Sjajna je stvar za jednu zemlju i njezin sport kada na čelu države ima osobu koja sport istinski voli, prati, ali i razumije. Još je bolje kada se sav interes za sport državnog poglavara svodi na isključivo, samo i jedino odašiljanje dobrih, pozivnih vibracija. Kada se navija, bodri, ali i kada na terenu ne ide onako kako bismo mi to, možda, željeli. Najbolje je pak, sada već s gledišta novinara SN-a, kada vam predsjednica i sama veli da Sportske novosti ne da joj nisu nepoznanica već ih je, štoviše, redovito i iscrpno čitala, “gutala”.
Jasno, u neko prijašnje vrijeme, odnosno u doba kada joj poslovne a danas državničke obveze nisu ostavljale tek minimum slobodnih minuta. Što, opet, ne znači da ni danas, s vremena na vrijeme, Sportske ne osvanu među ostalim hrvatskim tiskovinama i na stolu predsjedničina ureda.
Tjelesni bez ocjena
Štoviše, kada je riječ o sportu, Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske, ima vrlo jasnu viziju kako bi on u našoj državi trebao izgledati.
- Sport, odnosno tjelesna aktivnost općenito, nužnost je koju moramo usvojiti. Moramo ga prakticirati nemjerljivo više nego što to, u prosjeku, činimo sada, a posebno u školama. Potrebno je više tjelesnog odgoja i on se, po meni, ne smije ocjenjivati. Može se pratiti napredak djeteta, da je netko naprimjer početkom godine napravio pet sklekova, a na kraju 10, ali nemojmo djecu frustrirati ocjenama u tjelesnom odgoju. Netko je dobar u atletici, netko u gimnastici, netko je dobar u nogometu, ali nemojmo tražiti da nam djeca budu geniji u svemu, u svim sportovima, u svim disciplinama. Napravimo od tjelesnog odgoja doista zadovoljstvo, predmet koji osigurava čvrstinu za zdravlje i mentalnu fokusiranost. Maknimo djecu od računala. Napravimo od tjelesnog odgoja radost, a ne samo još jedan predmet u kojem djeca moraju paziti kakvu će ocjenu dobiti - u začetku će ekskluzivnog razgovora za Sportske novosti predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.
’Krepat, ma ne molat’
Večeras će “cijela Hrvatska i Europa” biti uz TV-ekrane i sport, na programu je sraz Juventusa i Real Madrida za prvaka Europe u nogometu. A nama je Hrvatima na ponos što ćemo večeras na tronu sigurno imati dvojicu koja će se moći podičiti tim dometom. Luka Modrić i Mateo Kovačić s jedne ili Mario Mandžukić i, istina, ozlijeđeni, ali s ovosezonskim minutama, Marko Pjaca s druge strane.
- Tko god na kraju slavio, bit ćemo iznimno ponosni na njih, a ja se nadam da će oni bez obzira na rezultat pokazati ono najbolje od hrvatskog nogometa i sebe osobno. Hrvatskim igračima u tom finalu želim sreću i uspjeh.
Prvoj osobi Lijepe Naše sport doista nije stran pojam. Ne samo kao navijačici, u djetinjstvu i danas, već i kao način življenja, rada, ponašanja. I to možda poglavito posljednjih godina, kada su joj dani puni mnoštva sastanaka, putovanja, a samim time i sjedilačkog načina života, koji i mnogi od nas, ruku na srce, žive. Nužnost kretanja i zdravog života, što upravo sport pruža, u simbiozi je i sa sloganom koji predsjednica često rabi.
- Moj životni moto, još od ranog djetinjstva, jest “Krepat, ma ne molat”! To je naša, primorska izreka koja znači “radije umrijeti nego popustiti”. Toga se držim cijelog života. Čak sam, otkako sam ponovo počela sa sportskim aktivnostima, preko interneta naručila tenisice, kupila ih od jedne svjetske tvrtke koja za neke modele tenisica nudi mogućnost da vam na njih ispišu i neku riječ ili slogan po vašoj želji, poruku koja vas motivira u ispunjenju vašeg cilja. Ja sam za svoje tenisice izabrala upravo to - “Krepat, ma ne molat”. Neću popustiti, nastavit ću s ovim što sam počela, s bavljenjem tjelesnom aktivnošću.
Zakon vrijedi za sve
Hrvatska godinama nema odgovarajući nacionalni stadion. Kako Vi gledate na taj problem i činjenicu da toliko dugo nije riješeno pitanje stadiona u Maksimiru?
- Zagreb sigurno zaslužuje stadion koji će biti funkcionalan i koji će biti ponos ne samo Zagreba već i cijele Hrvatske. Možete ga zvati i nacionalnim, no to ne znači da hrvatska reprezentacija ne treba gostovati i u drugim dijelovima Hrvatske. Reprezentacija je ponos Lijepe Naše i rado viđen gost u svim njezinim krajevima. Svjedočimo narušenom odnosu između nogometne reprezentacije i dijela sportske javnosti u Splitu, ali to nema veze ni s Hrvatskom ni s nogometašima. To je iskaz otpora pojedincima i nepravilnostima. Vjerujem da će se uskoro i to normalizirati i da će utakmice nogometne reprezentacije u Splitu biti ponos i hrvatskog nogometa i grada Splita.
Kako gledate na koncept Hajduka kao “narodnog kluba”, gdje su navijači kroz dionice većinski vlasnici kluba?
- Mislim da je većinski vlasnik Grad Split, a navijači imaju pravo upravljanja i određeni paket dionica. Svejedno, Hajduk živi koncept narodnog kluba. Postoji nekoliko mogućih modela upravljanja, jedan je od njih i narodni klub. Da bi to bilo uspješno, navijači moraju biti brojni, posvećeni i dobro organizirani, što u Hajduku definitivno jesu. Zbog toga taj model može biti i uspješan i održiv, što im od sveg srca i želim. Možda bi privatna investicija i privatni vlasnik omogućili brži i lakši uspjeh, ali nogomet se prvenstveno igra zbog navijača, zbog njihove strasti i ljubavi prema klubu. Navijači Hajduka sigurno više nego itko žele uspjeh svog kluba i najbolje ga poznaju. Ako su odabrali model narodnog kluba za svoju najveću ljubav, znaju zašto su to odabrali. Ako je to teži i sporiji put, time samo pokazuju koliko su posvećeni.
Jedan je od velikih problema hrvatskog nogometa i huliganizam. Mislite li da Hrvatska preko svojih institucija može riješiti huliganske nerede?
- Ne da može, nego mora. O ovome sam već puno puta govorila. Huliganizam se ne smije ignorirati i tolerirati, ali on se neće riješiti fokusiranjem samo na posljedice; moramo razumjeti uzroke huliganizma. Paralelno suočavanju s huliganizmom moramo očistiti sve što do njega dovodi, sve nepravilnosti u sportu i oko njega. Tada će i pobjeda nad huliganizmom biti uspješna i trajna. Vjerujem da ćemo to i ostvariti.