Bio je to labuđi pjev Ivana Čupića. Utakmica s Poljskom bila je njegova posljednje na olimpijskim Igrama. Nema sreće, jednostavno. Prije Pekinga ostao je bez prsta, u Londonu bez finala, a sada i bez polufinala, makar je to bila njegova daleko najbolja izvedba na turniru.

- Ma, pustite odličnu moju utakmicu. Bitno je da su ovo moje posljednje Igre, a što će biti dalje, to ćemo vidjeti. Ne volim razgovarati tko je zabio koliko, ne gledam to tako, nikad nisam. Nismo igrali dobro. Bodrili smo se, trudili, svađali se, mirili se, sve smo probali, ali nismo za Bieleckog i Lijewskog našli način. Radili su nam što su htjeli.

Nije moje da mislim

Šansu smo ipak imali?
- Vratili smo se na ho-ruk, no, posljednje četiri minute umorni, frustrirani odigrali smo loše. Da smo barem otišli na plus 1, da sam onu na 26:26 zabio, Wyszomirski je odlično obranio... Ma, ne, Poljaci su bili mudriji, bolji, nema tu što dodati.
Kaže izbornik da niste bili mentalno spremni?
- Ja sam bio spreman, ja sam uvijek spreman dati za Hrvatsku i ruku i nogu. To što izbornik govori je njegovo pravo. Ja samo znam da momčad uvijek gubi i pobjeđuje skupa.
Možda pritisak četvrtfinala?
- Ja sam mali milijun četvrtfinala odigrao. Nije moje da mislim, nego da igram. Bacali smo se na glavu, ali nije išlo.

Nije Poljska iznenadila?
- Ma, nije. Nisu nas iznenadili. Talant je pustio sve na Bieleckog jer mu je išlo. Prepucao je naš blok, kada je imao problem, probio bi golmane. Sve smo probali, pa dva penala mu golmani diraju, pa ne ide. Ali da nam pivot i desni bek rade probleme uz to, pa ta glupa isključenja... Previše smo mi taktizirali i mislili, a malo smo kopali. To je bio problem prvo poluvrijeme i vidio se do kraja.
Najviše mu je žao...
- Mi na 11:9, oni nam naprave 6-0, istrče nam kontru, mi se ne vratimo u obranu, a sto puta su sporiji od nas. Ma, mogli smo biti biseri, otići u polufinale, ali Poljaci su bili mirnije glave.

Nikad neću zaboraviti

Previše je to oscilacija.
- Da, slažem se, ali da imam odgovor, ponudio bih ga.
Jesu se mlađi prepali?
- Ma nisu, nemaju se čeka prepasti. Nemojte... Svi su odigrali puno jakih utakmica.
Tužan je otišao u olimpijsku mirovinu.
- Ja sam došao na OI, znao sam da su posljednje, imao sam cilj. San mi je bio uzeti zlato, jer ništa nije isto kao to. Ni europski, ni svjetski naslovi... Ja sam dao sve od sebe, ali zlato s Hrvatskom uzeo nisam.
Borio se i sam sa sobom.
- Borim se tako svaki dan u životu. Nikad neću zaboraviti ovu utakmicu.
Bit će EP u Hrvatskoj?
- Tko živ, tko mrtav dotad - razočarano je zaključio Čupić.