Ako je istina da sve najbolje o vlastitoj igri možeš čuti od posljednjeg protivnika, onda je, barem u ovom razdoblju od početka sezone, Marin Čilić sve što je želio mogao saznati nakon dvoboja s Francuzom Jeremyjem Chardyjem, iako je bilo vremena i dana kad je Chardy bio tretiran kao jedan od talentiranijih Francuza i mladih svjetskih tenisača. Na žalost, vremena su se znala mijenjati, u ovom trenutku za Marina Čilića na gore i on svakako više nije trenisač koji je bio prije samo nekoliko mjeseci.
Što je s Björkmanom?
Naime, od tenisača koji se profilirao u jednog od najboljih svjetskih tenisača, od čovjeka koji je dogurao do broja 6 na rang-ljestvici te zamalo odveo Hrvatsku do drugog naslova u najvećem svjetskom momčadskom natjecanju Davis Cupu, Čilić je gotovo preko noći i ne baš pretjerano objašnjivo počeo posrtati i to upravo nakon što je Hrvatska izgubila od Argentine u Zagrebu. I kad je Marin Čilić posrnuo u porazu od velikog argentinskog majstora Juana Martina del Potra.
Ako se ne varam, malo tko se, ili gotovo nitko, bavio činjenicama zašto je tako, već su jednostavno pretpostavili da je Marin Čilić prevelik tenisač i da sve što mu se dogodi, može biti samo kratkotrajna kriza te da će se naš najbolji tenisač vrlo brzo vratiti svjetskom vrhu.
Briljantne najave nove suradnje Marina Čilića i Šveđanina Jonasa Björkmana rekle su više nego što je ta suradnja ponudila, iako je bilo velikih rezultata, ali i rezultata nakon kojih je bilo potrebno postaviti pitanje što se to i zašto događa u suradnji Marina Čilića i Jonasa Björkmana, koji je bio odličan tenisač, četvrti na svijetu, ali je i još bolji trener, čovjek koji je puno pomogao i Andyju Murrayu, a u konačnici i sebi.
Björkman, međutim, nije jedan od onih trenera koji se želi previše baviti tenisom svoga štićenika, Björkmanova zanimanja su velika i brojna i on ih, čini se, ima previše, iako je - opet gledajući površno sa strane - premalo vremena ostavio za suradnju s Marinom Čilićem.
Zavjet šutnje
Teško je odgovoriti na pitanje kome to više odgovara, Marinu Čiliću ili Jonasu Björkmanu, ali komplimenti koje dijele jedan drugome, reći će da su napokon u pravom društvu i na pravom putu.
Napokon zdrav i spreman, ovo je trebala ili morala biti “sezona svih sezona” Marina Čilića, ali bljesak, koji je ostvario trijumfom u Cincinnatiju pa i u švicarskom Baselu bio je upravo to - bljesak. Sve ostalo bila je gomila promašaja i to iz najboljih situacija, a objašnjenja nigdje.
Marin Čilić s vremenom se pretvorio u prilično zatvorenog tipa i nije imao previše vremena koje bi rado potrošio na vlastitu igru bez obzira na to tko su bili protivnici i koliko je bio blizu. A bio je blizu. Dovoljno se samo sjetiti dvoboja s Rogerom Federerom.
No, teško je novinaru pokušati objasniti ono što se zapravo čini i jest neobjašnjivo jer Marin Čilić o svemu što se događa uglavnom ne želi govoriti, a kad je tako, onda je teško pronaći pravi razlog i objašnjenje za sve što se događa.
I zato je nepotrebno, pa i u konačnici teško, tražiti odgovore na sva pitanja jer je gotovo izvjesno da odgovore nećete dobiti, barem ne one prave. I kad ih nema u razgovoru “jedan na jedan”, teško možete doći do tih odgovora na neki drugi način.
Ništa ne ide preko noći
Tri mjeseca nove sezone uglavnom su prošlost i vi još uvijek niste sigurni što možete dobiti od Marina Čilića, koji se u jednom trenutku nametnuo kao čovjek, koji će odjuriti do vrha tenisa i boriti se najmanje za treće mjesto i da bi tako nešto bilo sve samo ne nemoguće. No, ono što stiže s druge strane uglavnom je šutnja. Od Marina Čilića možete dobiti odgovor samo slučajno ili kad Marin Čilić to želi. Ponekad ostaje pitanje tko o svemu u taboru Marina Čilića odlučuje.
I kad je to tako, onda je jasno da će iza tog zida uglavnom carevati šutnja, a da ćemo istinu o nastupima Marina Čilića ove sezone - a skupio je tek pet pobjeda uz sedam poraza - uglavnom čuti od protivnika protiv kojih je igrao, a tu je bilo i zanimljivih utakmica i zanimljivih poraza. Od mladog Amerikanca Taylora Fritza ili Francuza Jeremyja Chardyja, od kojeg je Marin izgubio nedavno u Miamiju, ili tri ili četiri gema, koliko je Čilić dobio ne tako davno u dvoboju s Rafaelom Nadalom.
#Cilic pic.twitter.com/KHyjAwnxPM
— doublefault28 (@doublefault28) November 27, 2016
I zato nije ni važno ni uputno postavljati pitanja što se događa s Marinom Čilićem. Ono što igra u posljednje vrijeme, bez obzira na suparnika, sugerirat će da jednostavno negdje sletio s tračnica i trebat će mu vremena da se tamo vrati.
A za tako nešto, svi oni koji ga vole gledati, svi njegovi navijači morat će biti strpljivi kao što će i Čilić morati prihvatiti da se ništa u sportu i tenisu ne događa preko noći. Nije se dogodilo ni njemu.