Zamet i Renato Sulić raskinuli su ugovor o suradnji. Legendarni rukometaš više je posvećen drugim obvezama, nije se pojavljivao na treninzima i na utakmicama kluba u Paket 24 Premijer ligi i rasplet je logičan, samo nekoliko kola prije kraja sezone nakon koje će Zamet igrati u Ligi za ostanak.
Sulić se u Zamet vratio iz poljske Wisle početkom sezone, odlučio produžiti karijeru u klubu iz kojeg je krenuo, usput pomalo surađivati i s trenerom Matoševićem, ali čini se da su druge obveze ipak prevagnule i ako ne bude nove senzacije kada je Sulić u pitanju, bit će to vjerojatno i kraj karijere ovog sjajnog pivota.
Sulić u brojkama
629 golova u Ligi prvaka
221 gol za Hrvatsku
100 utakmica za Hrvatsku
68 golova, najviše, u sezoni 13/14. u LP
41 godina
17 sezona u Ligi prvaka
9 sezona u Veszpremu
4 sezone u Celju
3 sezone u Wisli
2 sezone u Zagrebu
2 zlata s Hrvatskom SP 2003., MI 2001.
2 puta najbolji pivot Lige prvaka 2012/13. i 2013/14.
1 Svjetski kup s Hrvatskom 2006. u Malmöu
1 srebro s Hrvatskom EP 2008. u Norveškoj
Sulić u posljednjem intervjuu za SN:
U velikom intervjuu koji su Sportske novosti objavile prije nekoliko mjeseci, Sulić je otvoreno progovorio o povratku u Hrvatsku i novoj rukometnoj mladosti u veteranskim danima.
Napunio je 41 godinu 12. listopada. A i dalje igra rukomet i to ne kao sporedni lik nego kao nositelj igre Zameta. Doista sjajna sportska i životna priča o jednoj silnoj volji, trudu i velikoj karijeri.
Renato Sulić je neumoran. Ako mislite da je ipak s obzirom na godine podigao ručnu, usporio, jako se varate. I dalje sto na sat, strijelac, prvi u obrani, jer čovjek jednostavno ne zna drugačije.
- Iskreno, ništa se nije promijenilo što se toga tiče. Kada izađem na teren, bilo da je trening, bilo da je utakmica, još uvijek želim biti bolji, pobijediti. Sve ostalo ostavljam po strani. Dobro, ovo sve izvan terena je sada puno drugačije, jer dugo me nije bilo doma, a neke stvari jednostavno moraš nadoknaditi, jer to svi zaslužuju. Možda sam čak i pomislio da bi trebalo usporiti, ali jednostavno kada izađem na teren ne mogu. I ne smeta mi, to je najvažnije. Osjećam se dobro, održavam kondiciju i bez problema igram domaću ligu.
Posvećen je i drugim stvarima?
- Jesam, posljednjih nekoliko mjeseci uz to što sam konačno tata i suprug u obitelji, pa radim sve što treba, posvetio sam se uređenju kuće u Kupjaku koju bih želio iznajmljivati, baviti se recimo turizmom. Polako to ide svojim putem, nije još gotovo, ali kad bude bit će top.
Nema sustava
Koliko uopće trenirate?
- Puno, puno više nego sam mislio da ću kada sam se vraćao u Rijeku i Zamet. Malo sam se u početku ipak htio udaljiti, ali kada kreneš u to, ne možeš jednostavno, moraš doći na svaki trening i pomoći tim dečkima koji pokušavaju biti bolji. Jer, drugačije momčad ne funkcionira. I tako, puno radim s Valterom (Matošević), puno pričamo, dogovaramo, pokušavamo složiti najbolje što se može.
I igra se sve više, umjesto sve manje?
- Takva je situacija, mora se pomoći. Možda sam drugačije zamišljao neke stvari, ali jednostavno život pokaže drugačije i onda se moraš nositi s tim.
I kako je danas biti pivot u Zametu?
- Nije lako, moj dojam je da bih mogao puno više, ali da me se ne može iskoristiti maksimalno. E sad zašto je to tako, ti odgovori su dosta kompleksniji i sežu i dublje u prošlost. Nažalost situacija je takva da se mladi ljudi ne mogu svemu posvetiti koliko bi trebalo. Raditi trening dva na dva, blok, deblok i te stvari, to traži vrijeme, to se radi i prije nego se dođe na seniorsku scenu, no, kažem, nisu oni krivi za to. Mislim da je ovo sve amaterizam, da ne možeš zbog 1.000 kuna očekivati posvećenost nekoga sportu. Osim toga oni su druga generacija u odnosu na onu u kojoj sam ja nekad sazrijevao. I iskreno rečeno, jako ih malo voli trenirati, a trening je osnova svega.
Očekivao je više. Zastao je, pa se vratio...
- Definitivno sam očekivao više, možda sam bio nesvjestan kako to stvarno izgleda, jer sam bio daleko. Ne znam ima li smisla uspoređivati vremena, jer to je danas nemoguće. Ja sam došao iz škole, brzo napisao zadaću i van na igralište, pa me profesor trenirao, pa kada sam bio dobar u Pećinama me poslao u Zamet, pa sam tamo sjedio i trenirao po godinu dana dok nisam dobio priliku, a onda sam grizao za svaku minutu kao lav. Oni sada idu na telefone, kompjutore, ako idu na trening oko njih su menadžeri koji obećavaju brda i doline. Gledam to i slušam svaki dan. Ja sam prošao puno, pokušavam utjecati na njih u nekim stvarima, ali to je u konačnici njihova odluka. Kada sam ja kretao menadžer je bio samo Filip Serdarušić, danas ih je kao u priči i dečki odlaze u bescjenje, ne možeš ih zadržati. A griješe jako, jer ako si dobar uvijek stigneš. No, to je, kažem, njihova odluka.
Još nisam za trenera
Čini li nam se to ili vidimo trenersku ambiciju?
- Čini vam se, ali nikad ne reci nikad. Dugo me nije bio doma, dužan sam i sebi i svojima puno stvari na tom planu i zato sam svjestan da se u ovom trenutku još ne mogu maksimalno posvetiti takvom poslu, jer držim ako bilo koji posao radiš da mu moraš biti posvećen maksimalno da bi to bilo dobro. Dakle, ne želim biti površan, jer nikad nisam bio. Ako kroz vrijeme takva stvar sazrije OK.
Kakav je rukomet u ligi?
- Dobar, ali sveukupno to je na bitno nižoj razini nego u vrijeme kada smo dominirali. Ima i danas mladih igrača s kojima bi se moglo dobro raditi, ja vidim po svojima u Zametu da žele napredovati i ostvariti pomake, ali nema sustava koji bi im to omogućio da se posvete sportu. Mislim da je to ključno pitanje na koje će kompletan naš sport, ne samo rukomet, morati naći odgovor dok sve ne padne još niže. To je neminovnost.
Ima li dobrih pivota u ligi?
- Ima, ali vrijedi ovo što sam prethodno rekao za sve. Ako me pitate koga bih možda izdvojio, reći ću da mi se dopada kako mali od Gyule Gala igra u Gorici i recimo ovaj dečko što je bio u Tatranu, sada je u Dubravi, Babić ima smisla, ali kažem pitanje je razine, koliko je to vrijedno za nešto više.
Kako ste dočekani u dresu Zameta na gostovanjima?
- Dobro, to su ljudi s kojima sam se sretao i prije. Žalosno je ovo kada nema gledatelja, ali valjda ćemo uskoro i to dočekati.
Kako izgleda danas radni dan Renata Sulića?
- Prijepodne sam taksist, razvozim djecu, posvećen sam obitelji, popodne ili predvečer je trening. I to je to. Baš i nema puno vremena kako sam možda mislio da će biti, ali dobro. Zadovoljan sam, doma sam, uživam u nekim stvarima u kojima nisam imao priliku uživati godinama.
Pratite reprezentaciju?
- Uvijek. Mislim da smo dobri, ali kažem to što smo dobri nije trajno stanje i moramo nešto učiniti da bismo ostali dobri i ubuduće. Naša generacija je izašla iz domaće lige, to je bitno saznanje i tome u budućnosti kao sport moramo težiti. Na koji način u ovim okolnostima, ne znam, ali moramo pronaći neki. (D.Pinević)