Marin Čilić isijava optimizam uoči početka 131. izdanja The Lawn Tennis Championshipsa, u svijetu tenisa poznatog jedino kao - Wimbledon, najstarijeg (1877), najpoznatijeg, najslavnijeg… i sve tako “naj” Grand Slam turnira.
Naš najbolji tenisač, što je najvažnije, ima podlogu na kojoj gradi optimizam da će se i njegovo ime ugravirati na trofej, odnosno naći se na uz, na primjer, Spencera Gorea (prvi osvajač) i Gorana Ivaniševića na zidu nazvanom Rolls of Honour. Da sada ne idemo u širinu i ne spominjemo mnoga slavna imena. Uostalom, neka od tih imena nalaze se i u ždrijebu. Zapravo, ne neka imena nego imena Velike četvorke (Big Four) koja je između sebe podijelila sve naslove u Wimbledonu od 2003. godine.
Roger Federer osvajao je Wimbledon u sedam navrata (2003-07, 2009, 2012) i dijeli rekord sa Samprasom i Williamom Renshawom; Novak Đoković tri je puta podizao pehar (2011, 2014-15), Rafael Nadal (2008, 2010) i Andy Murray (2013, 2016) po dva puta. Danas kad se govori o favoritima, logično se vrti ista priča, Velika četvorka je prva na redu, ali za razliku od nekoliko prethodnih godina, prvo se spominju Federer i Nadal, dominantne figure prvih šest mjeseci 2017. godine, a onda ljudi koji su prva dva nositelja, Murray i Đoković.
Peti, uvjerljivo peti, na toj listi favorita je upravo 28-godišnji Međugorac, koji bolje kotira od Stana Wawrinke, trostrukog Grand Slam pobjednika i Milosa Raonica, lanjskog finalista. Zašto?
Dva puta bez titule
Marin Čilić
Marin Čilić
Čilić je impresionirao tenisku javnost i stručnjake onim što je odigrao u ‘s-Hertogenboschu i Queen’s Clubu, makar je u oba slučaja ostao bez titule. U Nizozemskoj je izgubio polufinale od Ive Karlovića u tie-breaku trećeg seta, a na isti način je poražen u finalu u Londonu od Feliciana Lopeza. Marinova igra privukla je pažnju svih, zato što je i u ta dva poraza ostavio bolji dojam.
Sve što tenis na travi treba imati, bilo je sažeto u igri Marina Čilića. Od servisa (111 asova u osam mečeva, samo dva izgubljena servisa i nevjerojatno dobre realizacije prvog servisa. U Queen’s Clubu je, na primjer, izgubio samo 18 od 194 poena nakon prvog servisa. Pritom je Čilić imao jasnu ideju kako igrati na početni udarac suparnika, retern je uglavnom bio na visokoj razini i zato nije čudno što Marin zaziva produžetak te forme na terenima All England Cluba.
- Drži me jako, jako dobar osjećaj uoči početka Wimbledona, mislim da sam napravio sjajne rezultate koji su praćeni igrom. Neću pogriješiti ako kažem da je ovo najbolje što sam ikada igrao prije Wimbledona. Samo me jedan poen dijelio od drugog osvajanja Queen’s Cluba. I to nije slučajno, skrenut ću pažnju da je sve, u stvari, počelo od sezone na zemlji. S Jonasom i Ivanom (Björkman i Cinkuš) te ostatkom tima odlučio sam promijeniti način treninga, uvesti neke nove stvari. Kako na turnirima, tako i izvan njih. Primjetno je da u mojoj igri više nema oscilacija kao prije. Rekao bih da sam uvijek solidan, a u posljednje vrijeme dosta iznad toga.
Kohlschreiber je opasan
Marin će također na spomen favorita najprije navesti sve iz Velike četvorke.
- Federer je u fantastičnoj formi, opet je osvojio Halle i definitivno je u uskom krugu favorita. Murray je branitelj naslova, on uvijek igra jako dobro u Wimbledonu. Đoković je trostruki pobjednik, Nadal u velikoj formi. Moje je mišljenje da unatoč tome ima dosta igrača koji misle da mogu napraviti nešto veliko. Turnir je otvoren. Moj osnovni cilj je koncentrirati se na to kako zadržati formu koju sam iskazao prije Wimbledona. Uz malo sreće siguran sam da mogu dogurati jako daleko.
Što je to jako daleko, Marin nije rekao, ali nakon tri četvrtfinala u nizu sumnjamo da bi bio sretan s četvrtim. O onome ispod toga nećemo ni pisati, bila bi to uvreda. Ako želi dalje, a složni smo da želi, morat će vjerojatno rušiti Nadala (četvrtfinale), Murraya (polufinale) te u finalu Federera ili Đokovića. Nitko nikada nije uspio nanizati takvu seriju pa ni Wawrinka, koji je pobjeđivao dvojicu. Trećeg nije morao. Ne znači da će Marin morati, turnir je dug i lošiji dan se nikome neće oprostiti. Uostalom, Nadal od 2011. nije prošao osminu finala u Wimbledonu i najčešće je gubio u 1. kolu i od igrača koji su u tom trenutku bili izvan Top 100 (Lukaš Rosol, Steve Darcis, Nick Kyrgios, Dustin Brown). Lani ga nije bilo zbog ozljede.
- Mene na startu očekuje meč koji apsolutno neće biti lagan. Kohlschreiber ima nešto lošiju sezonu, nije nositelj na Grand Slam turnirima kao što je navikao, ali to ne znači da je manje opasan. To je tenisač protiv kojega sam nešto dobio, nešto izgubio. U svakom slučaju, težak ždrijeb za 1. kolo. Mislim da je sve na meni, ja sam taj koji se mora pobrinuti da uvijek neugodan prvi meč na Grand Slam turniru prođe uspješno. Utoliko mi je lakše što iza sebe imam dva odlična nastupa na travi.
Prostor za napredak
Nije samo trava, sve je počelo dolaskom na zemlju. Do Monte Carla, dakle, u prva tri mjeseca Marin je bio očajan (omjer 5-7), a onda se sve okrenulo. Od turnira u Kneževini zaredao je s pobjedama (od tada 18-6), upisao dva četvrtfinala na Masters 1000 turnira, 17. naslov u karijeri u Istanbulu i prvo četvrtfinale Roland Garrosa.
Dolazak na travu samo je učvrstio njegove pozicije i natjerao sve da ga uvrste u najuži krug kandidata za naslov u Wimbledonu. To što je nakon Queen’s Cluba izjednačio najbolji renking (6), dodatni je poticaj.
- Iza mene je sjajno razdoblje igara i rezultata. Najbolje je što još uvijek vidim prostor za napredak i na tome ću nastaviti raditi. Biti šesti je lijepo, no, moj cilj za ovu sezonu je bio i ostao ući među pet najboljih. Ovo je moja prilika, samo što moram nastaviti igrati ovako. Vjerujem u svoje mogućnosti. Ne samo u Wimbledonu, nego do kraja sezone. Bit će teških turnira, ali ja sam optimist.