Točno na 147. obljetnicu Neralićeva rođenja otkrivanjem spomenika na slunjskom Trgu Zrinskih i Frankopana, u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom (HOO) i Akademijom likovnih umjetnosti (ALU) iz Zagreba, Slunjani su se odužili svom velikom sugrađaninu i sportašu Milanu Neraliću.
U nazočnosti brojnih sportašica, sportaša i građana Slunja spomenik je u središtu grada na Rastokama svečano otkrila kći Neralićeva nećaka Zrinka Vukelić koja danas živi u Slunju te najbolji sportaš i sportašica grada Slunja. Milan Neralić je prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama (Pariz 1900.), ujedno i prvi Hrvat koji je osvojio olimpijsko odličje, a spomenikom legendarnom olimpijcu u bronci pojačava se i simbolika prvog olimpijskog odličja koje je zaslužio jedan Hrvat.
Svečanosti su nazočili glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, s pomoćnikom za programe lokalnog sporta Hrvojem Balenom, državni tajnik za sport Tomislav Družak, zamjenica karlovačke županice Vesna Hajsan Dolinar, gradonačelnica Slunja Mirjana Puškarić, predsjednik Zajednice športova Karlovačke županije Želimir Feitl, te predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Slunja Antonio Puškarić i s tajnik iste udruge Ivan Požega.
"Iznimna mi je čast biti u društvu istinskih ljubitelja sporta, štovatelja lika i djela Milana Neralića, sportskog velikana iz Slunja. Njegov uspjeh na olimpijskim igrama možemo smatrati svojevrsnom najavom niza uspjeha koji će obilježiti hrvatski sport, stoga danas ponosno svjedočimo činu koji govori o tome da hrvatski narod ne zaboravlja svoje velikane. Jedan od njih, Milan Neralić, danas je dobio spomenik koji će današnjim, ali i budućim generacijama pričati priču o časti, poštenju, upornosti, strasti, predanosti, sportskom duhu i golemom uspjehu", kazao je glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač.
Nakon što je Hrvatski olimpijski odbor (HOO) 2019. godine ustanovio Nagradu 'Milan Neralić' za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini, sada se posegnulo za dodatnim obilježavanjem lika i djela prvog hrvatskog olimpijca. U suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti (ALU), iz čijeg je natječaja i proizašla Neralićeva statua, rad studenta Matije Gajića Puškarića, tri godine kasnije HOO i Grad Slunj odlučili su oživotvoriti ideju o njegovu spomeniku.
Milan Neralić je rođen 26. veljače 1875. u Slunju, gdje je završio i osnovnu školu. Od mladosti je bio talentiran za sport, tjelesno snažan, spretan i koordiniran, a karakterno samouvjeren i odlučan. Isticao se kao izvrstan vježbač na ručama, preči i krugovima te odličan plivač. Rado je dizao utege dok mu je planinarenje bilo velika strast. U vojsci u Karlovcu Neralić se prvi put susreo s mačevanjem, a od tamo je 1895. godine poslan u Bečko Novo Mjesto na Institut za vojne učitelje mačevanja i tjelovježbe. Nakon ponešto slabijeg početka i loših ocjena na Institutu, Neralić se gotovo fanatično posvetio školovanju i ubrzo istaknuo kao jedan od najboljih učenika. Trenirao je svaki slobodni trenutak u spavaonici, na tavanu, u podrumu vojarne, svakodnevno i do ponoći. Nakon završenog školovanja ostao je na Institutu raditi kao pomoćni trener, zatim kao glavni učitelj mačevanja, a 1908. odlazi u Berlin, gdje je podučavao u građanskim i vojničkim klubovima sve do 1914., kada se ponovno vratio u Beč te podučavao mačevanje i skijanje.
U Austriji i Njemačkoj Neralić je izučio i trenirao više istaknutih mačevaoca. Postoji informacija da je u Berlinu bio i učitelj mačevanja njemačkog prijestolonasljednika, no svakako najpoznatiji Neralićev učenik bio je Richard Verderber, osvajač srebrne medalje ekipno u sablji i brončane pojedinačno u floretu na Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu.
Već od 1898. godine kao pomoćni učitelj mačevanja, a zatim i kao učitelj mačevanja, nastupao je s velikim uspjehom na vojnim turnirima i mačevalačkim akademijama po cijeloj Monarhiji, ali i izvan države, pa je svojedobno bio jedan od najuspješnijih natjecatelja svijeta. Na mačevalačkom turniru drugih Olimpijskih igara u Parizu 1900. godine. Neralić je zauzeo treće mjesto za Austriju, u disciplini sablje.
Iako nikada nije djelovao kao učitelj mačevanja u Hrvatskoj, veliki broj časnika i dočasnika iz Hrvatske završio je Tečaj u Bečkom Novom Mjestu, učeći mačevanje izravno od Neralića ili od njegovih učenika. Neralić je uvijek ostao iznimno vezan za Hrvatsku, pa je u Slunj i Zagreb dolazio radi mačevanja i odmora. U Zagrebu je nastupao na mačevalačkim akademijama, na koje je dovodio ondašnje najbolje učitelje mačevanja iz Beča i Bečkog Novog Mjesta. Godine 1912. priredio je mačevalačku akademiju u Slunju na kojoj je nastupio sa svojom suprugom Wilchelminom, što je bila senzacija. Svaki njegov dolazak u domovinu najavljivan je i praćen s osobitom pažnjom, i uvijek je davao dodatan poticaj razvoju mačevalačkog sporta kod nas. Supruga Milana Neralića, Wilchelmina također je bila profesionalna učiteljica mačevanja, a njena učenica i nećakinja, Ellen Müller-Preis bila je svojedobno jedna od najboljih floretašica svijeta - 19 puta bila je prvakinja Austrije, 4 puta svjetska prvakinja te olimpijska prvakinja 1932. u Los Angelesu.
Milan Neralić preminuo je 17. veljače 1918. u Bečkom Novom Mjestu, gdje je i pokopan.