Predivan je utorak osvanuo u Zagrebu. Metropola okupana suncem, temperatura proljetna (20-21 stupanj), po livadama zagrebačkih parova i šuma ime već prvih proljetnica. To znaju najbolje oni koji imaju psa, te su u svakodnevnoj simbiozi s prirodom. Utorak je ujedno bio i posljednji dan kvalifikacijskog turnira Svjetskog kupa u Zagrebu koji od prošlog tjedna prati i vaterpolski mag svjetskih dimenzija, čovjek kojeg ne treba predstavljati, već je dostatno tek navesti ime i prezime pa da je svima jasno... Ratko Rudić. Dakle, sve smo rekli. Iako, ne može bez dodatka jer je važno naglasiti da je veliki RR od konca prošle godine i predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza, čovjek koji savjetuje s vremena na vrijeme i izbornika Ivicu Tucka, ali puno više od toga. Rudić skrbi i o putu razvitka cjelokupnog hrvatskog vaterpola.
Pozitivna ocjena
Razgovarali smo prije susreta Hrvatska - Mađarska. Nije jasno nebitan baš ishod utakmice, ali solidna se ocjena ukupnog učinka može dati i bez te utakmice jer je u konačnici i sam izbornik Tucak prije turnira napominjao: “Ne zanima me ni rezultat, ni plasman, već igra”. Pa, kakva se igra Barakuda čini Ratku Rudiću?
- Da nije bilo onog rezultatskog “incidenta” s Talijanima u posljednjoj četvrtini, mogla bi se dati zaista maksimalna ocjena. Momčad je pokazala kvalitetu, djelovali su jako dobro, mlađi su igrači preuzeli jedan dio odgovornosti. Momčad je dakle pokazala svoju snagu - za početak će Rudić.
- U svakom slučaju ostaje ocjena vrlo pozitivna i da reprezentacija i dalje ima potencijal, na način na koji su uostalom osvojili i naslov prvaka Europe. U samom su vrhu, bez dvojbe. Jasno, onu posljednju četvrtinu s Talijanima treba dobro analizirati. Zašto, kako i iz toga izvući pouke kako ići dalje. To ne bi smjelo ostaviti negativnog traga, ali sve skupa je ocjena pozitivna. Jasno, mi sve ovo pričamo bez još spoznaje o utakmici s Mađarskom nakon koje se može dati, pridodati kompletna ocjena. Ipak, ponavljam, ocjena igre je jako dobra.
Sad generalno o turniru. Zanima nas vaše mišljenje na vrlo velike oscilacije u većem dijelu utakmica, svih momčadi. No, tu govorimo o ekstremnim oscilacijama u jednoj utakmici. Nije to samo ta naša posljednja četvrtina protiv Italije, primjera je jako puno. U utakmici Francuska - Italija, Francuzi povedu 5:2 prvu četvrtinu, Talijani u drugoj uzvrate 6:1. Mađarska - Italija s jako puno tehničkih pogrešaka u posljednje dvije četvrtine. U Podgorici Španjolska povede protiv Srbije 5:0 sredinom druge, onda do kraja te dionice, u četiri minute prime pet golova. Kako to protumačiti? Umor? Sredina klupske sezone?
- Ma, ima još utakmica. Japan - Francuska gdje su Japanci dobili prvu četvrtinu 10:5 i treću 8:4, dok u drugoj i četvrtoj nisu dali ni gola. Mislim, to je sve skupa nešto što je bilo očekivano i prije turnira. Još uvijek svi mi nosimo posljedice one pauze zbog koronavirusa, pandemije i svega, kada je odmah potom kako bi se nadoknadilo sve izgubljeno vrijeme, počelo s igrama i svim mogućim natjecanjima. Po meni, igrači nemaju dovoljno treninga da bi igrali u kontinuitetu neke važnije utakmice, nemaju jer idu doslovno iz utakmice u utakmicu. Zato sam govorio prije početka turnira da je teško davati neke određene ocjene, predviđanja tko će, što će, kako će biti. Bit će svašta i bilo je svašta. Opet, sve ove utakmice su jako dobre za sve momčadi kako bi ih treneri, igrači mogli analizirati za kasnije dulje, kvalitetnije pripreme. Najvažnije je po meni dobiti određeno vrijeme za pripreme igrača. Na kraju krajeva, pa pripreme vam daju jednu stabilnost i kvalitetu. To gotovo niti jedna reprezentacija nije imala. Ne znam sad baš za Japan, ali sve ostale nisu.
Posljedice pandemije
To je druga problematika o kojoj smo ne jednom pisali, a to je doista prevelika koncentracija, broj natjecanja, utakmica. Utakmica jest nešto što i igrači vole više od treninga, ali... Što je previše, previše je. Turnir Premier lige, Liga prvaka, državno prvenstvo, nacionalni kup, Svjetski kup, europska i svjetska prvenstva “svaki drugi dan”. Previše, jednostavno. Razgovarali smo minulih mjeseci, godinu dana s trenerima klubova poput Jadrana i Juga AO recimo, koji su nam rekli kako im je najveći problem što nemaju vremena za trening. To je strašan problem.
- Naravno da je malo previše utakmica, ali ne bih se u potpunosti složio da se nema vremena za treniranje. Znate, ti “veliki” klubovi, recimo u nas Jadran i Jug, imaju određena razdoblja kada igraju 2-3 utakmice uzastopno s momčadima koje sigurno pobjeđuju. Koje nisu te razine kvalitete. Prema tome, ako imaju 15 dana na raspolaganju... Može se. Mi imamo neke radove koji govore kako u 10 dana možete obnoviti spremu igrača. Pitanje je dakle samo kako iskoristiti taj kalendar natjecanja tako da daš na važnosti tjelesnoj spremi. Putovanja su nama malo nezgodna, ali nisu sve utakmice iste. Opet ću se vratiti na Jug i Jadran. Oni imaju u Hrvatskoj utakmice s hajde, Mladosti, Solarisom, Primorjem koje su tako, tu negdje, ali nisu im ni blizu. Prema tome, ima načina.
Ipak, nedostaje slobodnih dana, za odmor, za osvježenje igrača. Odmor je isto sastavni dio treninga u svakom sportu.
- Naravno, i ne kažem ja da ne bi trebali, ali mislim da se ipak može. Slažem se u potpunosti da treba vremena kako za pripreme, tako i za odmor. Davno smo mi, trenerska organizacija, predlagali međunarodnim tijelima, da se ostavi uvijek kao obveza u godinu dana jedan mjesec za apsolutni odmor. Svima!
Prevelik broj natjecanja
Nešto što ima NBA.
- Barem to. Ne možemo imati četiri mjeseca bez utakmica kao NBA liga, ali i oni imaju, NBA klubovi obvezu od čini mi se mjesec dana obveznog odmora, mirovanja svojih igrača. To je ugovorno riješeno. Time se može podignuti i kontinuitet i kvalitetu reprezentacija, momčadi. Ovo nama ruši kvalitetu. Govorim o međunarodnim natjecanjima. Trebalo bi i Ligu prvaka reformirati, smanjiti broj utakmica i da se u neku ravnotežu sve vrati dok se ne završi ta serija prvenstava - napominje Ratko Rudić.
Trofejni trener se ovime dotaknuo doista velike, pa napisat ćemo malo grublje, baš gluposti nekoć FINA, danas World Aquaticsa koja je u 18 mjeseci smjestila tri svjetska prvenstva!? Budimpešta 2022. pa Fukuoka 2023. i već u veljači 2024. novo SP u Kataru. U godini Igara u Parizu. I da, još EP u Izraelu (valjda?) u siječnju 2024. Suludo! Za kraj, dosta je bilo priče, najviše medijske o promjenama pravila vaterpolske igre. Držimo da je baš i nema, u praksi, ali zanima nas vaše mišljenje?
- Pa, to je više kozmetički. Nema velike promjene. Bit igre je ostala ista. Malo konfuzije je izazvala ova promjena oko dva metra.
Da, to smo i napominjali da će tu biti najviše nedoumica.
- Ma da, iako i to nije nešto puno. Ne želim biti previše kritičan, ali nisam ni previše zadovoljan. Ne mijenja se ništa. Postoji dakle ona crvena oznaka, dva metra bočno od svake vratnice, ali budući da sudac stoji lateralno, on uopće ne može točno vidjeti je li netko unutar ili izvan ta 2 metra. Ne igramo mi košarku pa da vidiš tu crtu, je li ju tko nagazio. Po meni, moglo je i bez toga, ali ne smeta puno. Na kraju krajeva, oni koji su kvalitetni neće im to ni smetati, niti pomoći - zaključio je Ratko Rudić.