Negdje je moralo stati. Ali, kad je već moralo, nije loše što je stalo na dvostrukoj pobjednici Wimbledona (2011., 2014.), Petri Kvitovoj. Čehinja je bila previsoka prepreka, ali daleko od toga da će Natalija Stevanović (djevojački Kostić) razočarana otići iz Wimbledona, dapače.
Jer sve ovo što je napravila ova srbijanska tenisačica, daleko je iznad njezinih i bilo čijih očekivanja. Dogurala je do 3. kola Wimbledona u svom prvom Grand Slam nastupu u karijeri, sa 28 godina, i nakon prave male kalvarije koje je prolazila s ozljedama i pehovima kroz karijeru. Dovoljno je već što joj je sa 21 otkrivena po život opasna cista na jetri.
- Bila je to velika operacija, pola trbuha mi je izrezano - istaknula je Nišanka u razgovoru za wtatennis.com
- I dugačak je oporavak bio, skoro dvije godine, pa mi je onda trebalo još dvije da u potpunosti ponovo “dođem na noge”. Onda je došao Covid i stanka, pa sam dobila boginje... Tako da zapravo tek od dijela prošle sezone i ove godine igram konstantno i u svojoj punoj snazi.
Inače, posljedice te operacije osjeća i dan-danas.
- Ta mi rana zna ometati disanje tijekom mečeva jer utječe na dijafragmu, budući da joj je jako blizu. Zna me zaboliti i glava jer ne dobivam dovoljno kisika.
Pišu i oni koju nisu pisali prije
Sve je to nije spriječilo da u Wimbledonu, eto, postane svojevrsni hit.
- Svo sam vrijeme bila ispod radara, što mi je OK, jer svatko ima svoj neki put. Naravno, kad se nešto lijepo postigne, dođe i pozornost. Javilo mi se puno ljudi, puno sam poruka dobila i svima sam zahvalna. I oni koji mi nikad prije nisu pisali, a sada pišu - lijepo je što pišu. Ne kažem im “’gdje ste bili kad sam bila nitko?” ha ha - izjavila je za SportKlub.
No, onaj koji je stalno bio uz nju jest suprug Nikola Stevanović. On je inače bivši profesionalni vaterpolist, ali je nakon Natalijine operacije jetre prekinuo karijeru kako bi se mogao brinuti za nju, a na koncu se sâm nikad nije vratio sportu, već joj je postao trener.
- Prvi turniri koje smo odigrali kao trener i igračica, trebali su zapravo biti kao nekakvo ljetovanje. No, osvojila sam dva od tri ta turnira, a on je odmah vidio moj entuzijazam i želju te stao iza mene i počeo “tjerati” još više.
U ovaj je Wimbledon došla kao 225. na svijetu, ali uspjela je proći kvalifikacije - prvi puta u svom 11. pokušaju na Grand Slamovima - i onda na to nalijepiti dvije vrijedne pobjede, čime je ostala daleko najslabije rangirana od svih igračica koje su dogurale do 3. kola (prva sljedeća je Sofia Kenin na 128. mjestu). Prvo je, inače, pobijedila nekadašnju prvu igračicu svijeta, Karolinu Pliškovu, a potom i “sretnu gubitnicu” iz kvalifikacija, Njemicu Tamaru Korpatsch.
- Postoje neke igračice protiv kojih želiš igrati jer imaš stil igre koji njima ne paše, bez obzira što su puno više rangirane od nekih drugih, čiji ti tenis ne odgovara - objašnjavala je nakon senzacije protiv Pliškove.
Protiv Čehinje maksimalno je koristila svoj zaštitni znak, slice udarce, zbog kojih se 186 cm visoka Karolina morala spuštati nisko i vraćati kraće lopte, koje je onda Stevanović napadala.
- Kaže se da kad pobijediš nositeljicu, da je bitniji onaj meč poslije, jer moraš “potvrditi” prethodnu pobjedu - rekla je, pak, nakon slavlja nad Korpatsch.
Inače, u juniorskim je danim prezirala travu pa je preskakala čak i dolazak u Wimbledon, samo da bi 2018. u Indiji baš na travi osvojila ITF turnir (W25), što joj je tada bio najveći uspjeh.
- Pomislila sam, ako sam preživjela travu u Indiji, onda će Wimbledon biti mačji kašalj.
Prolaskom u 3. kolo trebala bi dosegnuti renking karijere, ući u Top 150 na svijetu.
- Ma, naježim se kada samo pomislim o tome. Jer, eto, prije osam godina razmišljala sam odustati od tenisa. Pa smo napravili neki dugoročni plan i postavili cilj da barem izborim kvalifikacije US Opena. Ispalo je da mi je falilo deset bodova već za Wimbledon 2019., ali zato sam uspjela stvarno za US Open ispuniti cilj koji smo postavili i to nam je bio prvi veliki korak poslije kojeg smo odlučili nastaviti dalje, pa što bude. Onda je došla korona, pa moje boginje i sve su to bili izazovi koje sam izdržala. Jer ne treba u životu tražiti opravdanja i da, recimo, sad kažem, “znate, imala sam boginje, bilo mi je teško”. Ništa nećete dobiti u životu od jadikovanja nad svojom sudbinom. Ostala sam borac do kraja, ostala čvrsta i vjerovala u rad i disciplinu.
Postala Nadalija zbog Rafe
Uostalom, nisu je bez razloga još kao klinku prozvali - Nadalija, što je, jasno, kombinacija imena Natalija i aluzija na Rafaela Nadala, koji je kroz karijeru postao referenca za borbenost.
- To mi je nadimak još otkad sam imala 7-8 godina i ostalo mi je to i kao ime na Instagram profilu i još uvijek mi je to e-mail adresa - rekla je Srpkinja.
Rafin najveći rival, a njezin sunarodnjak Novak Đoković zasigurno joj ne zamjera. Štoviše, nisu mu promakle njezine pobjede u Wimbledonu pa ju je pohvalio rekavši da bi “trebali pojesti malo trave zajedno”, što je inače Novakov običaj nakon osvajanja turnira.
- Možemo pasti zajedno, nema problema! - uzvratila je Natalija.