Prošlu godinu su zaključili pobjedom, ovu su otvorili na isti način. O Barakudama je riječ. Oba puta protiv istog suparnika (Crna Gora), oba puta istovjetnom razlikom (dva pogotka prednosti). Prvi put u Zagrebu 28. prosinca (12:10), te nedavno u Budvi, minule subote (10:8). Ne treba raditi spektakl - u vaterpolu to barem nikada ni ne čine - od pobjeda u prijateljskim dvobojima, pa još k tome u mini-pripremnom ciklusu. Međutim, posljednju pobjedu bi ipak trebalo malo istaknuti poradi neobičnosti koja onda uz sebe veže i veću vrijednost trijumfa.
Naime, hrvatski su vaterpolisti u Budvi svladali domaćina Crnu Goru u specifičnim okolnostima. U zapisniku je jasno bilo 13 igrača od kojih su, dakako, dvojica vratari. No, u zapisniku su bila i dvojica igrača koji nisu zbog ozljeda uopće ulazili u igru, te su sjedili na klupi samo radi popune broja. Drugim riječima s praktički samo devet igrača, plus dvojica vratara, Barakude su odigrale cijelu utakmicu.
Nastavili istim putem
Nije to sve. Osim dvojice igrača manje u rotaciji, Hrvatska je odigrala - bez centra! Jedini sidraš koji je bio na pripremama, Goran Grgurević bio je jedan od te dvojice ozlijeđenih. Drugi je Rino Burić, ponajbolji branič, ali i dečko koji također po potrebi pokriva poziciju centra. Pa sad, u takvim odnosima odigrati cijelu utakmicu i pobijediti, dvaput se vraćati s minus tri, završiti na plus dva... Da, možda su baš zato prvaci Europe.
- Meni je prvenstveno drago da smo pronašli termin za dva i pol dana priprema u prenapregnutom kalendaru - prvo je što će po pitanju budvanskih priprema izbornik Ivica Tucak.
- To je onaj put kojim smo krenuli lani kada smo formirali ovu novu reprezentaciju. Malo su nas ipak remetili problemi s ozljedama pa nam se trojica nisu ni mogla priključiti. Mislim na Bukića i dva centra, Duževića i Hercega, pa onda još dvije ozljede. Burić istegnuće vrata, ništa prestrašno, dok je Grgurević došao ne posve spreman, odnosno zdrav. Zato smo imali manjka rotacije, samo trojicu na klupi, bez centra. Rezultat kao takav nije uopće primaran, ali naravno da je uvijek važno i drago ti je pobijediti. Ono što me veseli je naš pristup igri, prvenstveno s igračem više i manje. Malo je bilo u početku samo dekoncentracije s igračem više.
Valja pripomenuti da je i inače sastav Barakuda u Budvi bio bitno izmijenjen u odnosu na recimo europsko zlato u Splitu. Momčad je bila sastavljena isključivo igrača iz domaćih klubova, pa nije bilo vratara Bijača, ljevaka Harkova, obojice centara Vrlića i Krapića, nije bilo ni Bašića, već spomenutog Bukića. Jedno smo također zamijetili, mnoštvo kontri, značajno više od suparnika što svjedoči i o dobroj pripremljenosti.
- To je nešto što sam očekivao jer su igrači ipak došli iz punog pogona u klubovima. Ima umora, ali očito i dobre tjelesne pripreme. Moramo biti iskreni i ipak spomenuti da je jednako i Crna Gora bila izmijenjena, s igračima iz tamošnjih klubova. Meni je najbitnija kontura naše igre i s time sam zadovoljan. Uvježbavali smo dosta obranu, kako klasičnu, tako i u M-zoni. Ono što je moja daljnja želja da imamo, razvijemo mogućnost promjene 2-3 obrane u jednoj četvrtini. Na tome ću inzistirati.
Odbojka ima nagradni fond
Ovaj detalj igre koji otkriva izbornik je donekle nešto novo, te uspije li se u tomu bit će značajno pojačanje ionako našeg najjačeg segmenta igre, obrane. Dakako, za ovo treba i vremena. Sljedeće je okupljanje predviđeno inače za 6. ožujka, budući da će se u Zagrebu od 8. do 14. ožujka odigrati jaki turnir Svjetskog kupa (bivša Svjetska liga) s reprezentacijama SAD, Mađarske, Italije, Japana i Francuske. To je već turnir na kojem se očekuje najjača momčad.
- Tu ćemo biti kompletni, daj Bože samo svima zdravlja. Inače, samo to natjecanje... Ha, iskreno...
Da, to smo htjeli pitati. Koliko je ono bitno uopće?
- Iznad mene postoji Stručno povjerenstvo, Upravni odbor, vrh našeg Saveza, tako da ne mogu ja tu donositi neke odluke. Ali ako mene pitate kao izbornika, meni je to potpuno suludo natjecanje. U ovoj formi. Uopće ne znam tko ga je i zašto sada ovako koncipirao, zašto toliko utakmica... Makar, bolje i to od one prvotne zamisli. To je tek bila katastrofa. Ovo će biti turnir od pet utakmica u 7-8 dana, strahovito naporno za igrati, posebno jer su suparnici odreda vrlo jaki. Samo natjecanje inače ne nosi apsolutno ništa. To je valjda jedino natjecanje u svijetu sporta koje ne nosi ništa. Budimo realni, tako je. Ako ćemo usporediti, odbojka ima Svjetsku ligu, ali je tamo nagradni fond da se uistinu isplati to igrati.
Turnir u Zagrebu, drugi će biti u Crnoj Gori, inače daje sudionike završnog turnira u ljeto u Chicagu, koncem lipnja, ali opet, postoji razlika. Svaka skupina daje po tri najbolje momčadi, ali Zagreb ne baš nužno jer je SAD zajamčen nastup u Chicagu, što znači da će iz Zagreba samo dvije momčadi.
- Da, još jedna nespretnost koja se već godinama provlači. Stalno očekujemo nešto bolje, ali... No, mi ćemo jasno igrati i ono što je meni bitno da se nađemo, odigramo pet jakih utakmica, unaprjeđujemo svoju igru. Sam rezultat nema nikakvu draž, ne nosi ništa. Niti kvalifikacije za SP, niti za OI, niti novac, ništa. Napominjem, to je moj osobni stav kao trenera, izbornika. Jedino mi je drago imati 10 dana priprema.
Koliko nam je znano, postoje razmišljanje u našem Savezu da se iz SAD, igrali mi u Chicagu ili ne, otputuje u Japan, u Fukuoku na Svjetsko prvenstvo?
- Dobili smo poziv od Amerikanaca i svakako ćemo obaviti sparing s njima, oni nam plaćaju troškove. Sad treba vidjeti samo kada jer smo planirali te pripreme obaviti od 5. do 10. srpnja i onda 12. srpnja krenuti u Fukuoku. Sada to još ne znam točno datume kada ovisi i o tome hoćemo li se plasirati na završnicu Svjetskog kupa u Chicago, ali bolje da ne vrtimo uvijek istu priču.
Istina, ali nažalost se ona sama po sebi nameće, pa tako onda kada pogledamo sljedeću 2024. ona će donijeti nešto što se još nikada nije dogodilo. U siječnju EP najvjerojatnije u Izraelu, u veljači već novo SP, u Dohi, pa onda još na ljeto OI u Parizu.
- To tek ne bi komentirao!
Idemo malo o našoj reprezentaciji. Dugoročno gledano, procjena je da smo sjajno pokriveni na mjestu vratara i vanjske linije. No, biste li se složili da imamo potencijalni problem na mjestu braniča i centara? Ne ovog trenutka, ali za godinu ili dvije...
- Moramo biti iskreni i reći da će nam s Igrama u Parizu naši sadašnji centri doći u situaciju da praktički nemaju više biološke mogućnosti igrati dalje za reprezentaciju. Josip Vrlić (1986.) i Ivan Krapić (1989.) imaju godina. Zato guramo Antonija Duževića, Branimira Hercega i sad novog, Gorana Grgurevića. Što se bekova tiče, ne bih se složio da imamo problem. Imamo mlade, potentne braniče, prije svega Burića, Biljaku, Žuvelu. Velik broj igrača može pokriti taj dio. Neki su se centri sami diskvalificirali, što mi je žao, ali je pitanje i što bi oni dali. Ono što je neki dan Goran Ivanišević rekao za Đokovića da bi 97% igrača na njegovom mjestu odustalo, ali ne i on. E sad, ako netko na početku svoje karijere misli da on mora igrati, dok nije ni počeo igrati, meni je to dobar znak da s takvim igračima ne možeš računati kada dođu oni najteži trenuci. Meni je iskreno žao, ali Bože moj, uvijek će biti igrača koji će biti spremni igrati za hrvatsku reprezentaciju. Sada imamo dakle nekih pet centara koji se rotiraju u reprezentaciji.
Vukičević i Macan
Podsjetnik na one koji su se sami diskvalificirali svojim izjavama, odlukama su Luka Lozina (Waspo 98 Hannover) i Lovro Paparić (Partizan). Još nas dvojica igrača zanimaju. Kakvo je stanje s Antom Vukičevićem koji je imao zdravstvenih problema uoči EP u Splitu, te koliko vam je u fokusu još Hrvoje Benić koji SP u Mađarskoj nije igrao zbog ozljede, nije ga bilo na pripremama za EP u Splitu?
- Što se Ante tiče, on me pred Novu godinu izvijestio da se ne osjeća još zdravstveno fit. Vidim da sad i ne igra u posljednje vrijeme baš često u Marseilleu. Čut ćemo uskoro. Ante svojim ponašanjem i igrama, a uz pravu formu, uvijek ima otvorena vrata konkurirati za reprezentacije. Što se Benića tiče, nitko nije otpisan. Bena je krasan dečko, super momak, sve što je igrao za reprezentaciju odigrao je vrlo korektno, ozljeda ga je ljetos sputala. Pratim utakmice Hannovera, s njim ću isto razgovarati. On ima 30 godina i mislim da još može dosta dati - napominje Tucak.
To je onda i u skladu s onom izbornikovom maksimom kako svaki igrač koji ima hrvatsko državljanstvo, te kvalitetu i volju igrati za Barakude, ima mjesto među kandidatima. Pretpostavljamo kako to onda vrijedi i za Marka Macana, još jedan 30-godišnjak, branič.
- I Macko isto. Ja sam istina koncepcijski prošle godine odlučio da to izgleda sada ovako i vidjeli ste rezultat toga prošlo ljeto. S Macanom sam počeo kao djetetom još. On mi je bio u momčadi kada sam s Hrvatskom bio juniorski svjetski prvak u Šibeniku 2009. godine, pa smo bili zajedno i seniorski svjetski prvaci 2017. Pitanje je dakle samo koncepcije, ja samo želim najbolje reprezentaciji. Time i samom sebi. Ponekad se i pogriješi, ali ono što nikada ne valja smetnuti s uma da donosim samo odluke koje su u interesu hrvatskog vaterpola. Po mojem sudu i sudu mojih suradnika. Bio bih iznimno glup da donosim odluke na temelju simpatija ili tako nečeg. Ne, tu sam vrlo pragmatičan, samo ono što donosi dobro našem vaterpolu. Posljednjih 10-11 godina mi mislim daje za pravo utvdriti da smo ipak napravili dobre stvari - na kraju će Ivica Tucak, izbornik europskih vaterpolskih prvaka.