Rukometašice zagrebačke Lokomotive povele su 1:0 u finalnom doigravanju Challenge kupa. U sjajnoj atmosferi Dvojke Doma sportova, pred 1.500 bučnih ljubitelja rukometa koje je Lokomotiva vratila u neka ljepša rukometna vremena, 23:19 svladali su švedski Höörs.
- Ovo je stvarno bila vrhunska ženska utakmica - ponosno će trener zagrebačke ekipe Nenad Šoštarić.
- Odigrali smo jako dobru utakmici i ono najbitnije - napravili smo ono što smo htjeli.
Glavan za tatu
A trener je htio dvije stvari.
- Mi smo za cilj imali da oni zabiju što manje golova i da mi pobijedimo. Zabile su nam 19 golova, idemo na uzvrat u Švedsku sa +4... Nije loše. Dapače, ovo je odlično. Siguran sam, baš kao što sam bio siguran za danas, moje cure će dati sve što znaju. Hoće li to biti dovoljno ili ne, ne znam. Znam samo da cijelu godinu pričam isto.
Ponovio je to i sada.
- Nekad je jedan dosta, nekada ni deset nije dosta. U svakom slučaju, mi moramo odigrati i drugi dio ove utakmice koja traje 120 minuta - dobro. I onda neće biti problema.
Lokomotiva je nakon jučerašnje pobjede i više nego u prednosti. Ne samo zbog +4, nego Šveđanke još u srijedu igraju nastavak polufinalnog doigravanja s Lugijem, a njima je domaća liga i te kako bitna.
- Mi u svakom slučaju možemo još podići dio igre. Sad smo ih osjetili, opipali, do sad smo ih ipak gledali samo na videima.
Osjetili su da je taj Höörs, bez obzira što su ih dobili, i te kako moćna ekipa.
- Moćno izgledaju, ali moćno i igraju. Imaju odgovor na sve, dvije golmanice koje mogu to odraditi, imaju krila koja trče odlično u kontru. Imaju sve.
Ali ima očito i Lokomotiva.
- Ovo sam odigrala za svog tatu, koji je imao operaciju - suznih očiju će Marina Glavan, jedna od najboljih jučer u Lokomotivinim redovima.
- Sjajna partija svih nas, ali i navijača. Bili su nam vjetar u leđa. Ma, mislim da smo mi po svemu zaslužile ovakvu pobjedu.
Lokomotiva je prvi put povela tek u 12. minuti. Larissa Kalaus zabila je za 5:4. Držali su od tad gotovo cijelo vrijeme vodstvo. Gotovo, jer, Höörs je na odmor otišao sa +1 (10:11). Krivo je tih posljednjih 5 minuta i njihova serija 5:1.
- Da, bilo je padanja i skokova, ali ovo je dobro - nije htio tražiti dlaku u jajetu Šoštarić, pogotovo kad se sjeti kakvo su mu drugo poluvrijeme donijele njegove cure.
Lukić se iskazala
Lokomotiva je u u nastavku tri puta imala prednost i od +6 (19:13, 21:15 i 22:6). Ovih zadnjih +6 imali su sedam minuta prije kraja, ali onda je koncentracija malo popustila. Na sreću, Tea Pijević na golu je bila mirna (14+1 obrana), skinula je i posljednji šut, sedmerac Cassandre Tollbring koja joj je prije toga zabila 6...
- U tom dijelu utakmice koja je bila dosta turbulentan dio, mala Dora Lukić je imala tri odlična poteza, tri gola, bila je prava. Inače, čitava ekipa je odradila svoj posao. Da, fulali smo dva sedmerca, ali to je sastavni dio igre. Tea je opet odlično branila... Marina Glavan je standardno dobro odradila. Ona je jako dobar igrač, već mi je glupo to ponavljati, tko to ne zna taj ne zna rukomet. I glupo mi je nabrajati ih poimence, jer ovo je pobijedila ekipa.
I trener je spomenuo navijače.
- Atmosfera je stvarno bila odlična. Hvala ljudima što su došli. Ovo je ono što mi trebamo, mi smo pokazali da Grad Zagreb treba ovakvu Lokomotivu, hrvatski rukomet ovo treba, samo svi moramo puhati u isto jedro.
A što treba Lokomotivi da 13. svibnja osvoji ovaj trofej? Europski trofej koji Lokomotiva čeka još od 1991. i kupa IHF-a?
- Trebamo ponoviti ovo. Još biti mrvicu koncentriraniji i to bi moglo biti dovoljno.
Njegove cure sigurne su da one to mogu.
- Ako smo mogli sada, moći ćemo i u subotu. Možda čak i lakše nego kod kuće. Ipak je ovdje bilo malo nervoze zbog publike, zbog prijenosa na televiziji, sve te buke... Da, mi to možemo osvojiti - jasno je poručila Pijević.