Sandra Perković
 REUTERS/Edgard Garrido
PIŠE H. SLIŠKOVIĆ

SUVERENA VLADARICA DISKA NAJAVILA NOVE PODVIGE 'Sada kreće napad na svjetski rekord'

Piše: Hrvoje SliškovićObjavljeno: 19. kolovoz 2016. 17:43

Hororac koji je na kraju dobio Oscara, tako je olimpijski finale u bacanju diska nazvao Sandrin trener i životni partner Edis Elkasević.

- Ne postoji gori način, a da na kraju imamo sretan završetak.
Sandra Perković je dvostruka olimpijska pobjednica, a Elkaseviću je ovo prvi olimpijski naslov. Prije četiri godine bio je “samo” Sandrin dečko, trener je bio danas pokojni Ivan Ivančić. No, “Trendžo” je i u ovoj pobjedi imao utjecaja.

Nakon dva neuspješna hica prisjetio sam se kako je Ivan Ivančić u takvim situacijama uvijek mijenjao stolicu na kojoj je sjedio. Otišao sam na gornji dio tribine, a disk je napokon daleko odletio.
A da sve bude u istom stilu “x, x, pobjeda”, pobrinula se Sandra na svečanosti u Hrvatskoj kući. Otvaranje boce šampanjca iz prvog pokušaja nije uspjelo, niti iz drugog, ali u trećem naletu čep je odletio.
- Zar se to netko sa mnom zafrkava - nasmijala se Sandra.
Vratimo se još malo Elkasevićevoj priči.
- Nakon dva promašaja samo sam joj pokazao da je to napravila i u Helsinkiju i u Amsterdamu (EP-i), da joj nije prvi put. Druga je stvar što bih ja volio da pravi hitac baci već u prvoj seriji.
- Natjecanje je bilo teško. Kiša, odgoda, sat vremena vožnje do sela, sušenje opreme i u sedam ujutro ponovno u autobus za stadion. Navečer smo se smrzavali na stadionu, ujutro kuhali na suncu.
Poziv iz Njemačke

I nakon svega toga, u jutarnjem finalu, bacila je 69,21 metar. U večernjem terminu napala bi i olimpijski rekord (72,30), a uskoro kreću i napadi na svjetski rekord (76,80).

- Krenut ćemo kad prebaci 72 metra, a to će biti ubrzo. Tražit ćemo bacalište s vjetrom jer samo u takvim uvjetima se disk baca tako daleko. Reinsch je svjetski rekord bacila u Neubrandenburgu u kojem, kao i u Halleu, imaju četiri kruga tako da se uvijek prilagođavaju najboljem vjetru. Hengelo i Kalifornija su također mjesta s uvjetima za svjetski rekord - naglasio je Elkasević prije nego što je još malo spomenuo Nijemce.

- Prišli su mi njemački treneri i pozvali Sandru da dođe kod njih, da se vidi koliko bi bacala u njihovom sustavu. Njezin prostor za napredak je ogroman, uz čuvanje zdravlja Sandra može biti na vrhuncu još dva olimpijska ciklusa. Srebrna Michon je sa 37 godina bacila francuski rekord, a Sandri su tek 26. Na početku je karijere, a već ima dva olimpijska zlata.
veliki apetiti Pojasnio je i što sve podrazumijeva čuvanje zdravlja.

- Dobri uvjeti, u lošima se trgaju koljena, odlaze druge stvari. Primjerice, nemamo zimsko bacalište u Zagrebu. ‘Ajmo gledati unaprijed pa već 2017. godine krenuti s nečim od čega ćemo najveću korist imati 2020.
To je godina Olimpijskih igara u Tokiju, mjestu na kojem će loviti treće olimpijsko zlato. Još jedno pa će biti kao Al Oerter, američki diskaš s četiri zlata.

- Moji apetiti i želje su veliki, a na treneru je da ih realiziramo. Neki osvoje zlato pa se maknu, a ja želim trajati godinama. Prvi put sam na europski tron stala 2010. godine, a šest godina kasnije sam već drugi put na olimpijskom. Niti jedno zlato nije lako osvojiti, ni prvo ni zadnje. S time da ne kažem da je ovo moje posljednje zlato. Motivacija neće biti upitna jer se najljepše osjećam kad se bavim bacanjem diska. Ništa me ne može odvratiti od stadiona.
Slavlje u Olimpijskom selu je bilo mirno, van se nije izašlo. Kad se vrati u Hrvatsku počastit će je i prijateljica Tea.

- Obećala je janje, a ja sam rekla vola.
Slušajući Sandru i Edisa uvjereni smo da će sljedećih godina biti još takvih prilika. Prvo treba završiti sezonu. Dva mitinga Dijamantne lige i “Hanžek”. Eto joj nove motivacije, još nikada nije imala sezonu bez poraza.
- Polako, nije to baš lako kao što izgleda sa strane. Ali, to je dobar motiv - ozbiljno se nasmijala Sandra.

Brojni atletski superstarovi godinu-dvije nakon Olimpijskih igara treniraju laganije, biraju natjecanja, a neki i propuste cijelu sezonu.
tokio je siguran - Kako bih to mogla kad je sljedeće sezone SP, a 2018. Europsko prvenstvo u Berlinu na kojem je sve počelo, i tamo ću loviti petu europsku titulu. Tad sam bila beba, a sad ću doći kao mama. Mislim na godine i iskustvo, ništa drugo - ponovno se nasmijala.
Zasad.
- Moramo se dogovoriti, trener mi je životni suputnik pa smo u pregovorima. U planu je, trebamo vidjeti kad ćemo i to ubaciti.
U razgovor se ubacio Elkasević.
- Budite sigurni, u Tokiju će bacati.
Što se tiče sljedeće sezone, ona će ipak biti malo lakša.
- Ne treba joj fizički nego psihički odmor. Krenut ćemo kasnije s pripremama. Ako ćemo i bacati u ožujku u Splitu, disk sigurno neće letjeti preko 70 metara.

Linker
20. svibanj 2024 18:35