Karijeru je okončao još jedan od vaterpolskih zlatnika iz Melbournea 2007. Čovjek kojeg ćemo zauvijek pamtiti kao jednog od ključnih ljudi finala. Svatko je jasno iz te momčadi odradio svoju ulogu i imao briljantnih rola. Kako zaboraviti Vićanovu obranu kontre Martonu Szivosu pred kraj utakmice i vodstvu Mađara 7:6. Ili odmah u rekontri pogodak mlađahnog tada Mare Jokovića za 7:7 i produžetak. No, u tom produžetku, oba gola za Hrvatsku, oba pogotka za konačnih 9:8, našu pobjedu i prvi naslov svjetskog prvaka, te početak briljantnog niza, postigao je ovaj čovjek. Pavo Marković.
Gospar Pavo s navršenih 38 ljeta odlučio je da je u igračkom pogledu dao sve što je mogao u bazenu. Pavo Marković je naime okončao igračku karijeru, zaklopio doista trofejima, uspjesima impozantnu karijeru. Pavo Marković je jedan od doista najboljih strijelaca u našem vaterpolu, a s čak 26 klupskih trofeja pod kapicom dubrovačkog kluba, sigurno spada i među odličjima najbogatije jugaše. Marković je "dijete Juga" budući da je u Gruž kročio, tamošnjim bazenom prvi put zaplivao u 9. godini, iako će prvoligaški debi steći pod kapicom susjeda, Gusara iz Mlina. Za seniore Juga prvi put je nastupio 2003. i odmah osvojio prvi trofej (Kup).
Pavo se još u kadetima isticao po onim osobinama koje je s tijekom vremena samo usavršavao. Sjajno plivanje, kontre, odličan šut, međutim i vrlo pouzdan u obrambenim zadaćama. Kompletan igrač. Nema trenera kojem takvi ne trebaju. Reprezentativna riznica mu istina nije ni približna onoj kakvu ima s klubovima. Ona je vremenski stala s broncom u Nišu 2010., a iste godine nije više bio u momčadi koja je igrala na FINA kupu u rumunjskoj Oradei, niti hitala prema zlatu u Zagrebu, na Europskom prvenstvu. Međutim, uvijek će se moći pohvaliti da je bio svjetski prvak! Štoviše, jedan od najzaslužnijih za to zlato.
- Da nije bilo ozljede ramena 2009. koja me sputala, mislim da bi bilo ipak više. Bio sam u konkurenciji i za Europsko u Zagrebu 2010., ali se opet ispriječila ozljeda - prisjeća se Marković.
Baš kao što naviru sjećanja i na 1. travnja 2007., Melbourne i Mađarsku u finalu, te one presudne trenutke, produžetak za zlato. Prvi mu je gol tada bio za naše vodstvo 8:7, pa je ljevak Gergely Kiss poravnao, a drugi pogodak koji će se ispostaviti i konačnim opisao je sam Pavo malo nakon utakmice…
- Joković je bio desno kada sam "povukao" kontru. Išli smo 4 na 3. Mislio sam, hoću li dodati Maru ili sam pucati…
Epilog znate. Pavo je opalio i Hrvatsku "zapalio". Te je godine bio u najužem izboru petorice igrača za najboljeg vaterpolista Europe. Izabran je Miho Bošković, ali ne umanjuje nimalo Markovićevu godinu za pamćenje. Da godinu, oni koji prate i vole ovaj sport, itekako će pamtiti i cijelu Markovićevu karijeru. Koja je, uzgred budi rečeno, okončana trofejom. U završnici prošle sezone (2022./23.), u kasno proljeće ove godine, uz suglasnost Medveščaka u kojem je igrao zadnje dvije sezone, otišao je pojačati tursku momčad ENKA iz Istanbula gdje je i Paulo Obradović. Pun pogodak. Osvojili su naslov prvaka Turske. Zadnja finalna utakmica za trofej, bila mu je ispostavilo se i zadnja u karijeri.
- Pa, osim ako se kao Cosmin Radu ne vratim u 41. godini, ha, ha.
Pavo Marković ostaje međutim u vaterpolu. Radit će baš ono što nam silno nedostaje, kao trener, s mlađim uzrastima. Već je ovog ljeta bio u stožeru izbornika Hrvoja Koljanina u reprezentaciji do 17 godina. No, ostaje i u klubu, u Medveščaku. Radit će ondje s mlađim uzrastima. Imat će mali Medvjedi od koga učiti i što naučiti.