Hrvatska je na mene ostavila vrlo pozitivan dojam, pogotovo na početku kad je naša pokretljiva i gusta zona spriječila individualnu igru i individualnu kvalitetu Bahraina. Napad smo dobro kontrolirali, vanjska postava Mamić, Duvnjak i Šebetić je sigurnim pasevima ulazila u čiste situacije, i odmah smo napravili početnu razliku.
Duvnjak i Šego su pokušali baciti i kontre na početku, nisu uspjeli ali nas to nije omelo, brzo su ispravili. Treba to pokušavati i na sljedećim utakmicama. Suparnika smo natjerali na time-out već u 8. minuti, nakon toga Červar je počeo rotirati, Duvnjak je dobio obrambeni odmor i jako je dobro da ga ne trošimo previše. Iz te gustoće stalno su proizlazile kontre, a dominacija Šege na golu bila je fascinantna.
Bilo je stvarno finih i lijepih akcija, ta početna postava s izmjenom Marić-Musa ostavila je jak dojam. Bila je to moćna i jaka, koncentrirana Hrvatska. Definitivno se vidjela razlika u odnosu na ranije utakmice, početak susreta protiv Bahraina je školski primjer kako se treba igrati obrana i napad. Martinović i Jaganjac nisu baš najbolje ušli u utakmicu, ali očuvali smo tu prednost, kontrolirali utakmicu s odličnim Šegom, i Pešić se dobro nadovezao.
Kod Jaganjca je možda bila prisutna prevelika želja za postizanjem pogodaka, ali će i to sjesti na svoje mjesto, s klupe dobiva prave upute. Drugo poluvrijeme smo odradili, a pozitivno je da je i Karačić dobio svoje prve minute u Egiptu. Imao je fine asistencije, ubrzao je napad i bit će nam veliko pojačanje. Fascinira me kako Marić igra od prve utakmice do danas, a nadam se da ćemo u nastavku turnira biti još bolji.
Martinović je pokazao zašto od njega imamo velika očekivanja koja opravdava iz utakmice u utakmicu i postaje sigurniji, ohrabrenje je da uz Šebetića imamo još jednog igrača koji može držati visoku razinu. Na kraju uvjerljiva pobjeda od 10 razlike. Stvarno dobra utakmica cijele ekipe, s jednim dijelom odrađivanja što je razumljivo kad je protivnik postao nemoćan.
Od srca čestitam momčadi i stručnom stožeru, pogotovo na ulasku u utakmicu, što treba primijeniti i u svakoj sljedećoj. Neka preslikaju početnih 15 minuta na 45, vjerujem da u tom slučaju mogu dobiti svakog suparnika. Što bi moglo biti bolje? Možda izvući malo više koncentracije u zicerima...