Kapetan hrvatske odbojkaške reprezentacije Timofej Žukovski, rođen krajem 1989. godine u Minsku, u Bjelorusiji, organizator igre kojeg je kao klinca prepoznao trener Mladosti Radovan Malević, čiju je kćer Martinu puno kasnije i oženio, dokazujući po tko zna koji put da je svijet mali, nakon sedam godina igranja u možda najizjednačenijoj ligi na svijetu, talijanskoj, te još dvije godine u dva najjača njemačka kluba, Unterhachingu i Berlinu, ispunio je, kako sam kaže, 'dječački san'. Timofej zvani Cima potpisao je prije nekoliko tjedana dvogodišnji ugovor s ruskim klubom Fakel Novi Urengoj, nekih 2350 km od Moskve, klubom koji je specifičan po mnogočemu.
- Do Rusije je jako teško doći, zato što u cijeloj ligi klubovi smiju imati samo dva strana igrača i ta dva stranca moraju biti vrhunski igrači, jer takav je limit tako da klubovi biraju samo top igrače. Imao sam sreće, mene su izabrali tako da sam stvarno jako sretan i zadovoljan i jedva čekam da počne sezona - reći će Timofej koji će tako stopama kapetanice naše ženske reprezentacije koja je još lani iz Italije, iz prvaka Conegliana, otišla u Dinamo Kazanj, navodno i prema njegovom nagovaranju.
Timofej je pak igrao u Perugii, vrhunskom klubu koji se lani mogao podičiti sa 24 uzastopne pobjede, i gdje je osvojio Superkup Italije. No, tamo je imao ogromnu konkurenciju, imat će je i ovdje, ali Ruska je liga ipak nešto posebno.
Zanimljivo je da je Timofej odigrao posljednju utakmicu za Perugiu do prekida zbog pandemije koronavirusa upravo protiv svog sada novog kluba iz Novog Urengoja, koji je specifičan po tome što:
- Trenirat ću i živjeti u Moskvi, a na domaće utakmice ćemo putovati avionom, po tome su poznati svuda u svijetu. Najveći razlog tome je što svi glavni sponzori kluba imaju sjedište u Novi Urengoju. U Moskvi pak imamo treninge u prekrasnoj bazi CSKA u kojoj se nalaze kompleks za košarku, nogomet, hokej na ledu i odbojku, a sve je pod jednim krovom.
Inače, Žukovski se sa suprugom i sinom tek 1. svibnja vratio u Zagreb, do tada su bili u karanteni u Italiji.
- Vratili smo se 1. svibnja, i sva sreća da smo živi i zdravi. U Zagrebu sam i počeo s pripremama za novu sezonu, svakodnevno treniram s prvom momčadi Mladosti. Dok smo bili u Italiji bila je baš teška situacija, nismo praktički smjeli izići na ulicu, osim u trgovine ili u ljekarnu. Najteže je bilo mojoj supruzi i sinu, koji su praktički bili zaključani u stanu dva mjeseca. Uspjeli smo se za treninge nekako organizirati preko kluba i dobili smo programe po kojima smo svakodnevno trenirali. Većina nas igrača imala je velike stanove s terasama, gdje smo svakodnevno trenirali s rekvizitima, utezima koje smo uzeli iz klupske teretane.
Timofej i hrvatska obojkaška reprezentacija bi u kolovozu trebali igrati kvalifikacije za EP 2021. koje su još pod velikim znakom upitnika s obzirom na situaciju s koronavirusom. U skupini smo s Nizozemskom i Švedskom.
- Siguran sam da možemo izboriti Euro, s Nizozemskom smo već prošlo ljeto pokazali da možemo ravnopravno igrati, jednu utakmicu smo izgubili 3:2, a drugu pobijedili 3:0. S izbornikom kakvog imamo i kadrom igrača mislim da imamo ogromne šanse da odemo na EP. Nadam se da će se kvalifikacije u kolovozu i održati s obzirom na situaciju s koronavirusom u svijetu. Ja bih jako volio da se kvalifikacije odigraju, da napokon mogu vidjeti i trenirati sa svojim suigračima iz reprezentacije.
Timofejev stariji brat Jegor poznati je hrvatski odbojkaš na pijesku, s kojim je i kapetan naše reprezentacije znao koji puta odigrati u paru.
- Iako se trenutno pripremam za novu sezonu u dvorani, kada bude ljepše vrijeme, i ako bude prilike i šanse, možda i odigram zajedno s bratom neki turnir odbojke na pijesku.