Ovaj turnir za nas teče onako kako su u našem stručnom stožeru i govorili. Dižu se iz utakmice u utakmicu. I to je ono najbitnije. Bitno je da idu naprijed i da ih mi pustimo na miru. Znate, kod nas u Hrvatskoj nikad nije bilo sredine. Nakon prve utakmice govorilo se da su najlošiji na svijetu, a danas su nakon Danske već su junaci. Prvaci.
Mislim da je najbitnije da ih pustimo. I dečke i stručni stožer da rade ono što najbolje znaju. A onda im se može suditi na kraju.
Nije mi uopće jasno zašto se stvarala neka panika nakon poraza od Katara. Ta reprezentacija opasna je za svakoga, ne samo za nas. Znate zašto? Zato što su oni šest mjeseci na pripremama za ove olimpijske igre. I tu su bili u prednosti pred svima. Non-stop su zajedno, kao klub su u biti i puno su se pripremali baš za tu prvu utakmicu, za nas. Sve karte su bacili na to i fenomenalno su odigrali. Ali već sljedeće dvije bile su im užas. Katastrofa od -15 protiv Francuske i zamalo blamaža s Tunisom.
Taj Katar nije 7 golova bolji od nas, niti smo mi 7 golova lošiji. Jednostavno, njima je ta uvodna utakmica s nama bila plod priprema. Bili su svježiji. Mi smo bili malo uspavani, tek smo ulazili u turnir, a i to je bio jedan od onih dana kad ti ništa ne ide. I trebamo to zaboraviti. Evo, došle su sada dvije pobjede i treba nastaviti u tom pozitivnom ritmu.
E, sad, je li prava slika Hrvatske ova s Danskom ili nije, treba još malo pričekati. Tko zna, možda je prava slika još i bolja. Vidjet ćemo ubrzo. Činjenica je da smo mi sigurno sve karte bacili na četvrtfinale i da ćemo se do tada sigurno još dići. Ali svakako se ne treba zanemariti da smo sada dobili jednu od najboljih reprezentacija svijeta. Koja, ruku na srce, ne briljira na ovom turniru, ali ima čudo igrače.
Oni koji briljiraju po meni su samo Slovenija i Brazil. Brazil je jedino lošije odigrao sa Slovencima, ali druge dvije bile su fantastične. Na adrenalin, na euforiju, brzinu... A Slovenci... Oni igraju šahovski rukomet. Tuku žestoko u obrani, agresivni su u napadu, ma odlični.
Ono kako inače hvalimo Francuze, mene su sad oduševili Slovenci. Opet, to što Francuska ne djeluje maksimalno moćno kao obično, ništa ne znači za današnju utakmicu.
Ma, mi se uopće ne trebamo previše opterećivati tom utakmicom. Dobili ili izgubili, mi ionako držimo sudbinu u svojim rukama. Imamo četiri boda i meč-loptu protiv Tunisa.
Francuska nam samo može poslužiti kao dobra priprema za Tunis jer Tunis igra isto takav, agresivan rukomet kao i Francuzi. Još malo i divlji. I ako treba izgubiti u Riju, ne bih imao ništa protiv da to bude danas protiv Francuske. Ali da se onda dobije Tunis i da se mirno nastavi dalje.
Znam, sada će opet krenuti sva ta izvlačenja povijesti nas i Francuza. I golovi Karabatića i obrane Omeyera. Thierry ovdje ima veliki motiv, a to je treće zlato da bi se izjednačio s Lavrovom. On je takav čovjek, hodajuća ambicija, hodajući skupljač trofeja, a ovo mu je jedini preostali cilj. Vidio sam da i ovdje OK brani. Samo, nismo mi njega jednom razbranili, ali isto tako, nije bilo samo jednom da smo ga i uništili. Baš kao i Karabatića.
Mislim da naši golmani dobro izgledaju, dobro se nadopunjavaju. Kad jednom ne ide, spašava drugi i obrnuto. Ako obrana bude još više pomagala, pričat će se o golmanima još i više. A nadam se i o svima drugima. Na dobrom su putu da opet naprave nešto veliko...
