup na SP-u u dvojcu na pariće 2014?
- Meni je velika razlika jer sam nakon olimpijskog zlata nekako mirniji. I na SP idem baš miran, jedva čekam utrku, ali nisam opterećen. Sigurniji smo sad nego 2014. kad smo krenuli u priču s dublom - zaključio je priču Martin Sinković.
Uglavnom, spremni su. Spremni vratiti se sa svjetskog prvenstva s još jednim zlatom.