Hrvatska je nakon produžetaka poražena od Norvežana, a ovo su tri stvari koje su dijelom odredile pobjednika.
Velika norveška želja i srce
Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je velik broj odlična na velikim natjecanjima, teško ih je i prebrojiti. Norvežani su tijekom povijesti igrali samo jedno polufinale na velikim natjecanjima iako su uvijek imali ozbiljnu momčad. No, uvijek su imali gubitnički mentalitet, gubili su presudne utakmice kao, između ostalih i onu na prošlom EP-u u Poljskoj. Christian Berge očito je složio momčad koja je odlučila da je dosta. Bili su na dnu i izvukli se iz nevjerojatne sitacije. Promađšeni Horvatov sedmerac dao im je krila da u potpunosti okrenu priču za svoje prvo polufinale i prvo odličje u povijesti.
Propuštene prilike Hrvata, crna rupa
O promašaju Zlatka Horvata iz sedmerca koji je trebao zaključiti priču ne treba niti govoriti. To će ostati vječiti "žig" na njegovom "srcu". No, i nakon toga naši su zabili dva gola i otišli na 24-22 i onda su valjda prerano pomislili da će se Norvežani predati. Nakon toga su do kraja u sljedećih osam minuta zabili samo jedan gol. Klasična "crna rupa" kakvu su naši već imali tijekom prvenstva u Francuskoj.
Umor i bolji živci
Kad već nisu pobijedili u regularnom dijelu, naši su se igrači doveli u neugodnu situaciju. Naši ključni igrači stariji su od norveških čija je cijela momčad puna snage i sposobni su trčati i puno više od 60 minuta. Čini se da su nakon punog sata "klanja" ostali svježiji te su na taj način u furioznoj završnici zabili čak šest pogodaka primivši samo tri. U tim su trenucima bili i puno prisebniji za razliku od naših igrača kojima je "ušla voda u uši". Norvežani su dobili izgubljeno, naši su izgubili već dobijeno. Čini se da naši rukometaši bez drame ne mogu živjeti.