Makarska, jedan od krunskih bisera u niski prekrasnih gradića uzduž Jadranske obale, nikada se na žalost nije uspjela profilirati kao grad sporta. Sa svojih petnaestak tisuća stanovnika intenzivno živi u ona dva ljetna mjeseca kad horde turista nahrupe na njenu rivijeru te brojčano uvelike nadmaše lokalno pučanstvo. Kad ljeto prođe i šušura nestane Makarska se uglavnom začahuri i čeka sljedeće ljeto.
Sport, rekosmo, ovdje najviše živi kroz Hajduk, ovdje je jedna od najjačih podružnica vojske Hajdukovih navijača, ali sportskih događanja u samoj Makarskoj oduvijek je nedostajalo. Bio je jedan svjetliji trenutak kroz drugu polovicu 90-ih godina prošlog stoljeća kad je Makarska postala prepoznatljiva po tenisu. Konkretno po Mirjani Lučić, ondašnjem čudu od djeteta koje se uspoređivalo s čuvenom Steffi Graf, pa je na temelju njenog prodora i uzleta Makarska organizirala nekoliko turnira.
Veliki interes
Uz Mirjanu manje se spominjalo njenu prethodnicu Silviju Talaju, igračicu koja je još uvijek treća najbolja hrvatska igračica po ostvarenom renkingu (samo su Iva Majoli i Karolina Šprem bile bolje), a Makarska rivijera dala je i dva Davis Cup reprezentativca, Ivana Beroša iz Brela i Marija Radića. Ani Mijačika iz Tučepa također je iskazivala zamjetan potencijal, no ona se opredijelila za studiranje u SAD-u nauštrb profesionalne karijere.
Najbolji i najpoznatiji sportski proizvod Makarske svih vremena jest naravno Alen Bokšić. Jedan od legendarnih Vatrenih dijete je ovoga grada u kojemu i danas živi, odmah na Rivi, ali potpuno je izvan sporta ukoliko ne računamo da s kćeri posjećuje teniski centar.
- Mi smo vam klasični primjer turističkog gradića gdje se dobro živi od turizma, ali nam kronično nedostaje ljudi koji bi se angažirali raditi u bilo kakvoj udruzi, ne samo u sportu - objašnjava nam jedan od najuspješnijih makarskih poduzetnika i predsjednik MNK Novo Vrijeme Apfel, Mijo Pašalić.
Nije teško shvatiti zašto je to tako, Makarska je u četvrtak bila osunčana, Riva je bila preplavljena ljudima. Slobodno se moglo hodati u kratkim rukavima, temperatura je dosegla dvadeset stupnjeva, iako je većini pripadnica ljepšeg spola još uvijek milije hodati u visokim čizmama.
- Ja sam četiri godine s jednom kraćom stankom predsjednik kluba i ovo je jedini ozbiljan sport ili klub u Makarskoj, a ima ih otprilike 25. Smatrao sam da je meni kao gospodarstveniku, poduzetniku obaveza vratiti nešto lokalnoj zajednici.
Klub postoji već 38 godina, ovo mu je peta da se natječe u prvoligaškom društvu. Najveći uspjeh ostvario je prije dvije godine kad je bio u finalu prvenstva Hrvatske, poražen s ukupno 3:2 od zagrebačkog Alumnusa. No, Novo Vrijeme Apfel je i drugi put u posljednje tri godine domaćin završnice Kupa. Osam momčadi, jedan trofej na raspolaganju.
- Rekoh već da nam zimi nedostaje događaja, ne samo sportskih, nego bilo kakvih. S obzirom da smo uz Futsal Dinamo najgledaniji klub, logično je da se kandidiramo i da to organiziramo. Naša dvorana je uvijek dobro popunjena, puno radimo na animaciji ljudi i u konačnici je to naša velika prednost u odnosu na ostale. Na neki način naši su igrači ‘prisiljeni’ davati sve od sebe pred takvim navijačima i oni to rade svjesni da je publiku teško dovesti, a lako ih se može razočarati.
Dok smo pričali s Pašalićem u kafiću iz Rivu osluškivali smo prolaznike, svaki drugi razgovor bio je vezan za mali nogomet, za Novo Vrijeme Apfel.
- Gledajte, mi želimo otići do kraja, ali favoriti nismo. Favoriti su Nacional i Split Tommy, no kod kuće se nikoga ne bojimo. Uostalom, Split smo u Makarskoj pobijedili 3:1, u gostima tijesno izgubili 0:1, a nismo bili lošiji. Tko zna što će biti, smeta mi samo taj dirigirani ždrijeb. Nije pošten prema autsajderima.
Domaćin se nada
Konkretno, ubija draž natjecanja koje se uvijek temeljilo i popularnost u svakom sportu steklo baš zbog senzacionalnih rezultata. U HNS-u do toga ne drže, dirigirani ždrijeb je još uvijek na snazi i kod velikog i kod malog nogometa.
- Nadam se da ćemo imati na raspolaganju Denisa Bajruševića, on je naš vođa i motor. Vjerujemo da će biti u stanju igrati, iako još nije potpuno zaliječio to istegnuće. Kad igra Denis je uvijek na maksimumu, treću je godinu kod nas i publika ga obožava. Vole ga i cijene zbog takvog pristupa. Drugi naš bitan igrač je Igor Osredkar, slovenski reprezentativac i u ovom trenutku naš najveći turistički promotor. Kad je posljednji put bio na okupljanju slovenske reprezentacije o njemu je izašao tekst na dvije strane u jednim njihovim novinama.
Bit će sigurno još dvije osvoji li Osredkar u nedjelju svoj prvi trofej u Hrvatskoj.
