Ima nešto u tom Borni Ćoriću, u toj glavi koja je definitivno glava šampiona. Nekoliko dana prije početka dvoboja kao da je prizivao peti meč na 2-2, meč protiv Jacka Socka, koji ga je pregazio prošle godine u 3. kolu Roland Garrosa. I dočekao je priliku, priliku za osvetu, što je u ovom slučaju manje bitno.
Možda se taj poraz u Parizu i ne bi dogodio na takav jednostavan način da prije toga Borna nije vodio tešku i iscrpljujuću bitku sa španjolskim veteranom Tommyjem Robredom. Bila je to pobjeda u pet napornih setova, pobjeda koja mu je izvukla previše snage i potrošila previše emocija. Ali i većini javnosti otkrila kakav je borac, neustrašiv.
Borna je drugi dvoboj za redom isporučio na 2-2, nakon Kimmera Coppejansa u Liegeu sredio je i 23-godišnjeg Amerikanca. Rijetkima se pruža prilika igrati takav meč u Davis Cupu, kao što je bio slučaj s Marijem Ančićem u finalu u Bratislavi prije jedanaest godina i kad je on u tri seta svladao Michala Mertinaka za konačni trijumf Hrvatske.
Nemam što čekati
Borna je dobro krenuo, fantastično. Već smo napisali da je odigrao meč koji će ga dobrim dijelom definirati kao tenisača. Ovakve pobjede su kao eliksir.
- Nije bilo lagano. U petak nisam igrao dobro i nisam se imao baš čemu veseliti. Onda je došla subota, bila je divota gledati Marina i Ivana. Onda je došla nedjelja i Marin je bio nevjerojatan protiv Isnera. Pomislio sam “kad su se već oni tako potrudili, i ja moram dati sve od sebe”. Imao sam sjajnu podršku i vjerovao sam u sebe, znao sam da nemam što čekati i da moram ići po pobjedu. Nisam smio dopustiti da me Sock “ubija” onim forhendom.
Vraćamo se na drugi set, na ukupno jedanaest break-lopti za Bornu u tom setu. Mnoge bi to slomilo, ali ova glava se ne da razbiti tek tako.
- Mislio sam “ako imam toliko break-lopti, znači da igram dobro i da stvaram prilike”. Znao sam da ću kad-tad pogoditi stranu na koju će on servirati i da ću jednom odigrati dobar poen na break-loptu. Tako je i bilo, u trećem i četvrtom setu popravio sam statistiku.
Peti meč kod 2-2 na gostujućem terenu pred 6.000 gledatelja. Borna ništa ljepše ne bi mogao poželjeti. Ništa izazovnije.
- Moram biti iskren i reći da volim ovakve situacije. Više volim to, nego igrati na terenu broj 27 daleko od gledatelja. Jednostavno, volim velike pozornice i kad meč ne može biti važniji nego što je. Volim kad sam pod što većim pritiskom i kad su očekivanja najveća. To je ono što volim.
A mi volimo što je takav i ne bismo ga mijenjali ni bilo koga iz “Next Gena” jer znamo da imamo pravoga