Dok su neki jedva dočekali povratak ATP Toura u Kinu nakon tri godine stanke, Jannik Sinner tek je prvi puta zaigrao profesionalni tenis na tlu najmnogoljudnije zemlje svijeta (ili sada već druge u tom poretku jer Indija je prema statistikama “uživo” preuzela primat za nekih 5-6 milijuna stanovnika). No, debi za 22-godišnjeg Talijana nije mogao proći bolje.
U nesvakidašnjem teniskom tjednu u Pekingu, koji je počinjao u četvrtak i završavao finalom u srijedu, Sinner je stigao do velikog trijumfa te svog ukupno devetog naslov na Touru. Osim što je termin turnira bio izvan klasičnog protokola, za Talijana je tjedan bio dodatno neobičan.

Kronološki je to izgledalo otprilike ovako: u 1. kolu mu se protivnik, Britanac Dan Evans, doslovce izrugivao na terenu, jer je mislio da Sinner glumi ozljedu bedrenog mišića; u četvrtfinalu je, protiv Grigora Dimitrova, Sinner povraćao u kantu za smeće usred meča, pravdajući kasnije to lošom hranom; u polufinalu je svladao dvije godine mlađeg rivala Carlosa Alcaraza; u finalu je prvi puta u sedmom međusobnom meču svladao Danila Medvedjeva.

Put nije mogao biti teži

Na papiru, što se tenisa tiče, praktički nije mogao proći težim putem. Jer u posljednja dva meča morao je dobiti prvog i drugog nositelja, ujedno drugog i trećeg tenisača svijeta te dva Grand Slam osvajača, odnosno nedostajao je tek Novak Đoković da bi put do pobjedničkog trofeja u kineskom olimpijskom gradu bio najteži mogući.

Na koncu, zbog svega toga, nema sumnje da je naslov u Pekingu tim slađi za mladog Talijana, a sigurno će mu raspoloženje podići i pogled na najnoviju ATP listu. Jer na njoj se Sinner kočoperi na četvrtom mjestu, što mu je najbolji renking karijere, ali što je i najbolji renking nekog Talijana u skoro pola stoljeća. Posljednji, štoviše i jedini dosadašnji tenisač s Čizme koji je bio Top 5 na svijetu, bio je legendarni Adriano Panatta. Osvajač Roland Garrosa iz 1976. iste je te godine, u kolovozu, stigao također do broja četiri.

Jannik Sinner, čini se, neće se zaustaviti na tome. Trebao bi 22-godišnjak iz San Candida otići još dalje, još više, a svakako bi trebao pri tome “ponoviti” Panattin podvig osvajanja Grand Slam titule. Barem na temelju svega onoga što je dosad pokazao u karijeri te s obzirom na okolnosti (konkurencija, dob...).

Titula u Pekingu (ATP 500) nije njegova najveća u karijeri, jer ima Sinner i osvojen Masters 1000 iz Kanade od prije mjesec i pol dana, ali svakako je još jedan pokazatelj da mladić pred kojim je nekad bila obećavajuća skijaška karijera, sve više “raste”, sazrijeva i pretvara se u pravu zvijezdu.

Nije Sinner novo otkriće, daleko od toga, jer još 2019. osvojio je Next Gen Finals, dakle i doslovce bio lider “sljedeće generacije”, pa 2020. postao najmlađi od Novaka Đokovića iz 2006., odnosno prvi nakon Rafe Nadala i 2005. koji je kao debitant u Roland Garrosu odmah stigao do četvrtfinala. No, u međuvremenu mu je pozornicu, naravno sasvim zasluženo, preoteo Carlos Alcaraz, pa su bljesnuli Rune i Ruud, pa se dogodio pokoji kiks ili je Jannik upao u loše razdoblje i odmah su se oko Sinnera počeli pojavljivati određeni upitnici. Sasvim bespotrebno.

Što je pokazao i sada, ali zapravo i kroz dosadašnji dio 2023. godine. Ovo mu je treća titula u sezoni, iz pet finala. Ovog je ljeta u Wimbledonu prvi puta u karijeri dohvatio polufinale Grand Slam turnira, a osvojio svoju prvu Masters 1000 titulu (Montreal). U Pekingu je došao do 49. pobjede u godini (samo 13 poraza), po čemu su od njega bolji samo Alcaraz (61-8) i Medvedjev (59-13), te izjednačio vlastiti učinak iz 2021. godine, koja mu je dosad bila najuspješnija godina. No, sada ima još mjesec i pol sezone za odigrati...

Pri tome je nastavio “gnjaviti” Alcaraza jer pobijedio ga je dva puta u tri ovogodišnja ogleda i opet poveo u međusobnom skoro (4-3).

Slijedi veliko rivalstvo

Iako je trenutačno Alcaraz - Đoković najintrigantniji sudar u svijetu tenisa, Sinner - Alcaraz (ili jednom riječju Sincaraz) ono je što bi trebalo obilježiti budućnost.

- U ovom trenutku je teško govoriti o tome kao rivalstvu jer Carlos je dosad već osvojio toliko toga, ima Grand Slam, bio je broj 1, i smatram ga u ovom trenutku boljim igračem od mene - rekao je Sinner, koji je Španjolca pobijedio i u finalu našeg Umaga 2022.

Protiv Medvedjeva je, pak, imao užasnih 0-6 prije finala u srijedu, gubio je od Rusa ove godine i finala Rotterdama i Miamija, ali u Pekingu se priča okrenula. Protiv specijalista za tvrde podloge odigrao je maestralno, prije svega napadački (29 winnera, 13 neforsiranih grešaka, s čak 33 izlaska na mrežu) te na servisu (samo devet izgubljenih poena od 51 na prvom servisu, 71% osvojenog drugog) i barem malo naplatio sve ranije poraze.

- Hvala ti, Danil, što si mi dopustio barem jedan naš meč - našalio se Sinner, ali onda ozbiljno nastavio:

- Hvala ti što me činiš boljim tenisačem. Moj stožer i ja puno radimo i treniramo radi tebe, odnosno kako bih te mogao pobijediti.

Iako polufinale Wimbledona (Đoković) popravlja dojam, ono što je Sinneru nedostajalo ove sezone jesu upečatljiviji Grand Slam nastupi. Na Australian Openu izgubio je od Stefanosa Tsitsipasa u osmini finala u pet setova, u Roland Garrosu neočekivano pao u 2. kolu od Nijemca Altmaiera (ATP 79) također u pet setova te pet i pol sati, a na US Openu od Saše Zvereva opet u pet setova (4 sata i 41 minutu). Kao da mu nešto fali u prijelomnim trenucima u tijesnim mečevima na velikoj sceni. Zato će 2024. s Grand Slamovima za njega biti vrlo bitna, a Peking mu možda bude vodilja kako se nositi s time.

- Znam da ima još dosta stvari u kojima moram napredovati, pa ćemo vidjeti u budućnosti, ali zasad sam sretan svojom pozicijom u kojoj jesam - podvukao je Sinner.