Trap je definitivno hrvatski. Na posljednjim dvama olimpijskim Igrama u Londonu i Riju Hrvatska je osvojila zlatne medalje. U Londonu je to pošlo za puškom Giovanniju Cernogorazu, a u Riju Josipu Glasnoviću koji je usput bio i naš finalist na Igrama u Pekingu.
I u Tokiju ćemo imati aduta, bit će to upravo aktualni olimpijski pobjednik Josip Glasnović. Ovaj puta solo, jer neće imati pratnju ni brata Antona, ni Cernogoraza koji nisu uspjeli proći kroz kvalifikacije, kao i mnogi drugi među kojima Talijan Pellielo koji je u Riju bio izravni protivnik Josipu Glasnoviću u borbi za zlato. Taj kvalifikacijski sustav za OI je iznimno težak, za njega je trebalo pobijediti na Svjetskom kupu ili nekom drugom velikom natjecanju, a to nije nimalo jednostavno.
- Nažalost, tako je. Bio sam sam u Pekingu 2008, a sada sam ponovo sam. Kvalifikacijski sustav je takav kakav je. Nažalost ovaj puta nismo uspjeli do dvije kvote, ali nadam se da će biti zadovoljni sa mnom na kraju. Više bih volio da smo dvojica, ali što je tu je.
Čudna je godina iza svih sportaša, čak se s obzirom na sve dosta toga i odradilo. Kako to izgleda s Josipove strane?
- Odradili smo domaći Kup, imamo već jako dobru konkurenciju doma, tako da su natjecanja na visokoj razini i nije nimalo jednostavno uspjeti. Tu je bilo Europsko prvenstvo u Osijeku gdje se nismo proslavili, osvojili smo momčadsko zlato u Kairu, europsku broncu u Lonatu, pa u Osijeku, tako da je bilo dosta toga, pa se napravio kontinuitet što je nakon prošle godine kada ga nije bilo zbog korone veliki korak naprijed.
Jeste li zadovoljni formom s kojom odlazite u Tokio?
- Jesam, dosta smo radili, sve ide prema planu koji smo zacrtali. Ima malo psihoze zbog tog Covida-19, jer nikad ne znaš s tim testiranjima, a ima ih jako puno. Godina je apsolutno najstresnija dosad, cijepio se jesam, koliko znam Covid-19 nisam imao pa se nadam da će tako i ostati. Bilo je neugodnih situacija ove sezone i na Svjetskim kupovima gdje su neki odustajali, ali takva je godina, iz te kože ne možemo. Nije jednostavno raditi puno i dugo i onda da se nešto sruši zbog nečeg što s tim nema nikakve veze. Tempirao sam formu za Tokio. Bio sam stalno dobar kroz sezonu, ali vrh forme očekujem baš tamo. I mislim da će biti dobro. Skupilo se i nešto iskustva kroz godine, makar iskustvo nije presudno, posebno ne u našem sportu. Trebaš imati dan, da se sve poklopi u pravom trenutku. A ne možeš ga imati ako nisi u formi. A tamo će svi biti u formi.
Jeste li bili u Tokiju?
- Nisam nikad. Imam neke fotke, snimke, znam kud idem, kako izgleda streljana. Ne sumnjam da će u organizacijskom smislu to u Japanu biti na visokoj razini. Putujemo 16. srpnja, od 19. ću imati priliku trenirati. U karti s kojom putujem je prijavljeno oružje. Japanci ga preuzimaju kada doputujem i voze nakon provjere direktno na streljanu. Nema nikakvih poteškoća u tom smislu, barem ne zasad.
Ostao samo Kostelecky
Što vidite kao najveći mogući problem?
- Vlagu koja je dosta visoka i iz iskustva znam da dosta utječe na umor i iscrpljivanje, što nije baš ugodno. No, bio sam već u takvim situacijama, pripremljen jesam, pa me ne bi trebalo iznenaditi.
Konkurencija je u top formi?
- Pa, relativno, puno je dobrih, različita su bila finala, ali nitko ove sezone nije u top formi. Bit će nas tridesetak, tu su Čeh Liptak, jaki Britanci, Španjolac Fernandez, Slovak Varga, Rus Alipov olimpijski pobjednik još u Ateni ‘04., Australac Willett...
Talijani dolaze samo sa Maurom De Filippisom, što je također iznenađenje jer su oni u trapu svjetski vrh. I to on je ušao po ranking listi na kraju, pa se na Nijemca Löwa prebacila preostala kvota.
Iz finala u Riju...
- Tu smo Čeh Kostelecky, olimpijski pobjednik iz Pekinga i ja od šestorice. Nema Talijana Pelliela i Fabrizzija, nema Britanca Linga koji je bio brončani kojeg sada mijenjaju Heading i Coward Holly, nema ni Egipćanina Kamara umjesto kojeg gađaju Mehelba i Zaher.
Želje su uvijek velike?
- Ovo su moje treće Olimpijske igre, imam iza sebe dva finala i zlato iz Rija. Imam u trapu i svjetski rekord s kojim sam izborio olimpijsku normu, a sada sam doživio veliku čast da ću ponijeti i hrvatsku zastavu tako da sam oslobođen bilo kakvog pritiska velikog rezultata, želja i očekivanja. Naravno da želim najviše u Japanu, jer Olimpijske igre su Olimpijske igre, ali još mi nekako da bi zaokružio priču nedostaje naslov svjetskog prvaka i nadam se da ću uspjeti i u tome u Rusiji ili u Osijeku, gdje god da to SP koje slijedi bude.
Kako je četiri godine nakon zlata u Riju, bolje ili gore?
- Sve je skoro isto, ništa ni bolje, ni gore... Očekivao sam više i da će se dosta toga pokrenuti u mom sportu uopće, posebno u trapu, ali od obećanja se ništa nije ispunilo. I opet bi ako se nešto osvoji bilo isto, jer navikli smo na velike uspjehe. Ali da će se zbog toga nešto bitnije promijeniti, biti bolje, to sigurno neće. Razlika je samo što više od toga ne očekujem ništa. Zadovoljan sam s tim što imam.
Počinjem 28. srpnja
Bit ćete sami u Tokiju?
- Ne, ide sa mnom trener Branko Pereglin. Puca se već 28. srpnja prvi dan tri serije, pa onda dvije serije 29. i iza toga je na rasporedu finale. Počinje u devet ujutro po lokalnom vremenu, što je ponoć kod nas. Nikad još nisam gađao u ponoć, ali za sve postoji prvi put.
Valjda, osim za zlato, za koje postoji i drugi i treći. A to bi bio pothvat znati da je Hrvatska na trima uzastopnim Olimpijskim Igrama u nečemu zlatna. Japanski golubovi - čuvajte se.