U debeloj sjeni Tour de Francea, najpoznatije biciklističke utrke na svijetu, u kolovozu se u Francuskoj na istoj ruti, s istim usponima, s istim profesionalnim mehaničarima te vozačima koji su uložili pregršt napora, volje, novaca, vremena i društvenog života kako bi se natjecali, održavala najteža svjetska etapna utrka - za amatere.
Sedam dana, sedam etapa, 750 km i preko 20 tisuća metara uspona. Bez glamura i svjetla reflektora, samo znoj i suze. Riječ je o utrci Haute Route Alps, koja je ove godine bila po prvi put bogatija za jednog Hrvata, Brunu Čipića (37).
Čipiću je ovo bila prva amaterska utrka ovog tipa, odmah i najteža, nakon što se prije otprilike godinu dana odlučio ozbiljno posvetiti natjecateljskom biciklizmu. Konkurencija je također bila velika, bilo je tu i donedavnih profesionalaca s World Toura, a natjecali su se i poznati bivši sportaši, poput skijaša Juliena Lizerouxa, nekadašnjeg konkurenta Ivice Kostelića.
Održavanje forme nije mu strano, od svoje pete godine bavi se alpinizmom, ali ovakav pothvat, priča nam Čipić, zahtijeva velike napore i disciplinu.
- Pripreme su stvarno bile jake. Do kraja zime su to najčešće bili zatvoreni treninzi, rano ustajanje pa odmah na bicikl. Znalo je to biti malo škakljivo jer ipak živim s djevojkom, a kada se ustaješ u tri ujutro i radiš buku po stanu nije idealno. No isplatilo se, ona mi je najveća podrška.
Haute Route, kao i Tour de France, naglasak stavlja na brdskim etapama, a kako Čipić radi i trenira u Zagrebu, nema veliku mogućnost testirati se na najvećim visinama. Za pripremu je zato poslužila Medvednica.
- Pripreme za brdske etape odrađivao sam na Sljemenu. Još je bilo komplicirano zato što je na zagrebačkoj strani bilo radova, pa sam uspon započinjao sa zagorske strane. Standardno je bilo šest puta odraditi uspon i vratiti se nazad dolje.
Pripreme je morao ukomponirati sa svojim standardnim poslom. Iako nam kaže da njegova profesija zahtjeva bavljenjem fizikom u laboratoriju, nadređeni su pokazali puno razumijevanja.
- Šef je i dan danas maratonac, pa je odmah sve bilo lakše. Stvarno su mi omogućili da se maksimalno pripremim.
Treća etapa utrke bila mu je najteža.
- Odvozio sam je više-manje na prazan želudac. Imao sam želučanih problema zbog ranijeg obroka, tako da je u tom dijelu bilo stvarno najteže. Preživljavao sam na energetskim gelovima kroz utrku, stvarno nisam imao energije tog dana, što je i razumljivo, bez adekvatne hrane se na ovakvom natjecanju ne može.
Dotaknuli smo se odmah i prehrane.
- S obzirom na količinu treninga koje sam radio, cilj je bio ostati u laganom kalorijskom deficitu. Bilo je tu svega, od pravih zdravih obroka, ali i onih visoko kalorijskih, na primjer znao sam jesti vafle. Tako da nisam striktno pratio brojke, ali uz toliku potrošnju energije često si gladan. To dođe samo od sebe, bitno je ono što unosiš.
Stalan posao, rano ustajanje, višesatni treninzi i striktna prehrana, kombinacija svega navedenog ostavljala mu je malo vremena za međuljudske odnose.
- Istina, ta strana života u tom periodu je morala patiti, ali na kraju svega sam zadovoljan. Djevojka je bila tu uz mene, išla je zajedno sa mnom na utrku, po hotelima… Uspjeli smo joj osigurati propusnicu prema kojoj je njezino vozilo bilo službeno dio utrke, tako da me cijelo vrijeme pratila kako sam se ja kretao, mogla je biti blizu mene.
Bez čvrsto posložene financijske konstrukcije bilo bi se nemoguće natjecati na takvoj utrci.
- Da, izdaci su veliki, ali tu prvenstveno govorimo o biciklu. Ovakav kakav ja imam košta 10 tisuća eura. Što se tiče ostalih stvari, najviše je novca otišlo na putovanje i hotele, ali to je sve u granicama nekog regularnog putovanja. Kada govorimo o prehrani i treninzima, to odnosi određeni iznos, ali s druge strane, patili su ostali hobiji, tako da se na kraju sve izbalansira.
O samoj organizaciji utrke Čipić ima samo pohvale. Tamo je i saznao da je prvi Hrvat u povijesti natjecanja koji je sudjelovao na utrci.
- Upoznao sam mnogo ljudi. U takvim prilikama shvatiš kako je svijet mali, uvijek postoji neka poveznica. I kod samih natjecatelja kroz razgovor sam našao mnoge poveznice s Hrvatskom. Pričao sam s Amerikancem iz Detroita, on je bio na medenom mjesecu u Splitu i Braču, a jedan dečko iz Züricha ide sljedeće ljeto raditi u Split. Zanimljiva stavka je i da mi je cijelo vrijeme na dresu pisala kratica HRV umjesto CRO, pa ljudi nisu bili sigurni. Čim smo ušli u priču, svi su znali za Hrvatsku, a najčešća poveznica bila je nogomet, po tome nas svi znaju.
Od 416 prijavljenih osoba utrku je započelo njih 406, a završilo 298. Čipić je zauzeo 129. mjesto i sljedeće godine se planira vratiti.
- Sad imam ovo iskustvo, i fizički sam na razini više. To mi mogu biti samo prednosti za sljedeću godinu. Naravno da planiram nastaviti, a uz Haute Route na Alpama u planu mi je okušati se i u utrci na Dolomitima, koja slijedi odmah nakon ove.
Zanimljivo, na listi sudionika ovogodišnje utrke na Dolomitima ‘u oči je upalo‘ i ime bivšeg hrvatskog reprezentativca Vedrana Ćorluke, koji je nedavno otkrio da se "potpuno zaljubio" u amaterski biciklizam.