Novi je turnir Lige nacija (VNL) pred hrvatskim odbojkašicama. Sljedećeg tjedna, preciznije od utorka (29. lipnja) do nedjelje (2. srpnja), sudionice su turnira u Bangkoku, što je, uz onaj koji se paralelno igra u korejskom Suwonu, posljednji u ovogodišnjem ciklusu grupne faze VNL-a.
Bit će to ujedno i “tjedan istine” za hrvatsku žensku reprezentaciju jer preostale četiri utakmice dat će i odgovor hoće li “čekirati” ostanak u elitnom natjecanju i dogodine ili će morati u dodatne kvalifikacije, odnosno na Challenger Cup, na kojem će imati još jednu priliku osigurati status među 16 najboljih reprezentacija svijeta.
Stanka nakon niza godina
Hrvatska je zasad na omjeru 2-6 i što je bitno, nije više posljednja u krugu pet reprezentacija koje mogu ispasti (ostalih 11 ne ispadaju bez obzira na rezultate jer imaju zaštićen status). Nakon dvije velike, značajne pobjede izborene na proteklom turniru u Brasiliji, nad Korejom pa Tajlandom, fenjer smo predali reprezentativkama Bugarske, koja sada mora loviti nas. Kako i one imaju za odigrati četiri utakmice, na spomenutom turniru u Koreji, o kojima će ovisiti konačni rasplet, puno je još mogućih kombinacija iz kategorije “što kome treba”, odnosno kako se Hrvatska i(li) Bugarska mogu spasiti. Sigurno je samo da ćemo najkasnije sljedeće nedjelje znati koja će reprezentacija slaviti ostanak, a koja planirati novi ciklus priprema uoči Challenger Cupa.
Ono što je dobra vijest za Hrvatsku jest da smo u Tajland otputovali s dvije nove igračice, odnosno s dva bitna pojačanja. Kapetanica Samanta Fabris vratila se u sastav, baš kao i srednja blokerica Božana Butigan, a to su dvije reprezentativke koje su posljednjih godina bile neizostavne članice prve postave naše selekcije.
Propustile su prva dva turnira VNL-a zbog ozljede, odnosno rekuperacije, s time da se Fabris priključila suprotno prvotnim najavama da će propustiti kompletnu Ligu nacija.
- Uzela sam si određenu stanku nakon niza godina u kojima nisam imala pauzu, a u međuvremenu su se stalno i nekakve ozljede nizale - počela je Fabris.
- Nisam bila spremna za reprezentaciju, odnosno nisam mogla dati puni doprinos, pogotvo ne u ovom obliku natjecanja gdje se igra veliki niz utakmica u kratkom vremenu jer tijelo sigurno ne bi to izdržalo. No, u međuvremenu sam poradila na tome, spremala se i evo me tu. Nadam se polako uvrstiti u ekipu i probati maksimalno pomoći, a sve je to nekako vezano uz želju da izborimo ostanak u VNL-u, ali jednako tako i da se spremimo za Europsko prvenstvo koje nas čeka kasnije ovog ljeta.
Istrijanka je članica naše izabrane vrste već cijelo desetljeće i kamen temeljac uspjeha posljednjh godina, uključujući i lanjsko osvajanje Challenger Cupa što nam je donijelo plasman u VNL. Sportska bi nepravda bila da ne odigra utakmicu u tako cijenjenom natjecanju, kada je za njega dobrim dijelom i sama zaslužna. Možda se i zato malo “požurila” pa da kontra prognoza ipak nešto ranije opet navuče “kockasti” dres u Bangkoku.
- Dogovor je bio s izbornikom i stožerom da ću napraviti pauzu i da se probam zaliječiti, odnosno poradim na onome što trebam. Radila sam terapije, trenirala i vidjela sam da dosta dobro ide pa se sad osjećam dosta bolje, tako da sam se, eto, pridružila ekipi i nadam se odmah uhvatiti natjecateljsku formu.
Otvaranje s Kanadom
Božana Butigan, s druge strane, u startu je bila najavljena kao moguće pojačanje za tajlandski turnir, no sve je ovisio o stanju ramena.
- Sada je sve dobro. Makar, mjesec i pol nisam uopće trenirala s loptom, tako da se trebam uhodati i vratiti u formu što se toga tiče. Kod kuće sam u Čapljini radila svakodnevne terapije s fizioterapuetom, a u dogovoru s trenerom radila i programe u teretani koje sam mogla, tako da sam fizički u dobrom stanju, samo eto s loptom nisam dulje vrijeme bila u kontaktu - kaže 190 centimetara visoka Božana, koja se također od sredine prošloga tjedna uključila u trenažni proces reprezentacije.
- Treba testirati kako će ići, ali osjećam se dobro, uvjeti su dobri, dobrog fizioterapeuta imamo u reprezentaciji i nadam se da će sve biti pod kontrolom, tako da mogu i ja dati doprinos u utakmicama. Makar, nemamo presinga da moramo igrati, bitnije je spremiti se pošteno do kraja i dosegnuti pravu razinu formu, a onda možemo dati maksimalni doprinos i Samanta i ja.
I Fabris se nadovezala.
- Tako je, postepeno ćemo se uključivati, da sad s nekakvom žurbom ne bacimo bez veze ovih mjesec dana što smo se spremale.
Iako na protekla dva turnira nisu tijelom bile s ostalim reprezentativkama, jesu duhom, odnosno pratile su utakmice i tijek događanja u debitantskoj sezoni Hrvatske VNL-u.
- Moram pohvaliti cure jer većina njih je prvi puta u reprezentaciji i odmah su bile bačene “u vatru”, odnosno odmah su krenule s VNL-om, gdje nema laganih utakmica jer su tamo sve najjače svjetske ekipe. Niz godina smo bili u Zlatnoj ligi, borili se oko finala i nismo bili u samoj eliti, ali eto nas sad tu imamo priliku i čast nastupiti u VNL-u. Jako su cure dobre ragirale, većina njih nije naviknula na tako veliki broj utakmica, ali evo pratila sam, gledala i iz utakmice u utakmicu vidio se korak naprijed - rekla je Fabris.
U pojedinim se utakmicama i situacijama osjetio nedostatak iskustva u našim redovima, pogotovo u tijesnim završnicama setova s Njemačkom i Brazilom još na startu VNL-a u Japanu, u međuvremenu su i to uspjele popraviti, ali nema sumnje da će Samanta i Božana dodatno pomoći jer ne manjka im iskustva u takvim situacijama pa znaju kako reagirati i što odigrati.
- Curama svaka čast, odigrale su kako su znale i mogle, ali vidljivo je da rastu svakom utakmicom. Uostalom, pobijediti jedan Tajland, koji nas je lani na SP-u pobijedio lagano sa 3:0, najbolji je dokaz da se dobro radi i da imamo puno potencijala u reprezentaciji i s ovim mlađim curama. A mi ako uspijemo nešto pomoći dodatno, onda bi to mogla biti jedna lijepa priča.
Prvi suparnik sljedećeg tjedna bit će Kanada, reprezentacija koja je izravan konkurent za ispadanje, jer osim što su među pet ekipa koje mogu ispasti, imaju omjer 3-5, dakle samo jednu pobjedu više od nas.
- Da, one bi nam trebale biti prilika za još jednu pobjedu, makar bih tu ubrojila i Nizozemsku, odnosno da su imamo podjednake šanse u te dvije utakmice - rezonira Samanta, uz dodatak kako i odbojkašice iz zemlje tulipana imaju identičan omjer kao i mi, dakle 2-6.
- Ovisi u kakvom će sastavu doći Nizozemska na turnir, jer i one su imale izbivanja nekih igračica, pa ovisi s kakvom ekipom dolaze u Bangkok.
Fabris dobro poznaje Tursku
Jedna pobjeda Hrvatske u sljedećem tjednu vrlo vjerojatno bi bila spasonosna za nas jer u tom bi slučaju Bugarska trebala pobijediti dvije na turniru u Koreji. Iako to jasno nije isključeno, teško je za očekivati jer pored domaćina, inače najslabije reprezentacije u VNL-u i protiv koje se imaju pravo nadati pobjedi, trebale bi svladati još nekog iz terceta Srbija - SAD - Poljska. A to su, pak, osjetno jače reprezentacije i koje se, k tome, bore za Final 8 pa si stoga ne bi smjele dozvoliti kiks protiv autsajdera.
Hrvatska, pak, uz Kanadu (utorak) i Nizozemsku (četvrtak), igra još protiv Turske (nedjelja) u posljednjem kolu, a prije toga i Italije (subota). Reprezentacija je to koju ne treba posebno predstavljati kada je odbojka u pitanju, a koju jako dobro poznaje i Butigan, s obzirom na to da je svu svoju karijeru u inozemstvu, od 2020., provela na Čizmi.
- Italija je uvijek veliki izazov za svakoga. Igrale smo s njima i na pripremnom turniru prije starta Lige nacija i već su tada naše cure lijepo reagirale, osvojile set, a sve to u situaciji gdje su mnoge debitirale u seniorskoj reprezentaciji i nije bilo svejedno izaći na teren protiv Italije. Vidjela sam talijanski roster, to su sve više-manje cure koje poznajem, pa i prijateljice mogu reći, ali jasno na terenu toga nema, odnosno nema nikakvog popuštanja radi toga. Mi ćemo se “naoštriti” pa nam ne treba nitko puštati. Svi su protivnici isti pa ćemo tako i protiv njih dati 100% i nadam se uzeti im bodove - rekla je članica Bergama i za sljedeću sezonu.
Jako dobar uvid u tursku reprezentaciju, pak, ima Samanta Fabris, dodatno zbog toga što je prošlu sezonu provela u istanbulskom Eczacibašiju, gdje joj je i trener bio naš izbornik Ferhat Akbaš. Imali su jako dobru sezonu, ali je na kraju bilo “tako blizu, a tako daleko” što se trofeja tiče. U domaćem je prvenstvu, naime, Eczacibaši imao 22-0 u ligaškom dijelu, pa izgubio finale od Fenerbahčea, dok je u finalu Lige prvakinja izgubio od još jednog istanbulskog kluba, Vakifbanka.
- Da, šteta, kad su bile bitne utakmice nismo bile najbolje. Ali, kad se sve sagleda iz klupske perspektive, opet smo napravili korak naprijed jer Eczacibaši nije igrao finale Lige prvakinja zadnjih sedam godina, pa ni polufinale, u nije bio ni u finalu Turske lige dugi niz godina.