U ovotjednom podcastu Sportskih novosti, a usuret izboru najboljih sportaša Hrvatske, ugostili smo dr. Sandu Čorak, predsjednicu Hrvatskog judo saveza i dopredsjednicu Hrvatskog olimpijskog odbora; Ivana Veštića, predsjednika Hrvatskog atletskog saveza i člana Vijeća HOO-a, te našeg proslavljenog bivšeg plivača, olimpijca, kraće vrijeme direktora hrvatske plivačke reprezentacije Gordana Kožulja. Voditelj je bio novinar Sportskih novosti Dean Bauer.
Drugim riječima, predstavnici dva od tri bazična sporta (atletika i plivanje), te dugogodišnja čelnica jednog od najboljih nacionalnih sportskih saveza u državi, a koja je baš prošlog tjedna primila značajno priznanje. Sanda Čorak je, naime, izabrana za službenu stručnjakinju Europske komisije za ravnopravnost spolova.
Raspon tema je bio od brojnosti i uspješnosti djevojaka u odnosu na mladiće u Hrvatskoj, financiranje pojedinačnog sporta, kategorizacije sportova, pa do podrške ili nepodrške političkih struktura sportu u nas. Što se plivanja tiče, jedno upada u oči. Da nema Sanje Jovanović, hrvatsko se plivanje ne bi moglo pohvaliti baš niti s jednim imalo značajnim rezultatom.
- U početku u plivanju imate potpuno izjednačen broj djevojčica i dječaka, no s protokom vremena se broj djevojaka značajno smanjuje. Sa završetkom srednje škole, ako ne i ranije, a da ne govorim i u kasnijim godinama, žena je sve manje u plivanju. Uostalom, ja sam trajao jako dugo, ali moja sestra je brzo odustala. Razloga je jako puno - na ovu će temu Gordan Kožulj.
Na nepostojanje izgrađenog sustava praćenja, poticanja sportaša u nas upozorio je Ivan Veštić: - Dok god mi imamo sustav u kojem je nepisano pravilo "prvo ti napravi rezultat, pa ćemo onda vidjeti za financiranje", dakle bez ikakvog ulaganja u početku, nećemo se maknuti.
KLIKNITE OVDJE I SAZNAJTE SVE O IZBORU NAJBOLJIH SPORTAŠA HRVATSKE U 2020. GODINI
Na tri ključna problema je upozorila dopredsjednica HOO-a Sanda Čorak.
- Financiranje sporta, sportska infrastruktura i stručni kadrovi. Nažalost, mi u judu imamo 40% trenera koji nemaju ni minimalno stručno-sportsko obrazovanje. Ulaganja su minimalna. U jednoj Francuskoj imate Institut za judo u kojem je uposleno 100 ljudi, a mi nemamo nikakav institut, a u nacionalnom savezu nekolicinu zaposlenika. Ali se na tatamiju očekuje da se ravnopravno nosimo s Francuskinjama ili Francuzima.
Pogledajte cijeli podcast: