.jpg)
Christian Berge nije bio ekstra talent, ali je velikom voljom i upornošću izgradio lijepu igračku karijeru. Rođen je u Trondheimu 19. srpnja 1973. godine, a otac mu je bio rukometni trener i rano ga je, zajedno s trojicom braće, usmjerio u taj sport. Kao srednji vanjski igrao je za norveški Charlottenlund, Trondheim, Viking Stavanger, njemački Flensburg i danski Aarhus, a bio je i kapetan norveške reprezentacije za koju je u 63 nastupa postigao 251 pogodak. Za nacionalnu vrstu debitirao je 1997. godine protiv Egipta, oprostio se u ogledu s Hrvatskoj 2006. godine.
Možda budem trener
Berge je poseban po tome što je dva puta pobijedio opaku bolest, rak limfnih čvorova. Prvi put bolest mu je otkrivena 2004. godine, odmah se podvrgnuo liječenju, i već početkom sljedeće godine opet je bio na terenu. Međutim, par tjedana kasnije problem se vratio.
- Malo sam se uplašio kad se bolest opet pojavila. No, uspio sam prevladati taj strah, i sad znam da ću se izliječiti - govorio je tada, najavljujući povratak rukometu.
- Ako ne kao igrač na vrhunskoj razini, onda možda kao trener.
I vratio se, izašao je iz te životne bitke kao veliki pobjednik, a 2008. je izdao i knjigu o svojoj borbi s teškom bolešću. Kad je prvi put čuo dijagnozu, našao se u šoku, nije mogao znati hoće li preživjeti, no ističe da mu je izuzetno važno bilo što je u Flensburgu i dalje primao punu plaću. To mu je ipak dalo određenu sigurnost, nije morao brinuti o egzistenciji svoje obitelji te se mogao u potpunosti posvetiti borbi s limfomom.
Kaže da je zbog bolesti brzo sazrio, da je naučio puno o tome što je važno u životu izvan rukometa, te da je postao bolji čovjek. Nastavio je igrati u Flensburgu, a u Aarhusu se počeo baviti i trenerskim poslom kao pomoćnik, da bi od 2008. samostalno vodio norveški Elverum šest godina te je s klubom osvojio i prvi naslov prvaka. Kao trener pridaje puno pažnje svakom igraču, kako bi što bolje shvatio njegove jake i slabe strane. Zna biti nezadovoljan i nakon pobjede, ako netko od njegovih igrača svoje vrline u utakmici nije iskoristio na najbolji način.
Posao iz snova
Osobit izazov mu je rad s mladim igračima, koje hrabro uvodi i u norvešku seniorsku reprezentaciju. Puno pažnje pridaje i općenitim savjetima o zdravoj prehrani i drugim važnim stvarima, kako bi ti mladići shvatili da život nije samo rukomet. Iako mu rezultati nisu nevažni, priznaje da ga najviše veseli kad vidi da mu se igrači razvijaju i napreduju, a ekipi im nastoji stvoriti okruženje u kojem će se osjećati sigurno i slobodno. Nije stoga čudno što napominje da mu je jedan od najljepših trenutaka u trenerskoj karijeri bio kad je jedan od njegovih igrača u klubu pred svim suigračima priznao da je - homoseksualac. Inače, Berge je oženjen te je otac dvoje djece.
Kad se pred tri godine Šveđanin Robert Hedin povukao s pozicije izbornika norveške reprezentacije, Bergeu se otvorila prilika za posao iz snova. Spremno ju je prihvatio, a pokazalo se da je izbor bio pravi, jer Norveška je danas odlična iako nema velike zvijezde ni financijski moćne klubove.
Hrabar, odlučan, samouvjeren, čovjek koji zna što hoće i kako to napraviti. Samo je pitanje vremena kad će uzeti i prvu medalju...