Kad je Željko Krajan (38) za Davis Cup dvoboj sa Španjolskom prijavio Franka Škugora, Nikolu Mektića, Marina Draganju i Antu Pavića, reprezentaciju smo ispratili u Osijek kao janjad na klanje. Strahovali smo od težeg rezultatskog brodoloma, a onda umalo svjedočili senzaciji.
“Rezerve” su skupo prodale kožu, osvojile dva boda i natjerale španjolske novine da pišu o “perfektnim Hrvatima”, a Mektića usporede s Borisom Beckerom. U tih su nekoliko dana u drugi plan gurnuli nove izbornikove probleme.
O tome gdje stoji reprezentacija nakon Osijeka, zašto mu se Čilić i Ćorić nisu odazvali te drugim temama s Krajanom smo razgovarali u hotelu Park u Varaždinu. Kako se čini, bivši tenisač neće se još dugo zadržati u rodnom gradu jer je prihvatio novi trenerski izazov.
Jeste li još uvijek samo izbornik?
- Novost je ta da ću najvjerojatnije biti trener Ane Konjuh. Nije još službeno, ali 99 posto je sve dogovoreno. Još su ostali neki detalji i onda počinjemo suradnju o kojoj se priča već dulje vrijeme.
Ako se dogovorite oko tih detalja, kada krećete?
- Prvi turnir trebao bi biti Indian Wells koji počinje za mjesec dana. Prije toga će Ana igrati samo Dubai.
Zaželjeli ste se svakodnevnog treniranja?
- Jesam. Prošle godine sam puno bio kod kuće. Osam uzastopnih sezona, u kojima sam u prosjeku 40 ili 45 tjedana proveo na putu, zahtijevalo je da se odmorim, posložim neke stvari. Odgovaralo mi je malo mira. Sad sam se opet zaželio posla na Touru. Iako, Davis Cup je lani nadoknadio prazninu pa je i dobro da nisam radio ništa drugo. Možda bi u nekom trenutku to bilo previše briga.
Kad ste u najavama za Osijek govorili da se nadate čudu, jeste li stvarno vjerovali da možemo parirati Španjolskoj?
- Nisam vjerovao da ćemo se držati u igri do zadnjeg meča ili da ćemo voditi 2-1. Koliko su god Španjolci na papiru bili favoriti, ne mogu si dati za pravo da idem ‘časno izgubiti’. Znao sam da Škugor uz dobru igru može parirati Busti. Pribojavao sam se i kako će dečki reagirati na pritisak. Koliko god su očekivanja bila mala, htjeli su potvrditi da se na njih može računati. Iskoristili smo sve šanse koje su se nudile.
Čilić i Ćorić, s obzirom na njihove nastupe u Montpellieru, možda je bolje da nisu igrali?
- Ne mogu reći da je bolje, definitivno ih trebamo. Bilo bi dobro da su bili tamo, ali očito obojica plaćaju danak od prošle sezone. Marin je imao završnicu iz snova, uspio se plasirati na Masters, onda je stigao i taj Davis Cup koji ga je potrošio. Svi koji smo u tenisu znamo da nakon takve sezone treba neko vrijeme da dođete k sebi. To ne traje nekoliko dana. I Čilić i Ćorić su se iscrpili te se nadam da će što prije pronaći svježinu koja im je potrebna.
Čilić si je dao vremena da odluči nakon Australian Opena, valjda pod pretpostavkom da će doći ako ne uđe u drugi tjedan. Ispao je u drugom kolu i nije se pojavio.
- Bilo je tu puno rezervi, priča se mijenjala iz tjedna u tjedan. Manje-više sam pretpostavljao da ga neće biti, čak i ako rano izgubi u Australiji. To je značilo da nije u formi i nema smisla igrati u takvom stanju, potrošen i bez samopouzdanja. Negdje moraš stati, maknuti se od svega i trenirati. Marin na kraju prošle sezone očito nije imao vremena pa si je vjerojatno ta dva tjedna uzeo za odmor. Nadam se da ih je iskoristio.
Ali, sudeći prema brošurama u Osijeku, u Savezu su ga očekivali?
- Vjerovali su. Trebao je i njima za promociju događaja i hrvatskom tenisu općenito. Domaćini i navijači očekivali su momčad iz finala jer Hrvatska sad nosi ime, treći smo na svjetskoj ljestvici. Ljudi iz Saveza su se nadali, a Osječani vjerovali do zadnjeg dana. Ali, bilo je to nerealno.
Ćorić službeno inzistira na ozljedi koljena, no Montpellier je dokaz da nije u pitanju koljeno.
- Teško je već vjerovati u tu priču jer nije otkazivao turnire. To je njegov izbor i samo on može odgovoriti je li odlučio da se više neće odazivati dok sam ja izbornik. Možda je vrijeme da promijeni razmišljanje, da se zaliječe rane koje osjeća zato što je bio zamijenjen uoči finala.
Jeste li se čuli nakon finala?
- Čuli smo se, zvao sam ga i on se opravdao koljenom.
Kako komentirate činjenicu da ga još nije zvao nitko iz Saveza?
- Ne znam koju ulogu Savez tu uopće može preuzeti. Mi nismo Francuska, Španjolska ili neka moćna zemlja s kojom se po organizaciji i budžetu ne možemo mjeriti. Možda su u nekim zemljama iz Svjetske skupine mladi igrači obavezani za reprezentaciju jer ih se financira u mlađoj dobi, ali kod nas toga nema. Ne vidim kako bi netko iz HTS-a mogao prisiliti Bornu da igra. Razgovarati? Da, naravno, sumnjam da se nije niti pokušalo.
Jeste li ijednom požalili zbog odluke da Ćorića maknete iz sastava?
- Nisam. Nemam zbog čega. Trebao mi je četvrti igrač za slučaj da Karlović nije mogao igrati peti meč. Svi znamo da Dodig u to vrijeme nije igrao singl, a ja si nisam mogao dopustiti situaciju da nemam čovjeka koji će izaći na teren kod 2-2. Znali smo da Borna nije bio spreman odigrati ni set, a kamoli meč od pet setova. Sve te analize je li ili nije zaslužio nemaju smisla. Svi znamo da je zaslužio biti u finalu, u centru pozornosti, ipak je dobio dva peta meča, ali ja sam trebao sportaša koji je spreman konkurirati za zadnji meč.
Je li vam Borna tada dao do znanja da se ubuduće neće odazivati?
- Da, odmah je donio tu odluku. Karakterno je malo tvrd pa tu ima nepromišljenih i ishitrenih reakcija. Takav je, nadam se da će naučiti. Možda će jednoga dana, ako bude izbornik, lakše shvatiti moj potez. Ponavljam da mi je žao što ga je prihvatio na taj način. A bio je svjestan situacije. Već su se događale zamjene. Sve on to zna i vjerujem da će do rujna promijeniti odluku. Ne vidim razloga da do daljnjeg odustane od Davis Cupa jer je budućnost hrvatskog tenisa i trebao bi nositi reprezentaciju barem deset godina.
Možda će se sapunica riješiti kada porazgovarate uživo?
- Sigurno, to moramo riješiti nas dvojica. Ali, on se mora izjasniti i reći želi li igrati za Hrvatsku ili ne. Ne može se u sljedeća tri ili četiri Davis Cupa vaditi na koljeno. Prije ili poslije će se očitovati, reći ako mu smeta izbornik i ako se ne želi odazivati dok se to ne promijeni.
Je li vam primanje tih odbijenica bila najteža situacija na klupi?
- Nije jer sam se pribojavao takvog scenarija neovisno o ishodu finala. Znam koliko su se dali, i Čilić i Ćorić i Dodig. Znam i koliko njihova karijera na Touru zbog toga pati. Lako je to komentirati izvana, vidim da ljudi uspoređuju tenis s nogometom i rukometom. U tenisu kao igrač od reprezentacije nemaš nikakvu korist, pogotovo kad si iz manjeg Saveza koji ne plaća nastupe. Vani se plaća, negdje i u basnoslovnim iznosima. Nogometaši se kroz reprezentaciju prodaju, dvije ili tri minute su dosta da im promijene karijeru i da zarade velik novac. U tenisu nema koristi, osim ako ne osvojiš Davis Cup pa stigne mali bonus od sponzora. Ništa više od toga, sve je stvar žrtve i dobre volje. A gubi se puno vremena. Uzmite za primjer prošlu sezonu u kojoj smo igrali četiri tjedna. Nakon toga nisi u stanju putovati i za dva dana opet igrati, pogotovo ako igraš tri dana zaredom kao Čilić. Tu se gubi već osam tjedana, odnosno dva mjeseca u godini, što je previše. Druge reprezentacije stalno imaju taj problem. Sad smo i mi došli na naplatu sustava za koji svi znaju da se mora i da će se brzo promijeniti.
Čilić i Krajan
Što je s Matom Pavićem koji je ovaj tjedan uredno igrao parove u Sofiji? Kad smo razgovarali nakon US Opena, na pitanja o reprezentaciji nije htio odgovarati.
- Možda i jest bilo ozljede, ali stvarno ne znam gdje je Matin problem. Vjerojatno ga ni sam ne zna. On je prvi i zadnji igrač koji je meni i uopće nekome postavljao uvjete kada želi doći na okupljanje, koliko će trenirati i koji je htio raditi raspored unutar momčadi u tih tjedan dana. Razgovarali smo kad je prvi put bio izostavljen, a stvari se otad nisu promijenile iako sam vjerovao da hoće. Nikad od njega nisam čuo da se misli odazvati i ponašati prema pravilima. On inzistira na nekom svojem rasporedu. Ne shvaćam odakle mu je došla takva ideja. Borninu ljutnju mogu razumjeti, ali Mate Pavić i njegov odnos mi je enigma.
Bilo je pitanja zašto niste zvali Kristijana Mesaroša, koji ima bolji renking od Ante Pavića?
- Nikada nisam gledao samo renking, nego procjenjivao tko može bolje odigrati i dobiti meč. Mesaroš ima svoj put, igra samo na zemlji, i to turnire nižih kategorija. Možda godišnje osvoji deset ili 15 Futuresa, ali je slabiji nivo od Škugora i Mektića koji igraju s igračima iz Top 100. Nije ni razina Ante Pavića, bez obzira na bolji renking. Brojke su tu nebitne. Da se ravna samo po njima, izbornik bi bio suvišan.
Kako će reprezentacija izgledati za sedam mjeseci?
- Još nema puno dvojbi ako su najbolji na dispoziciji. Kraj Čilića, Ćorića i Dodiga, četvrti igrač je netko za parove, dakle Draganja ili Škugor. Sada mi je lakše jer znam da Mektić i Draganja u parovima mogu pobijediti najbolje, dok smo s Dodigom još jači. Širina parova olakšava situaciju, rasterećuje Čilića koji onda ne treba igrati sva tri dana.
Željko Krajan
Hoće li Hrvatska opet imati šansu kakva se otvorila prošle godine?
- Moramo u to vjerovati, pogotovo ako se odazovu Marin, Ivan i Borna. Pokazali smo da možemo okretati mečeve i raditi iznenađenja, gdje god i s kim god igrali. Ako svi budu na okupu, ostale reprezentacije će nas se pribojavati.
Dokad se vidite na klupi?
- Dok ne osvojimo Davis Cup, nadam se! Je li to jedna ili 21 godina, ne znam. Ali, to bi bilo ostvarenje mojeg sna. Bili smo udaljeni od njega nekoliko poena. Već sam spominjao da sam preuzeo ovaj posao na intervenciju igrača. Nakon Prpićeva odlaska dečki su me direktno kontaktirali, htjeli su da budem s njima i na tome sam im zahvalan. Dok su se oni spremni odazivati, i ja ću biti na toj poziciji. Kada se stvari promijene toliko da stignu potpuno nova momčad i ljudi oko nje, možda se ni ja više neću osjećati ugodno. Sve ovisi o njima.