Velšani ne dolaze iz egzotičnih klubova, sve su to mahom premierligaši. Ramsey, najbolji igrač protiv Belgije (ocjena 8), dolazi iz Arsenala, Allen iz Liverpoola, golman Hennessey i Ledley iz Crystal Palacea, kapetan Williams iz Swansea Cityja, Gareth Bale iz madridskog Reala, zaslužuju respekt čak i od favoriziranih reprezentacija. I od Portugala u polufinalu, sad više nitko neće staviti ruku u vatru da će Cristiano Ronaldo dobiti i taj meč. Makar ima Ricarda Quaresmu, koji je na pet utakmica skupio minimalno minuta s obzirom na učinak i vrlo je zaslužan za plasman Portugala u polufinale Eura.
U taktičkom smislu, Chris Coleman je do nogu potukao Marca Wilmotsa. Opredijelio se za “Conteovu” formulu; čvrsta obrana, munjeviti protunapad, a sve to garnirano trikovima, koje su Belgijci gutali kao riba udicu. Posebno je to bilo vidljivo kod izjednačujućeg pogotka Walesa. Četvorica igrača Walesa zbili su se u grupu u belgijskom kaznenom prostoru, a kada se Ramsey zaletio da nabaci loptu iz kornera, trojica Velšana su se razbježala, odvukla svoje čuvare za sobom, Williams je ostao sam i - poentirao.
Taj trik je novost, iako će naši treneri reći da su oni to davno uigravali. Nisam primijetio...
Sjećam se Chrisa Colemana iz Swansea Cityja, kada je Hrvatska pod ravnanjem Igora Štimca pobijedila 2-1. Dejan Lovren je bio i i tragičar i heroj te utakmice. Najprije je skrivio jedanaesterac nad Baleom, da bi u finišu utakmice udarcem iz daljine, a lopta je bila nošena nekim čudnim efeom, donio Hrvatskoj pobjedu. Sjedio sam dobar dio te noći sa Chrisom Colemanom i slušao njegove rezone, ali, tada nisam vjerovao da je tako nadaren trener, i da će jednog dana biti šef orkestra koji na Euru svira spektakularnu glazbu.
Ipak, jedan potez na ovoj utakmici zaslužuje posebnu pažnju. Potez centarfora Robson-Kanua u 55. minuti iz mojega gledišta najbolji je nogometni potez na turniru. Kada je spretno primio loptu u belgijskom kaznenom prostoru, drskom fintom petom “poslao je po ćevape” Denayera i Fellainija i matirao Courtoisa, taj ću potez pamtiti do kraja života. Kakav elegantni, a drski dribling na osam metara od gola, napravio je smiješnima belgijske stopere. Francuzi bi rekli Chapeau. Samo sedmica u L’Equipeu? Premalo za možda i najatraktivniji dribling na Europskom prvenstvu.
U utakmici dviju zvijezda, Garetha Balea i Edena Hazarda, apsolutna pobjeda najboljeg velškog igrača. Bale je i lokomotiva i detonator i lider svoje momčadi, Hazard sve to nije. Iako sam uoči turnira očekivao da će biti jedan od najboljih igrača, jer je nevjerojatno talentiran, na ovoj se utakmici pogubio i potpuno zakazao. Istina, počeo je dobro, ali je jednostavno nestao, dok je Bale rastao i svoj duh nepobjedivosti prenio na momčad. Trebam li reći da ću navijati da Wales uđe u finale? Treba li postaviti pitanje - mogu li se u finalu sastati Wales i Island? Ne treba, jer to je ipak nemoguća misija.
Ma koliko su vikinška srčanost i velška kompaktnost osvojile srca nogometnih navijača, pitat će se nešto u raspletu i Njemačku i Italiju i Francusku. I ne bi to bila pobjeda nogometa, ma koliko nam patuljci bili simpatični. Zar Walesu već nije dovoljna satisfakcija da londonski tabloidi moraju svakodnevno izvještavati o velškom nogometnom čudu, a “tri lava” su u ordinaciji kod “zubara”, kolijevka nogometa je spala na Wales.
Na kraju se postavlja još jedno pitanje; može li Wales pobijediti na ovom Europskom prvenstvu? Otkako su se kvalificirali u drugu rundu, Bale stalno ponavlja, u stanju smo otići do kraja. Ključ velškog uspjeha je što trojica najboljih igrača, Bale, Ramsey i Williams, igraju u top-formi, što Gareth Bale nikada tako dobro nije igrao u Realu. Sada ga čeka utakmica protiv suigrača iz svlačionice Cristiana Ronalda, što će ga posebno inspirirati. Nikada nisu živjeli u prevelikoj ljubavi, ali su se poštivali. Pobjednik ide u finale, pa ako je suditi po dosadašnjem učinku, Gareth Bale je favorit...