Direktor Ante Ančić rekao je uspjeh. I još je rekao da je u Brestu osvojeno četvrto mjesto među četiri, a to nije isto kao biti posljednji. Nije šija, nego vrat. Malo se direktor Zagreba zaigrao riječima, nepotrebno jer nije sporno da je PPD Zagreb odradio dobru sezonu, da nije neuspjeh biti iza Vardara i Veszprema, ali je neuspjeh promijeniti tri trenera u sezoni i igrati loš rukomet kakav je Zagreb igrao u Brestu, pa i većim dijelom Lige prvaka. Za koji naravno nisu krivi samo trener i igrači, makar je njihova krivnja najveća. Ako su neke stvari realnost, neka takve i ostanu, nepotrebno je govoriti o krivoj interpretaciji medija jer bi priča mogla i na drugu stranu, a to bi onda bilo loše.
Uostalom, interpretacija je bila vrlo precizna. Zagreb je ove sezone malo pao u odnosu na prošlu. Rezultat to govori, ne mediji. Lani SEHA treći, ove godine četvrti, lani Liga prvaka četvrtfinale, sada osmina finala. To su činjenice, baš kao što je činjenica da je slabijim nastupima u skupini došao do težeg ždrijeba, a nije mu presudio teži ždrijeb kako se želi prikazati. Baš kao što je lani boljim igrama došao do lakšeg ždrijeba, pa na Löwen umjesto na Veszprem. No, nebitna je formulacija “šija - vrat” i bilo se najbolje tu zaustaviti. Podvući crtu i krenuti dalje. Neke stvari su realnost i s njima će se suočiti i sutra, a mediji nisu ti koji biraju igrače i struku, koji rade formu igrača i tako...
Međusobno povjerenje
Težak posao, posebno kada se nema koliko bi želio i zato makar je sezona gore - dolje, rezultat je pristojan. Uvijek u našim realnostima to treba poštovati, dvije pobjede više manje u suštini nisu presudne. Ali sezona govori o stvarima koje ne bi trebalo ponavljati i kada je u pitanju izbor trenera i kada je u pitanju izbor igrača. I zato je jedino važno kakav će Zagreb biti sutra jer nemamo baš puno aduta koji se mogu nositi s europskim vrhom općenito, ne samo u rukometu. Možda se to ne doživljava kako bi trebalo, no, tako je kako je. Zato je jako zanimljivo bilo vidjeti povratak Kasima Kamenice u Zagreb. Stvari su jednostavne, ako nemaš novca za kupiti igrače, moraš kupiti trenera, a Kameni bi po svemu trebao biti taj jer znanje je dokazano, iskustvo je tu, motiv je golem jer prošao je puno “rupa” i želi se dokazati ponovo kao prije 25 godina...
Strašno međusobno povjerenje krasilo je ono vrijeme kada je Kamenica u Zagrebu stvarao šampionsku generaciju. Ključna stvar i ovaj put će biti to povjerenje jer očito je da ga u svim promjenama ove sezone baš i nije bilo. Trener mora radi svoj posao, vodstvo svoj, a opet trebaju biti koordinirani u cijeloj toj priči. Tako jednostavno, a opet tako komplicirano.
Prijelazno razdoblje će svakako pokazati u kom pravcu ide priča. Po onome što su rekli Ančić, Jović i Kamenica Zagreb se vraća viziji koja ga je prethodnih godina sačuvala u europskom vrhu. Izlet u “korak dalje” nije donio pomak naprijed, a ostali su bez Stepančića, Ivića, Mihića, što samo govori da se slično u cjelini ne treba ponoviti, posebno ne zbog trenutačne opravdane ljutnje i nezadovoljstva nekima. Neke stvari sazrijevaju polako, puno teže nego kada živiš u izobilju i zato tolerancija mora biti višestrana. Sve ostale odgovore u tom slučaju morat će pružiti igrači, a oni su u dosta slučajeva ove sezone ostali dužni.
Zagreb može i mora bolje
Kasim Kamenica nije tip koji balansira. Njegove metode neće svima lako leći, to je sigurno, no, onaj koji želi uspjeti ima jednostavan put, a on se zove rad. Zato je četvrto mjesto posljednje, a ne osvojeno. Nitko ne kaže da Zagreb mora biti bolji od Vardara i Veszprema, koji će možda igrati i finale Lige prvaka, jer bio bi lud da to misli, ali da Zagreb može i mora i može igrati bolje to misle svi, pa i direktor Ante koji je malo nespretno reagirao, vjerojatno što i sam kao i svi želi više. Logično i zato ne treba pamtiti.
Uvijek je ljepše pobjeđivati i pisati o pobjedama. Uostalom, dvaput je Zagreb dobio Vardar, jednom Veszprem ove sezone. Nije to slučajno, baš kao što nije slučajno ni četvrto SEHA mjesto. U životu ne možeš uzeti samo što ti paše. Kasim Kamenica je to sjajno naučio i nekako ne sumnjamo da će dogodine osvojiti to četvrto mjesto, a ne biti posljednji od četiri. Je l’ realno stići Vardar, Veszprem, pa i Meškov... No, znamo jednog koji misli da nema nemogućeg. Zato to i drži vodu. Svih ovih godina i još će...